Umirovljenik Dragutin (69): 'Ostao sam sam, kuham svaki dan, a Zagorje je meni raj'

Umirovljenik Dragutin ima mirovinu od 855 eura, a radio je 31 godinu u Tvornici željezničkih vozila Gredelj kao tapetar. Nekada je bilo stresno, ali volio je svoj posao. Vrijeme voli provoditi u Zagorju gdje se ‘brine’ za puno voćki. Razočaran je situacijom u državi, kaže da smo trebali biti Švicarska, ali sve je pokradeno, kao što se krade i danas.

Umirovljenik Dragutin (69) iz Zagreba radio je 31 godinu u Tvornici željezničkih vozila Gredelj kao tapetar. Cijeli radni vijek radio je tamo, a onda je otišao u invalidsku mirovinu. Školovao se posebno za tapetara, najprije je završio za šegrta, a potom i tehničku školu jer nije mogao postati brigadir ako nije imao tehničku. Podsjetimo, umirovljenicima u invalidskoj mirovini u petak će biti isplaćena prva uvećana mirovina, o čemu više čitajte ovdje.

‘Radio sam sjedala za vagone, imali smo normu’

– Bilo mi je super raditi, volio sam, čitavi život samo to sam ja radio. Za Hrvatske željeznice smo radili. Nitko nije bio osim Gredelja serviser za vagone. Radio sam sjedala za vagone, prvi razred, drugi razred, radili smo za Njemačku prvu klasu. Imali smo normu, svakih sedam dana išla je proba za od sedam do deset vagona. Svi smo to morali napraviti, i drvari i ličioci… to je bila proba objasnio nam je Dragutin i rekao da je nekada bilo i stresno.

Nije mu bilo žao kad je odlazio s posla jer je imao dosta ljudi ‘preko sebe’ pa mu je bilo stresno obavljati sve to. Šećer mu je rastao i onda je otišao. Posao se mora napraviti, inače je ‘peglanje’ od šefa, kako kaže Dragutin, jednom date da ostane doma jedan dan, drugi se žali i to su procedure, a ne može se svakome udovoljiti.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

‘Sve si kuham, a Zagorje je meni raj’

Dragutinova mirovina iznosi 750 eura, a ima još i 105 eura jer je njegova gospođa preminula što mu iznos mirovine diže na 855 eura. Kaže nam da je to premalo, iako ima kuću u Zagorju, stan i auto. Još da si ne zna kuhati, ističe, to bi bila katastrofa.

– Sve si kuham, idem u Zagorje gdje imam veliki voćnjak. Tu čušpajz kuham, a gore samo mesa. Tamo mi je puno dva sata da kuham, radije se odmorim. Uvijek idem u utorak i četvrtak navečer se vraćam. Dođem i na Dolac, svaki dan se prošećem, kava, namirnice. Pretežno gledam televiziju, šetnja, a Zagorje je meni raj. Imam tamo voće, preko 130 voćki, treba kositi, obrezivati. Imam klijet, tršće sad više nemam jer ne mogu sam raditi. Gore je raj. Kuću imam veliku gore, ispričao je Dragutin.

‘Sve je pokradeno, i dan danas se krade’

Nekada umirovljenik Dragutin dođe na tržnicu Dolac gdje smo ga i sreli, ali kaže da je Dolac sada loš. Trešnjevački plac za njega je najbolji, tamo ide svaki dan. Petkom i subotom dođu kumice koje nemaju toliko robe da bi svaki dan prodavale, ali ta dva dana ima svega domaćeg. Umirovljenik u trgovačkim centrima baš i ne kupuje, samo nekada ide s prijateljem pogledati što nude.

– Stanje je u državi loše, mi smo trebali Švicarska biti, ali nismo, sve je to pokradeno. I dan danas se krade, tko to ne vjeruje… vidite ovu sprdačinu s rukometašima, oni krv prolijevaju tamo i da jedan Tomašević to određuje. Pa nije to njegovo, i ovaj Plenković, ne volim ni njega, ali on je napravio sada kaj je trebalo, ako dečki traže nekoga da im pjeva onda treba to tako. Poruka za umirovljenike je neka rade, ja isto i sad moram raditi, ne radim svoj posao, ali sam stalno u pokretu, treba stan čistiti, kuću čistiti, skuhati…, zaključio je umirovljenik Dragutin.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.