Umirovljenik Anđelko (83): ‘Ostao sam sam, sa ženom sam bio 63 godine’
Umirovljenika Anđelka, profesora geografije sreli smo u šetnji Maksimirom. Ispričao nam je kako je u mirovini od 2007. godine, a da mu posao u školi nekada i dalje fali. Cijeli život je radio u istoj školi, a i sada je ponekad posjeti. Savjetuje mlađe profesore da nisu ‘Bog i batina’ u razredu, nego da je učenik prvi. Nedavno je Anđelko izgubio suprugu s kojom je imao lijep život stoga mu nije lako, no sretan je jer ima djecu i unuke s kojima se voli družiti. Anđelko nam je rekao i što misli o radu u mirovini i da bi političari kao na sebe, jednako trebali misliti na druge.
Umirovljenik Anđelko | Foto: Mirovina.hr
Prošetali smo zagrebačkim parkom Maksimir i sreli 83-godišnjeg umirovljenika Anđelka koji tamo, otkad je udovac, šeće skoro svaki dan. Živi u obližnjem kvartu Ravnice, a kako uzima terapiju za srce tako da se drži hlada i šeće isključivo ujutro. Umirovljenik Anđelko, bivši profesor geografije ispričao nam je kako je u mirovini već dugo, a da mu posao nekada i dalje fali.
Umirovljenik Anđelko rodom je iz Petrinje gdje je završio učiteljsku školu. Potom je došao u Zagreb gdje je upisao profesorski studij. Poslije vojske je dobio posao na bivšoj kemijskoj školi koja je danas poznata kao Prirodoslovna škola Vladimira Preloga.
‘Uvijek kažem da sam prvo učitelj, stara učiteljska škola’
– Tamo sam bio od prvog do zadnjeg dana, do mirovine. Uvijek kažem da sam prvo učitelj, stara učiteljska škola koja je nekad trajala pet godina. Imam dojam da sam tamo ‘spekao’ učiteljski zanat. Ja sam svoj posao obožavao i hvala Bogu koliko sam generacija imao, ne pamtim da sam imao ikakvih sukoba s učenicima. Neki dan me jedna djevojka, već žena, prepoznala, malo smo porazgovarali, sjeća me se. Navratim do škole ponekad i kažem mladima ‘zapamtite, niste Bog i batina u razredu, učenik je prvi’, ispričao je 83-godišnji Anđelko.
Svake godine ide na feštu u školu u kojoj je radio. Ravnatelj zove bivše profesore, koliko ih još ima živih, kako nam je ispričao Anđelko. Nekad su u toj školi radili tri smjene, počeli bi ujutro u 7 sati, a završili u 10 navečer. Prvi i drugi turnus bili su učenici, a navečer doškolovanje na koje su dolazili radnici. To je bila škola za kemijsku industriju, koja je u ono vrijeme bila jaka, a kasnije su došla i druga zvanja. Neke tvrtke su učenike ‘vadile’ iz škole već u 2. godini da bi išli raditi, kako nam je objasnio umirovljenik koji je za vrijeme nastave stalno bio ‘među’ učenicima u razredu.
– Bio sam i razrednik, pred penziju sam bio voditelj turnusa, pomoćnik ravnatelja. To sam izdržao, ali bio sam dosta napet. Puno sam pušio, bio je rat koji je uzrokovao stres. Godine 2007. sam otišao u mirovinu, krenuo na posao i doživio srčani u stanu. Žena je izgubila glavu, završio sam na Rebru i sva sreća da jesam. Doktor mi je tamo rekao ‘ako želite živjeti klonite se cigareta i stresa’. Rekao sam lako za cigarete, ali za stres malo teže. Neki učenici su me znali pitati kada mislim u mirovinu, na što sam im rekao ‘kad me iznesu’. Onda sam rekao ipak bi bilo lijepo da me ne iznose. Našli su zamjenu i onda sam otišao u mirovinu, rekao je Anđelko.
‘Ostao sam sam, u poslu nađem utjehu’
Bilo je stresa u njegovu životu, kako nam je ispričao. Majka mu je za vrijeme rata ostala u Petrinji, nije znao gdje je dok nije preko Crvenog križa došao do nje. Njegova je majka, kako je rekao bila ‘zmaj’ mama i žena. Znala je njemački i engleski, a za vrijeme rata to ju je spasilo. Kada su unproforci u Domovinskom ratu došli, kako je Anđelko ispričao, njima je koristila za prevođenje u ulici gdje su stanovali. Umirovljenik Anđelko je nedavno izgubio i suprugu i to mu je teško palo, kako je rekao, ali sretan je što se druži s djecom, sinom, kćeri i unucima.
– Ostao sam sam, šećem, kuham, perem, čistim, u poslu nekako nađem utjehu. Sa ženom sam bio 63 godine i lijepo smo živjeli. Znam sve raditi, jedino mi je žao što sam zapustio vrt u kojem imam dosta voća. Mladi imaju svoje poslove, ne mogu dolaziti svaki dan. Dok je žena bila bolesna, pomoć je bila stvarno velika, ali sve mi se to brzo odmotavalo. Sistem zdravstva nije u redu, koliko su mene na Rebru spasili, toliko su nju udesili. Srećom da nije imala nikakvih bolova, ispričao je Anđelko.
‘Rad u mirovini je bacanje prašine u oči’
Umirovljenik Anđelko rekao nam je da ne zna tko je danas zadovoljan mirovinom, ali njegova nije loša, kako je rekao, još uvijek se pokrije s njom. Da je što veća, bilo bi bolje, kako nam je objasnio. Pitali smo ga što misli o radu u mirovini, na što je Anđelko rekao kako je to bacanje prašine u oči, odnosno zavaravanje umirovljenika. Trenutačno je zaposlenih umirovljenika oko 38.000, a Burza rada ih poziva na posao. Više o tome pročitajte ovdje.
– Političari su pogriješili kad su sebi nabili odjednom plaće, a drugi neka čekaju. Ono što me još smeta je kad nešto odluče, za njih ide odmah, ali za sve ostalo ide od Nove godine ili ide neka odgoda. Ako smo jednaki, treba jednako postupiti, rekao nam je Anđelko.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
