Umirovljenice Jasenka i Nataša: ‘Iznos godišnjeg dodatka je sramotan, pomoć koja vrijeđa’
Umirovljenice Jasenka i Nataša otkrile su nam da su zadovoljne mirovinom, ali bez obzira na to nije im svejedno kada imaju neke neplanirane troškove. Gospođa Jasenka smatra da su umirovljenici radili puno, a imaju preskromne mirovine. Misli da je godišnji dodatak trebao biti u iznosu mirovine, dok nam je Nataša rekla kako je to pomoć koja vrijeđa umirovljenike. Bez obzira na sve, imaju pozitivan stav, a drugima poručuju da se bore i iskoriste vrijeme koje imaju.
Umirovljenice Jasenka i Nataša | Foto: Mirovina.hr
Jasenka i Nataša već su dugo prijateljice, a za sebe kažu da su sretne jer su ispunile svoj život. Simpatične umirovljenice otkrile su nam koliko su zadovoljne s mirovinom, ali i što misle o ukidanju poreza na mirovinu i iznosu godišnjeg dodatka od šest eura po godini staža. Drugim umirovljenicima su poslale važnu poruku, a to je da ne odustaju, bore se i uživaju u životu koliko mogu.
‘Trebalo je barem približno biti u iznosu mirovine’
Sretne su jer su na vlastitim nogama, ne trebaju tuđu pomoć i njegu. Relativno su zdrave, a da je zdravlje najvažnije, fraza je koju često govorimo, kako je rekla Jasenka, ali to je stvarno istina. Umirovljenica Jasenka po struci je pravnica, a za mirovine kaže da su takve kakve jesu te da ona od svoje mirovine može živjeti. Često šeće Maksimirom, aktivna je, ali na rad u mirovini ne pomišlja. Neka rade umirovljenici ako žele i moraju raditi, kako je kazala, jedino se boji da će raditi oni koji imaju lagodne poslove i velika primanja, a sirotinja neće imati posla.
– Mogu živjeti skromno, bez nekih neplaniranih troškova. Sada imam taj nivo standarda, tako moram funkcionirati. Inače, nisam morala cijeli život voditi računa kad moram nešto platiti, treba li mi to baš ili ne treba. Da ima nepravda vezano za mirovine, sigurno ima. Sada ni ne govorim isključivo o sebi, kažem, sa svojom mogu živjeti, ali mirovine su u pravilu sramotne. Privatni sektor ima takva primanja kakva zarade i ostvare. Međutim, državne institucije ne bi smjele imati takve visoke plaće dok se ostali bore sa svakodnevicom. Doista ne bi. Ne kažem da oni nemaju složen i odgovoran posao i da moraju imati standard, ali moramo i mi penzioneri imati mogućnost preživljavati, objasnila je umirovljenica i rekla što misli o godišnjem dodatku.
Ako bi njezinih 200 eura spasilo državu, odmah bi ih se sada odrekla i potpisala. Mislila je da će to biti nešto primjereno. To nije trinaesta mirovina, iako se služilo tim nazivom, kako je rekla, onda je to trebalo barem približno biti u iznosu mirovine. Umirovljenica Jasenka plaća porez na mirovinu, a kako kaže, nije to tako veliki iznos, da se podnijeti. Također, inače nema ništa protiv poreza samo bi voljela da se ti porezi pošteno kontroliraju i plaćaju. Država se mora namiriti, mora imati nešto u svom fondu, ali tu treba malo više reda uvesti, kako je pojasnila Jasenka.
‘Za mene je to sramotno, pomoć koja vrijeđa’
Umirovljenica Nataša radila je kao kemijski inženjer u poznatoj telekomunikacijskoj tvrtki Ericsson, a skupila je ukupno 37 godina radnog staža. Radila je i na višim funkcijama, ali smatra da je to za njezin rad preskromna mirovina. Sa svojim mjesečnim primanjima može živjeti sasvim solidno i u odnosu na druge, ali opet svaki malo veći izdatak nije lako podnijeti, kako nam je rekla te dodala što misli o godišnjem dodatku i porezu na mirovinu.
– Za mene je iznos godišnjeg dodatka sramotan, upravo kao što je rekla moja prijateljica, to da je na nivou mirovina ajde de, ali ovako je nekakva pomoć koja vrijeđa. Svi smo mi radili jako puno godina. To je toliko skromno da svaki malo veći izdatak mimo prehrane, režija, higijenskih potrepština traži da ulazimo u štednju. Hvala Bogu pa sam radila u Ericssonu pa sam nešto i uštedjela. Što se tiče poreza na mirovinu, to je isto sramotno što se oduzima. Nisam za to da umirovljenici potpomažu državu, mislim da su do sada dovoljno dugo i da ne bi trebali imati porez na mirovinu koje su ovakve kakve jesu, stvarno skromne. Moja je daleko iznad prosjeka, ali to je opet vrlo skromno, kazala je.
‘Nema se prepustiti, treba se boriti’
Slobodno vrijeme umirovljenice Nataše doista je ispunjeno, uvijek si je govorila ‘ono što nisi stigla raditi za svoju dušu sad, radit ćeš kad odeš u mirovinu’. Zadovoljna je jer se upisala u likovnu radionicu gdje je bila četiri godine. Osim što slika, piše, planinari, hoda po Maksimiru i ide na Sljeme. Umirovljenica ima i poruku za umirovljenike, a to je da se nikad ne predaju, da se bore, bez obzira na situaciju koja je teška.
– Neka što češće odu u prirodu jer ona hrani, daje energiju, od čega dolaze i ideje. Neka budu aktivni, čitaju, hrane dušu i ne prepuste se. Nikad nije kasno za započeti bilo što i treba biti aktivan. Nema se prepustiti, treba se boriti. Ovo je toliko kratki život, uopće se ne razmišlja o tome da će se jednoga dana otići, a kad se skupe godine svi se pitaju gdje su one otišle… Svaki dan treba iskoristiti, ništa ne reći to ću onda, nego odmah, poruka je 78-godišnje Nataše.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
