Stopostotni invalid nam je ispričao svoju priču: 'Informiramo se preko poznanstava s osobama u sličnoj situaciji'

Manje od mjesec dana dijeli osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju od novog inkluzivnog dodatka. Iz Vlade Republike Hrvatske su poručili kako će taj iznos biti viši od objedinjenih naknada koje trenutno ostvaruju ove osobe. Pravo je pitanje što je sve potrebno učiniti kako bi se do njega došlo te hoće li on biti dovoljan za kvalitetan život. Sve nam je otkrio N.K. koji je već 19 godina u invalidskim kolicima i ostvario je pravo na prijevremenu mirovinu. Opisao nam je i birokratske, ali i životne probleme na koje često nailazi.

Zagazili smo u posljednji mjesec 2023. godine što za osobe s invaliditetom, kojih je u Hrvatskoj 147.752, znači da su nikad bliže inkluzivnom dodatku. Srećom, ovaj dodatak će biti viši od trenutnog iznosa objedinjenih naknada koje sada ostvaruju osobe s invaliditetom. Podsjećamo kako je Vlada prihvatila Nacrt prijedloga zakona o ovom dodatku pa bi Zakon trebao stupiti na snagu 1. siječnja 2024. godine.

Tim povodom smo razgovarali s N.K. koji je htio ostati anoniman. Otkrio nam je što misli o inkluzivnom dodatku, gdje i kako se informirao o svojim pravima, no i ono najbitnije, jesu li mu dovoljni svi dodaci koje dobiva. S obzirom na to da je već 19 godina osoba s tjelesnim invaliditetom, N.K. nam je pojasnio što bi se točno trebalo poboljšati za osobe s invaliditetom te koje su najveće prepreke koje na svojoj koži iskusi osoba u invalidskim kolicima.

‘Tromost i nekompetencija birokracije’

Već punih 19 godina N.K. je stopostotni invalid koji se kreće isključivo u invalidskim kolicima te mu je potrebna pomoć pri obavljanju osnovnih životnih potreba. S navršenih 55 godina života i 26 godina radnog staža ispunio je sve uvjete za prijevremenu mirovinu nakon dijagnoze paraplegije (trajne dijagnoze) iz 2004. godine i rješenja o invalidnosti.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Morao sam ponovo prikupljati liječničku dokumentaciju i prolaziti nova vještačenja o invalidnosti i to zbog tromosti, ali i nekompetencije birokracije, kako liječničke, tako i državne, u svrhu ostvarenja zakonski stečenog prava na mirovinu, objasnio nam je N.K.

Uz sve navedeno, kako ne bi čekao pet do šest mjeseci vještačenja specijalista po bolnicama za koje mu je liječnik opće prakse dao uputnicu, morao je o vlastitom trošku financirati vještačenja neurologa i fizijatra u privatnim klinikama. Neovisno o tome ima li uopće dovoljno novca za to, morao je dostaviti nove nalaze svom liječniku opće prakse koji mu je dao obrazac – 2IN s opisom posla koji je obavljao, zajedno s prijedlogom za mirovinu. Kao da se osoba u invalidskim kolicima ne suočava dovoljno sa svakodnevnim preprekama u kretanju gradom, N.K. je poslan na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) gdje je morao osobno dostaviti prikupljenu dokumentaciju.

Uslijedio je pozitivan preokret

Tada su mu u HZMO-u izdali potvrdu o zaprimljenim dokumentima te su ga zamolili ‘za strpljenje’ dok ga ne pozovu na vještačenje o invalidnosti. Kako bi dobio osobnu invalidninu koja trenutno iznosi 232 eura, morao je prikupiti dokumentaciju u svom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad iz kojeg su mu nakon malo manje od dva mjeseca strpljenja poslali zaključak. Na temelju tog zaključka se odredilo vještačenje dugogodišnjeg invalida i tako su mu priznali prava na osobnu invalidninu.

– Taj postupak čekanja na vještačenje u mom slučaju trenutno traje dva mjeseca i devet dana bez ikakvih naznaka za poziv na vještačenje. Jedina pozitivna stvar u cijeloj priči je da će sva sredstva biti isplaćena retrogradno i u cijelosti od datuma podnošenja zahtjeva, kako za mirovinu, tako i za osobnu invalidninu, istaknuo je N.K.

Srećom, uslijedio je obrat u njegovu korist pa će nakon ostvarenja prava na inkluzivni dodatak, s početkom 2024. godine i ukidanja osobne invalidnine, taj iznos biti viši nego što je isprva očekivao. S obzirom na to da mu je stupanj invalidnosti stopostotni, odnosno da je na drugoj razini od moguće četiri i da mu je Barthelov indeks 21-35 (odrasle osobe s tjelesnim oštećenjem IV stupnja), inkluzivni dodatak koji će primati iznosit će 480 eura, što je dvostruko više od očekivanog.

Informiranje putem poznanstava

Naravno, sve su to smjernice koje je Hrvatska dužna primjenjivati nakon potpisivanja Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i čijom ratifikacijom se obvezala sudjelovati u izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, kako bi se osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima omogućio odgovarajući životni standard.

S obzirom na uvjete života osoba s invaliditetom teško je dobiti valjane i točne informacije, pa se često informiraju zahvaljujući poznanstvima s drugim informiranim osobama u istoj ili sličnoj životnoj situaciji.

– Još veći problem nastaje kada osobe s invaliditetom nemaju pristup internetu ili ne znaju gdje dobiti potrebne informacije, ovakva vrsta solidarnosti i međusobne povezanosti je itekako dobrodošla, pogotovo jer je riječ o novim, i još uvijek velikoj većini, nepoznatim informacijama, istaknuo je N.K.

Mjesta za napredak uvijek ima

Puno je prostora za unapređenje životnih uvjeta osoba s invaliditetom, pogotovo za osobe koje se nalaze u teškoj životnoj situaciji. S obzirom na visoki stupanj invalidnosti i fizičke ograničenosti, osobe s teškim oblicima tjelesnog invaliditeta u potpunosti ovise o tuđoj pomoći i to kada je riječ o svakodnevnim aktivnostima kao što su kretanje, odijevanje, hranjenje i održavanje osobne higijene.

Postoje mnogobrojne prepreke u životu osobe u invalidskim kolicima. Za početak, potrebno je naglasiti da postoje brojni slučajevi koji žive bez obitelji ili čiji članovi obitelji moraju obavljati poslove na svojim radnim mjestima kako bi si mogli omogućiti donekle pristojan život. Treba uzeti u obzir i male iznose invalidnina, to jest mirovinu i naknadu za pomoć i njegu u iznosu od 79 eura mjesečno.

Jasno je kako nisu svi problemi u životu takvih osoba isključivo financijske prirode. Mnogi od njih nisu ni mobilni u invalidskim kolicima u toj mjeri da ne mogu samostalni izaći iz svog doma kako bi obavili pokoju sitnicu s popisa svakodnevnih obveza. U takvim slučajevima, osobe s invaliditetom se suočavaju s brojnim preprekama u kretanju koje je iznimno zahtjevno u kolicima, ali i s nemogućnošću pristupa nogostupu tako da su prisiljeni na kretanje po prometnicama dok tik pored njih prolaze automobili u punoj brzini.

Verbalni napadi i nepuštanje u redovima

Problemi nastaju i kada osobe koje nemaju nikakav oblik invaliditeta odluče zauzeti njihovo parkirno mjesto. I dok se svi opravdavaju ‘žurbom’ ili su ondje parkirali ‘samo na minutu dok nešto ne obave’, osobe s invaliditetom su prisiljene čekati pred svojim automobilom do kojeg ne mogu doći jer im je potrebno najmanje 1,2 metra kako bi otvorili vrata i iz kolica se prebacili na vozačko mjesto.

Ne samo da nedostaje razumijevanja za osobe u invalidskim kolicima, već su zabilježeni i slučajevi verbalnih sukoba vozača s tim osobama koje već same po sebi moraju trpjeti neopisive bolove i grčeve koje ne možemo ni zamisliti.

– Ponekad se zna dogoditi da se takvi vozači verbalno sukobljavaju pa čak i prijete osobama u kolicima. Zatim su tu i druge prepreke poput stepenica, ulazaka u trgovine, čekanje u redovima kod liječnika gdje će medicinska sestra izaći u čekaonicu i bez pardona reći kako su svi koji tu čekaju invalidi. Dogodi se ponekad u banci, trgovini ili pošti da vas netko ipak pusti preko reda, zaključio je N.K.

Izgleda kako osobe s invaliditetom, a s njima i trudnice nemaju nikakvu prednost, kako to stoji na papiru koji je istaknut na vidljivom mjestu u čekaonicama svih navedenih institucija. Ipak treba imati na umu da osobe s invaliditetom nisu same birale ostatak života provesti u invalidskim kolicima pa bi im zato trebalo omogućiti život ravnopravan sa svima ostalima.