Ljudi koji svakodnevno pomažu beskućnicima: 'Oni su isto ljudi sa snovima, strahovima, željama, manama i vrlinama'

Danas je Svjetski dan beskućnika, a glavno geslo ove godine je „Ulica nije dom“ kojim se želi upozoriti na sve veći broj beskućnika. U Hrvatskoj trenutno ima oko 2.000 beskućnika koji spavaju po prihvatilištima ili na klupicama i tramvajima. Kako bi svi dobili bolji uvid u njihove živote, donosimo priče troje ljudi koji posvećuju dane brizi o ovoj marginalnoj skupini.

Đordana Barbarić, Zvonko Mlinar i Pjer Orlić pomažu beskućnicima sa smještajem, s prehranom, oko zdravlja i obrazovanja, pišu im molbe za posao te im omogućavaju bolje uvjete za život. Ovo troje ljudi zajedno ima 67 godina iskustva, a žele podići svijest o poteškoćama i predrasudama s kojima se svakodnevno suočavaju beskućnicima, a svoja su razmišljanja odlučili podijeliti javno.

Promjene na bolje su moguće

Đordana Barbarić je dio udruge MoSt iz Splita, a dugo godina bila je njegova predsjednica. Danas je voditeljica MoStovog Centra znanja za društveno uključivanje i smanjenje siromaštva.

Kaže kako je u radu posebno motivira uvid u to da je moguće doprinijeti promjenama na bolje u životima ljudi koji su na rubu i koji su izgubili vjeru u sebe i institucije. Otkrila je i kako se beskućnici stalno nalaze na udaru raznih stereotipa kao što su: „Sami su krivi“, „Sve su to ovisnici“, „Neradnici“, Izabrali su takav život“, „To je tako, ne možeš ti njima ništa pomoć“,…

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Danas, 22 godine nakon, tisuće građana svih dobnih skupina pomaže u aktivnostima Centra za beskućnike/ce i Socijalnoj samoposluzi, više od deset godina građani svaku večer kuhaju za beskućnike, vrtići, sve osnovne i srednje škole i sve sastavnice Sveučilišta u Splitu, svi sportski klubovi doprinose našem radu 365 dana u godini i to je najveća pobjeda nad predrasudama, rekla je Barbarić.

Dodala je i kako bi promijenila neke stvari, zalagala bi se da se primjenjuju određeni zakoni, strategije, mjere i pravilnici, a htjela bi i da postoji stalni, otvoreni dijalog tijela odlučivanja s onima na terenu, na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Svi imaju krivi doživljaj beskućnika

Zvonko Mlinar radi 42 godine u socijalnoj skrbi, a od toga 12 godina radi s beskućnicima. Kaže kako beskućnicima samo treba dati šansu, a oni onda lakše razbiju začarani krug. Posebno ističe uspjehe u težim okolnostima jer se onda dokaže da svatko uz nečiju pomoć može pronaći pravi put.

Na pitanje o predrasudama, prepričava riječi jednog beskućnika.

– Sve moje šanse nestanu kada na razgovoru za posao spomenem da sam beskućnik. Postoje predrasude i ja tu ništa ne mogu, rekao je Mlinar te dodao kako mnogi beskućnike doživljavaju krivo kao neradnike, ovisnike, kriminalce ili zlostavljače. Ipak, stvarnost je nešto drugačija, većina su u beskućništvu završili zbog raspada obitelji, dugotrajne nezaposlenosti, određenih bolesti, ovrha, kaže Zvonko.

I beskućnici su ljudi

Pjer Orlić je od travnja 2020. godine voditelj Prihvatilišta za beskućnike „Ruže sv. Franje“ u Rijeci. Upustio se na ovo mjesto, iako nije bio upoznat sa životom beskućnika, a priznaje i kako je imao pokoju predrasudu, ali i veliku želju da im pomogne.

– Svi mi zapravo hodamo po rubu, vrlo lako bi se bilo tko od nas mogao naći na njihovu mjestu. Nemojte misliti da zato što danas imate sređen život i dobar posao da sutra možda ne možete završiti na ulici. Naime, ne biste bili prvi kojima se to dogodilo, izjavio je Orlić.

Kaže kako često zaboravljamo da su i beskućnici ljudi sa svojim snovima, strahovima, željama, manama i vrlinama.

– Kad ih prihvatite kao ljude, kada ih ne osuđujete unaprijed, onda možete puno s njima. Znate, nekad s njima popijete kavu i popričate i u tih 10-20 minuta napravite više nego u proteklih nekoliko dana, kaže Orlić te dodaje kako je svaki pomak za njih ogroman.