Krešimir Sever (65): ‘U mirovinu ću vjerojatno iduće godine, ako Bog da zdravlja’
Sindikalist Krešimir Sever povukao se s čelne funkcije NHS, a iako već ima 65 godina, o mirovini još uvijek ne razmišlja. Poslove još mora dovršiti u svom matičnom sindikatu Fine, kao i u Gospodarsko-socijalnom vijeću. U mirovinu će, kaže, ako Bog da zdravlja iduće godine. Imat će tada oko 40 godina staža, a premda se još uvijek ne može staviti u poziciju umirovljenika, za Mirovina.hr kaže da planira raditi rukama, šetati psa i čitati. Sindikalizam je za njega, ističe, uvijek bio poziv, ali najveći problem je što društvu danas nedostaje – solidarnosti.
Foto: Krešimir Sever | Tea Ovničević, mirovina.hr
Krešimir Sever povukao se s mjesta predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) nakon 25 godina, koliko postoji i sam sindikat, o čemu smo pisali ovdje. Sever je napunio 65 godina u ožujku, ali još uvijek neće u mirovinu. Naime, najpoznatiji hrvatski sindikalni vođa ostao je u svom matičnom sindikatu Fine, a uz to predsjeda i Gospodarsko-socijalnim vijećem, gdje mu mandat traje još godinu dana. U Fini mu pak mandat traje još tri godine. Kako sada otkriva za Mirovina.hr, ne vjeruje da će toliko ostati u svijetu rada. Ipak, želi dovršiti poslove na kojima trenutno radi.
‘U mirovinu ću iduće godine, ako Bog da’
O mirovini još uvijek ne razmišlja, jer je nastavio raditi. Za Severa, naime, ’67 nije previše’. Najveća sindikalna inicijativa u povijesti moderne Hrvatske upravo je bila ’67 je previše’ kada je s više od 700.000 potpisa građana 2019. godine zaustavljena mirovinska reforma. Vlada je pod pritiskom mogućeg referenduma odustala od podizanja dobne granice za mirovinu na 67 godina, a penalizacija prijevremenog umirovljenja smanjena je s 0,34 na 0,2 posto mjesečno. Sever sada kaže da 67 nije previše, ali samo onda kada je takav rad – na dobrovoljnoj bazi.
Kada ode u mirovinu, imat će više od 40 godina staža, a u poziciju umirovljenika nije se još stavio. Zna svašta raditi, naučio je, kaže, jer je još sa 16 godina ostao bez oca pa zna zidarske, stolarske i ostale poslove. U vrijeme covida je tako izradio ormare. Ima i psa, trogodišnjeg mješanca kojeg šeta navečer kada se vrati s posla.
– Mogao sam odraditi još jedan mandat, ali treba znati kada stati. Moja pokojna majka je govorila da treba otići onda kada te svi traže da ostaneš, a ne onda kada ti iza leđa počnu govoriti da kada ćeš više otići. Ove godine teško da ću u mirovinu, to će vjerojatno biti sljedeće, ako Bog da zdravlja. Trebam završiti ono što sam započeo, a trebamo i naći ljude koji će to sve naslijediti. U mirovini bih volio čitati, raditi nešto rukama, šetati psa, otkriva nam Sever.
‘Društvu nedostaje solidarnosti, jer se izgubila obitelj’
Od suradnika je dobio velike zahvale i priznanja, ali i bicikl. Ovaj kojega sada vozi star je već preko 20 godina. Govori kako ga funkcije, javni nastupi i odnosi s onima u visokoj politici nisu promijenili. Ostao je, kaže, ono što je. Za njega je sindikalizam poziv, a ne klasični profesionalni posao. Napušta ga na čelnom mjestu NHS-a u turbulentnim vremenima velikih izazova na tržištu rada, ali kako kaže, ni od jednog dana nije nikada očekivao da neće biti težak i izazovan.
– Društvu nedostaje solidarnosti. Za to je najviše kriv liberalistički odgoj koji u fokus stavlja individuu, a ne obitelj. Kada se čovjek makne od obitelji kao oslonca, on taj oslonac počinje tražiti na radnom mjestu. Posao postaje surogat obitelj i tu se daje maksimum, što nije dobro jer čovjek tako gubi svoj identitet. Upravo taj identitet je važan da bi se moglo solidarizirati s ostalima. Danas se smatra da je jedinka društva pojedinac, a ne obitelj. Možda je taj nedostatak solidarnosti i najveći izazov u današnjim vremenima, poručuje Sever.
Upravo smo o ovoj temi sa Severom razgovarali uoči Praznika rada, kada je odjeknula vijest da neće biti tradicionalne sindikalne prvomajske povorke, o čemu više možete pročitat ovdje. Radnicima su, kazao je, draži grah i roštilj, nego borba za radnička prava. Svrha pak nije da se na takvim skupovima okupe samo sindikalisti, nego i svi oni kojih se ta bitka tiče, a tiče se svih nas. Često je Sever ukazivao i na izrazito loš položaj umirovljenika, smatrajući da bi se oni trebali tim više uključiti u sindikalne akcije i podići svoj glas.
