Darija (74) i Ljubica (72) prijateljice su gotovo pola stoljeća: ‘Tajna prijateljstva je što nismo stalno skupa’
Pravo prijateljstvo ne poznaje granice, a to pokazuje i slučaj dvije umirovljenice koje su se upoznale davne 1974. godine. Da sve bude još bolje, Darija živi u Češkoj, a Ljubica u Zagrebu. Njihov je prvi susret bio stvarno sudbonosan, a njihovo je prijateljstvo preživjelo svašta. Više smo saznali u zanimljivom razgovoru s njima.
Umirovljenice Ljubica i Darija | Foto: Mirovina.hr
Neka prijateljstva ne traju dugo, ali onda postoje i prijateljstva koja traju cijeli život. Ovakva prijateljstva najčešće prežive i razne kušnje, a mi vam donosimo zanimljivu priču umirovljenica o njihovim anegdotama u 49 dugih godina.
Sudbonosni susret na cesti
Kako su nam ispričale, Darija i Ljubica upoznale su se na cesti prema Rijeci. Dok je Darija s tadašnjim zaručnikom putovala iz Češke za Crikvenicu, Ljubica je sa svojim tadašnjim dečkom, a današnjim mužem, putovala iz Zagreba za Jadranovo, mjesto prije Crikvenice, gdje imaju vikendicu.
– Putovali smo po staroj cesti na more i sa strane smo vidjeli automobil koji nas je uporno prestizao. Mog dečka je zaintrigiralo kako to da nas pretiče stariji auto, pa smo i mi dali malo gasa. Onda smo im mahali na autocesti da stanu, ali oni to nisu vidjeli i samo su otišli. Ipak, umiješala se sudbina pa se njima zapalila guma i morali su stati sa strane, a mi smo stali da im pomognemo i tada smo se upoznali. Saznali smo da oni planiraju spavati u hotelu u Crikvenici, a mi imamo vikendicu blizu pa smo ih pozvali da prespavaju kod nas jednu noć. Pristali su i ostalo je povijest, ispričala nam je Ljubica.
Darija je dodala kako su zapravo tada ona i njezin zaručnik bili na bračnom putovanju u Hrvatskoj, ali i kako nisu znali da će sve baš tako izgledati.
Jezična barijera im nije bila problem
Osim zanimljive priče o prvom susretu, saznali smo i kako su si na početku ove dvije umirovljenice slale pisma u kojima bi napisale sve što se događa u njihovim životima. Jezik im nije bio problem jer je Ljubici sve što je htjela napisati na češki prevela mama njezine kolegice s posla koja je bila Čehinja, a Darija je vrlo brzo svladala naš jezik.
– Dvije godine nakon prvog susreta sam došla u Jadranovo sa suprugom i kćerkom. Upoznala sam i cijelo Ljubičino društvo, s kojima i danas vrlo rado izmijenim doživljaje kada sam ovdje. Rekli su mi da je njih puno, a ja sam jedna i da moram naučiti hrvatski, rekla je Darija i dodala kako joj nije preostalo ništa drugo nego prilagoditi se.
Puno je tu uspomena
Sve ove godine ostale su u kontaktu, bez obzira na zemljopisnu udaljenost. Čule su se tako u onim sretnim i manje sretnim trenucima, u bolesti i u teškim situacijama, a međusobno su se posjećivale na moru, u Češkoj, ali i u Zagrebu. Tako Darija gotovo svako ljeto dolazi u Jadranovo, dok je Ljubica više puta sa suprugom ili kumovima bila kod Darije u Češkoj.
– Stvarno imamo puno zajedničkih uspomena i teško je izdvojiti samo jednu. Zajedno smo ljetovale s djecom na brodu, odlazile s njima na plažu i čuvale jedna drugoj djecu u ljetnim mjesecima. Naša djeca su sada već odrasla, ali se i dalje druže kada se sretnu na ljeto, iako postoji određena razlika u godinama, rekla nam je Ljubica.
Dinamika odnosa se promijenila
Darija je dodala da su i dalje jednako bliske, iako se dinamika odnosa promijenila. Danas jedna drugu savjetuju i poklanjaju kreme za reumu, dijele lijekove, masiraju se, kartaju, dočekuju turiste u vikendici na moru, idu na kupanje, ali i zajedno odlaze u trgovinu gdje nerijetko i počaste jedna drugu.
– Tko ima prijateljstvo koje traje 49 godina? Stalno se čujemo i stalno smo u vezi. Sve što se događa zna ona druga, rekla je Darija.
Ljubica je dodala i da što su starije, to su i nervoznije, ali i kako bez obzira na to njihovo prijateljstvo i dalje funkcionira.
– Tajna dugog prijateljstva je što nismo puno skupa, rekla je Ljubica kroz smijeh, a nasmijala se i Darija. Zajedno se nadaju da će se njihovo prijateljstvo nastaviti još dugi niz godina.
Priče o umirovljenicima možete pratiti i na Facebook stranici Humans of Mirovina.
