Zaštićeni najmoprimci traže sigurnost: ‘Nismo okupatori, 90 posto stana smo otplatili’
Stranka umirovljenika upozorila je da zaštićeni najmoprimci, među kojima su mnogi umirovljenici, žive u životnoj nesigurnosti zbog provođenja Programa Statileo. Zaštićeni najmoprimci su u stanove ušli na temelju nekadašnjeg stanarskog prava, u vrijeme dok su stanovi bili društveni te neki u njima žive i više od 50 godina. Oni plaćaju zaštićenu najamninu privatnim vlasnicima stana, a Program Statileo je državni plan kojim se provodi iseljenje i obeštećenje zaštićenih najmoprimaca. Udruge stanara i građana traže odgodu Programa Statileo, tvrdeći da zakon nije u skladu s Ustavom i međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.
Gordana Vojković, Lazar Grujić, Vesna Horvat | Foto: Stranka umirovljenika
Stranka umirovljenika (SU) sazvala je tiskovnu konferenciju kako bi ukazala na problem s kojim se suočavaju zaštićeni najmoprimci, a među kojima su mnogi umirovljenici. Naime, Udruga hrvatski savez stanara – građana EU traži da se zaustavi primjena Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske. Ovaj Zakon nazivaju i takozvanim Bačićevim zakonom, a tvrde da se kosi s Ustavom i konvencijama za ljudska prava.
Program Statileo je državni plan kojim se provodi iseljenje i obeštećenje zaštićenih najmoprimaca iz stanova u privatnom vlasništvu. Zaštićeni najmoprimci su ljudi koji su u stanove ušli na temelju nekadašnjeg stanarskog prava, u vrijeme dok su stanovi bili društveni. Oni sada plaćaju zaštićenu najamninu, a preko Programa Statileo se postepeno provodi iseljenje u državne stanove.
‘Najmanje što RH može je odgoditi Program Statileo’
Glasnogovornica SU-a Vesna Horvat je rekla da je u lipnju 2023. godine bilo 3.734 zaštićenih najmoprimaca, sada ih je u Registar stanova Ministarstva graditeljstva upisano 2.235. Riječ je o 1.213 nekretnina na koje pravo vlasništva polaže 3.197 subjekata. To su stanovi u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava. Horvat komentira kako se u cijeloj Europi govori o priuštivom stanovanju, a kod nas se stanari od kojih većina u tim stanovima živi preko pola stoljeća, izbacuju iz tih stanova, da bi se ti stanovi mogli ponuditi na tržištu. Umirovljenik Petar nam je ispričao kako je u vrijeme Jugoslavije bilo više načina kako dobiti stan, više o tome čitajte ovdje.
– Najmanje što RH može sada učiniti je da se odgodi primjena Programa Statileo za iseljavanje 200 stanova što bi za zaštićene najmoprimce bila kakva takva pravna sigurnost. U prvoj polovici ove godine je provedeno iseljenje i isplata za 174 kućanstava. Po Programu oni su iseljeni u državne nekretnine koje se mahom nalaze u podrumskim i tavanskim prostorima i u isključivom su vlasništvu države. Do kraja godine planira se rješavanje dodatnih 200 stanova, od čega strepi više stotina ljudi i to mahom vremešni ljudi, pa i invalidi. Rokovi su kratki pa iz Ureda pučkog pravobraniteljstva poručuju da bi za zaštitu svojih ljudskih prava trebali dostaviti pisane pritužbe. Janja Pavković, savjetnica u Uredu pučkog pravobranitelja, preporučila je da u pritužbama opišu svoju trenutačnu situaciju i objasne probleme u kojima se nalaze, uz ime i presliku dokumentacije. Na stranici Ureda pučke pravobraniteljice postoji i obrazac ‘Pritužba povodom povrede ljudskih prava’, poručila je Horvat.
Vojković: ‘Nismo na silu ušli, vlasnici smo 90 posto’
Predsjednica Udruge hrvatski savez stanara – građani EU Gordana Vojković kazala je kako svi stanari koji su na nezakonit i neustavan način izmješteni iz svojih stanova imaju vlasništvo 90 posto. Objašnjava kako je do 1988. godine u Jugoslaviji postojao fond za stambenu izgradnju, za što su izdvajana zajednička sredstva, a što se može vidjeti na platnim listama iz tog vremena. Dodaje da kada je devedesetih bilo predviđeno da bi ti stanovi mogli ući u prodaju pregledom dokumenata iz Jugoslavije i i dokumenata koji su postojali u RH ustanovilo se da su stanari, odnosno obitelji u tim stanovima isplatile kroz svoj radni vijek 90 posto od ukupne vrijednosti stana.
– Drugim riječima, niti smo sateliti, niti okupatori, niti smo na silu ušli u te stanove. Mi smo vlasnici 90 posto i kada je došao Zakon o otkupu stanova, imali smo ista prava na otkup stana kao i oni koji su ga otkupili na, a to pravo nam je bilo uskraćeno, ali 90 posto je naše. Na to raste kamata. Sredstva iz tog Fonda su uložena, između ostalog, u izgradnju cijelog Zagreba preko Save. Postoje dokumenti naših platnih lista koji su trajni dokument. Stavite se u poziciju stanara koji imaju 90 posto vrijednosti isplaćeno vlasništvo nad stanom u kojem živi, a deložiraju ga. Tko? Lopine. Oni su obmanuli premijera i narod. Narod je prestrašen, oni su isprepadani. Oni gledaju u besprizorno. Horizonta nema, to je dno samoga dna, kazala je Vojković.
‘Ministarstvo ne zna abecedu ove problematike’
Prilikom izmjena pravnog položaja zaštićenog najmoprimca Hrvatska se obvezala osigurati stalan i siguran smještaj zaštićenim najmoprimcima. Međutim, Vojković tvrdi da je Zakon protuustavan i da je usvojen u Hrvatskom saboru jer zastupnici nisu bili spremni na tematiku, pa ni upoznati s člankom 5 Ustava i odredbama Europske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Vojković je ukazala na činjenicu da je Pučko pravobraniteljstvo središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije i zaštitu ljudskih prava te je pozvala pučku pravobraniteljicu Tenu Šimonović Einwalter da djeluje u okviru svojih nadležnosti, da zaštiti tzv. zaštićene najmoprimce, da zaštiti njihova prava na obitelj i dom.
– Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske treba zaustaviti jer ne poštuje Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1997. godine, a to se nije moglo iskomunicirati s ljudima iz Ministarstva graditeljstva s kojima su se udruge stanara sastajale, jer oni ne znaju osnovno, ne znaju abecedu ove problematike, da je 1996. godine donesena Rezolucija Europskog vijeća po kojoj nema povratka nekretnina, eventualno obeštećenje. Čak i po rješenju Ustavnog suda iz 1999. godine nema zakona o denacionalizaciji. Ne poštuje se ni Konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, koju je Hrvatska ratificirala 1997. godine. A ne poštuje se ni ovaj dokument ESLJP, kaže Vojković predočavajući novinarima dokumentaciju u kojem se eksplicitno kaže da se stare ljude ne iseljava. U prosjeku su zaštićeni stanari ljudi stari od 77 do 85 godina, rekla je Vojković.
Višnja Stanišić, Gordana Vojković, Lazar Grujić, Vesna Horvat | Foto: Mirovina.hr
Stanišić: Uložili smo u tuđe stanove da bi iselili
Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) Višnja Stanišić i sama je među zaštićenim najmoprimcima, ali na konferenciju nije došla iz osobnih razloga nego zato što su većina njih stariji od 70 godina. Priča da mnogi nisu ni znali da se nalaze u nacionaliziranom stanu kada su dobili rješenje za stan. Kada je došla mogućnost otkupa stana, za neke se ispostavilo da zapravo postoje vlasnici koji godinama nisu vodili računa o tom stanu. Objašnjava kako postoje različiti slučajevi zašto neki stanovi nisu otkupljeni, a država ih je ovim Zakonom baci u isti koš. Zatim postoje slučajevi gdje su nasljednici jeftino prodavali stanove, a sada ti prekupci tjeraju ljude iz stanova kako bi zaradili. Postoje i oni koji su imali pravo na otkup stana, ali si tada to nisu mogli priuštiti. Stanišić smatra da su mnogi lobiji radili pri donošenju ovog Zakona.
– Uložili smo puno, puno novaca u stanove u kojima se nalazimo. Uložili smo u tuđe stanove, a danas nemamo ništa nego samo mogućnost da nas se iz tih stanova iseli. Mnoge zemlje su obeštetile vlasnike i nemam ništa protiv toga da su hi obeštetili na način da su ih isplatili. Trebala je to napraviti i Hrvatska. S ovim Zakonom nama su dodijeljene najamnine koje mi ne možemo plaćati. To je najamnina prema tržišnoj cijeni, a zapravo ne znam što plaćam. Kad se danas iznajmljuje stan, taj stan ima sve – perilica rublja, hladnjak, namještaj… Što ja ovdje plaćam? Jer u tom stanu je sve od zaštićenih najmoprimaca. Napravljena je nepravda poslije Drugog svjetskog rata kada su oduzeti nacionalizirani stanovi, a sad Vlada radi istu nepravdu ljudima koji su to pravo stekli, kazala je Stanišić i dodala da ne razumije niti isplativost ovakvog načina.
Višnja Stanišić, Gordana Vojković, Lazar Grujić, Vesna Horvat | Foto: Mirovina.hr
‘Pozvali su nas u radnu skupinu i nisu uvažili ni jednu primjedbu’
Predstavnica Hrvatske udruge stanara i suvlasnika, bivša odvjetnica i bivša sutkinja Danica Mirković Vejvoda rekla je da njena obitelj od 1959. godine stanuje u spornom stanu u Rijeci, koji je prvo darovanjem završio u rukama tog vlasnika, ugovor je potom proglašen ništetnim. Istaknula je da je sada jako malo izvornih vlasnika stanova, nego su to uglavnom ljudi koji su kupovali, očekujući u jednom trenutku zaradu. Dodaje kako se zaštićenim najmoprimcima sustavno smanjuju prava i kaže da su sve osim zaštićeni. Ako država smatra da se moraju iseliti, onda bi im trebala dati tržišnu vrijednost za stanove koje napuštaju, poručila je Vejvoda. Ona smatra da nije bilo potrebe za donošenjem novog Zakon.
– Sada smo podvedeni na taj Zakon i izgubili smo sva prava. S provedbenim mjerama ovog zakona nametnut nam je i tržišni najam sa strogim ograničenjima. Stalno ističem ne radi se tu samo o par tisuća, tu se radi domaćinstvima, najmanje tri osobe po domaćinstvu. Svi mi moramo sada izaći. Nudi se 33 kvadrata za zaštićenog najmoprimca i 10 kvadrata za svakog sljedećeg člana domaćinstva, ali ne ukupno više od 55 kvadrata, a da ironija bude veća – tih stanova nema. Kako možete donijeti zakon, a da niste osigurali osnovne pretpostavke da se taj zakon može provoditi? Ako je pretpostavka da se nas izbaci na ulicu, onda to ne vidim kao demokratsko rješenje, izjavila je Vejvoda.
Ispričala je kako je osnovana radna skupina za donošenje Zakona u koju su uključili ljude iz stanarskih udruga. Sastali su se četiri puta i Ministarstvo je svaki put donijelo novi prijedlog zakona bez uvažavanja ijednog od njihovih prijedloga. Dodaje kako im posljednje verzija nije ni pokazana prije nego što je išla na čitanje u Sabor. Vejvoda smatra da su ih pozvali samo kao izgovor da se može reći da su stanari sudjelovali u donošenju Zakona. Kao i Stanišić, i ona se pita kome pogoduje ovakav Zakon.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
