Otkrijte što simbolizira božikovina i zašto baš ona predstavlja božićno vrijeme

Zanimljivo je da su brojni narodi kroz povijest implementirali božikovinu u svoje kulture. Stari Rimljani su smatrali da božikovina tjera zle sile, dok je za Kelte bila sveta jer ih je, između ostalog, štitila od loše sreće i zla. Isto tako, i kršćani su prihvatili božikovinu te postoji nekolicina priča u kojima se ova biljka veže uz Isusa Krista, njegovu krv, trnovitu krunu i suze sirotog dječaka koje mu je dalo poklon.

Božikovina je postala nezaobilazna biljka kada je riječ o božićnim motivima i bilju koje simbolizira to doba godine. Gotovo u svakom božićnom ukrasu božikovina pronađe svoje mjesto, a jedni od najčešćih su razni adventski vijenci.

Iako na prvu djeluje da je jedna od omiljenih biljaka svih onih koji proizvode božićne ukrase isključivo zbog boje, povijest nam je dokazala da se diljem svijeta isprepliću priče o njenoj moći i zaštiti. Neke od njih datiraju još od doba Rimskog Carstva.

Božikovina je bila sveta

Zanimljivo je da se božikovina koristi i dalje na područjima nekadašnjeg Rimskog carstva, jer su joj stari Rimljani pripisivali posebne moći kao što je tjeranje zlih sila. Svojevremeno su grane božikovine vješali na ulazna vrata domova za vrijeme Saturnalija, rimskih blagdana i praznika koje su se obilježavale u čast boga Saturna. U to doba su svi poljoprivredni poslovi bili privedeni kraju te su bile organizirane gozbe na kojima se prekomjerno uživalo u vinu. U to doba su čak i robovi bili oslobođeni od radnih obveza.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

I za keltska plemena božikovina je bila sveta jer se njezino drvo koristilo za izradu vrata, ali i oružja. Na nju se gledalo kao na zimzelenog blizanca hrasta u keltskoj mitologiji. S obzirom na to da je hrast simbolizirao topliju polovinu godine, logično je da je božikovina predstavljala one hladnije, zimske mjesece.

Simbolizira mir i tjera zlo

Treba naglasiti kako je jedna od karakteristika ove biljke otpornost na munje pa su je povezivali s Taranisom i Thorom, keltskim i nordijskim bogovima groma. Budući da je simbol mira i dobre volje, često ju se moglo pronaći u blizini domova jer se vjerovalo da štiti narod od opasnih munja, piše novilist.hr.

O važnosti božikovine u doba nekadašnjih Kelta svjedoči činjenica da je keltska svećenička klasa, poznatija kao druidi, vjerovala da ova autohtona biljka sprječava lošu sreću i zlo. Kroz određene dijelove povijesti strogo se branilo rezanje božikovine, premda se dopuštalo ljudima rezanje nekih grana. Vjerojatno su se pridržavali tog pravila jer je riječ o zimzelenoj biljci koja sporo raste zbog čega može rasti i do 300 godina.

Trnovita kruna i krv

Božikovina je pronašla i svoj put do kršćanstva što se vidi iz toga da je vjernike njezino bodljikavo lišće podsjećalo na Isusovu trnovu krunu. S druge strane, na crvene bobice božikovine kršćani su gledali kao na krv Isusa Krista koja je tekla nakon razapinjanja u ime spašavanja čovječanstva.

Uz ove dvije asocijacije, božikovina je u prvom redu postala simbol Božića zbog legende o sirotom dječaku koji je Kristu poklonilo krunu od lovorovih grana. Shvativši da je dar preskroman, siroče je zaplakalo, a prema legendi Isus je njegove suze pretvorio u crvene bobice božikovine, dok je krunu pretvorio u vijenac napravljen od grana te biljke. Tada je već vladalo vjerovanje da božikovina tjera zle duhove, a istovremeno donosi sreću.

Inače, ova autohtona biljka karakteristična je za područje južne i zapadne Europe, jugozapadne Azije i sjeverozapadne Afrike. S obzirom na to da se koristi u božićno razdoblje, postala je i ugrožena vrsta. Podsjećamo kako je i u Hrvatskoj zaštićena od 9. lipnja 1953. godine.