Umirovljenice ostale same u selu: 'Osjećam se usamljeno, najgore mi je kad se smrknjiva'

Mnoga sela u zadarskom zaleđu nemaju trgovine, ali gotovo da nema ni stanovnika. Preostali stanovnici većinom su umirovljenici koji žive sami, a svakog dana obilazi ih bračni par sa svojom kombi-trgovinom. Umirovljenica Anđa udovica je već 22 godine i njezino troje djece živi u inozemstvu, ali ona ne želi nigdje dok god se može brinuti o sebi. Umirovljenica Naka odnedavno je udovica, a njezina djeca žive u Njemačkoj. Baš kao i Anđa, ni ona ne želi nigdje iz svog sela.

Pojedina sela u zadarskom zaleđu već neko vrijeme nemaju trgovinu zbog toga što gotovo da nemaju ni stanovnika. Preostali stanovnici većinom su umirovljenici te im svako jutro dolazi ‘kombi-trgovina’ koja im donosi osnovne namirnice poput kruha i mlijeka, ali i društvo koje umanjuje osjećaj usamljenosti.

‘Najgore mi je kad se smrknjiva’

Umirovljenica Anđa Stjelja jedna je od preostalih stanovnica sela Nunić. Anđa ima 79 godina, a već je 22 godine udovica. Njezine tri kćeri žive u tri različite države, ali je obilaze i zovu. No, dok god se može sama brinuti o sebi, Anđa ne planira nigdje iz svog sela. O sebi se još uvijek može brinuti, ali životinja na brizi više nema, osim mačke i psa. Ostala joj je navika da kada kuha, skuha više – u slučaju da netko naiđe.

– Ništa, neg’ mačke i pasa! Ja nemam ništa više. Imala sam ovce do ima godinu dana i prodala ih jer ja više ne mogu ići, i gotovo s njima. Gotovo, nemam snage ja više. Sve kuvam. I gulaše, i juhu, i kupus slatki i kiseli, svakakvi pomalo ja kuvam sebi. A ne merem bez kuvanja. Baš se osjećam usamljeno. Najgore mi je kad se smrknjiva, nekako mi čudno, šta ja znam, rekla je Anđa za RTL.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

‘Baba Anđa bi ostala sam da ja odem u Njemačku’

Osim Anđe, u selu živi i umirovljenica Naka Stjelja, koja je prije mjesec i pol ostala udovica. Zbog zdravstvenih problema sve je teže pokretna i dane provodi uz prozor, a svakodnevno društvo su joj mačke. Njezina djeca žive u Njemačkoj, ali kad su je pozvali da dođe živjeti s njima, nije htjela. Socijalna pedagoginja Angelina Krsnik rekla nam je da starije osobe koje su usamljene to možda neće reći, ali će na suptilan način uputiti na to, više o tome pisali smo ovdje.

– Sjedim, uzmem nešto ovdje, čitam… Nikako se do ujutro ne osjećam. Ujutro dobri narod dođe, donese… Malo kruha meni, malo mački – imam nekakve, eto vraže mačaka! I tako, svi su za pomoć, nema tko nije. Baba Anđa bi bila ostala sama da mene dica povedoše u Njemačku. Ja nisam htjela ići, ja velim: ‘Nemojte me, molim vas, djeco, iz moje kuće nigdi vodit!’, ispričala je Naka.

‘Neki dođu samo da bi popričali’

Dušanka i Nebojša Stjelja su bračni par 50-godišnjaka i jedini u svojem selu imaju djecu – dvije kćeri srednjoškolke. Ovaj par već desetak godina obilaze obližnja sela sa svojom kombi-trgovinom. Obilaze pedesetak adresa i to uglavnom svaki dan, a većinom su to kuće u kojima žive umirovljenici žive sami. Razvoze razne potrepštine, a po narudžbi donose i ono što im nije u stalnom asortimanu. Dušanka navodi da to rade najviše zato da imaju svježi kruh svaki dan pa da ga ne moraju kupovati za pet dana.

– Od Macura, Kolašca, Modrina Sela, Bezbradice, Grulovići, Nunić i Bjelina… To su uglavnom sve stari koji ne mogu nigdje, koji nemaju prevoza, ne mogu do Kistanja ili do Knina. Ima nekih koji dođu samo da bi malo popričali. Iziđu, malo tako s njima popričam – ne možeš drugačije, kaže Nebojša.

– Mi nekako dođemo kao netko za ispovijed tim ljudima… Jednostavno smo postali kao porodica na neki način, dodaje Dušanka.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.