Velimir Šonje: “Na starima svijet ostaje” ili kako do prosječne mirovine od 5.000 kuna

Josip Mihaljević
23. prosinca 2019.
Novosti
A- A+

Velimir Šonje urednik je Ekonomskog laba i jedan od najboljih domaćih ekonomskih analitičara. Povodom izbora napisao je osvrt u kojem je analizirao kako umirovljenici glasaju i hoće li u narednim izbornim ciklusima svijest o malim mirovinama dovesti do pozitivnih društvenih promjena.

Foto:: Pexels

Urednik Ekonomskog laba Velimir Šonje napisao je zanimljiv osvrt na izbore, s velikim fokusom na to kako glasaju stariji birači. Šonje u početku argumentira kako je zadatak politike oblikovati društvo, a ne državu, koja je pritom samo instrument.

Česte teme njegovih tekstova je odnos privatnog i javnog sektora, doduše u ekonomskim okvirima, no ovoga puta ih je analizirao i kroz političku dimenziju.

“Zapitajte se tko čini daleko najveći dio javnosektorske Hrvatske, a ujedno i aktivnog biračkog tijela, i čija će relativna važnost za politički život ove zemlje u budućnosti samo povećavati. Naravno, pogodili ste: to su umirovljenici”, piše Šonje.

Na starima svijet ostaje

Šonje piše kako su se hrvatski umirovljenici u dosadašnjim izborima čvrsto svrstavali u plavi ili crveni blok “poklanjajući svoj glas na temelju historijsko-svjetonazorskog trlababalan (ustaše i partizan) i na temelju nešto sitno izmijenjenih formula za izračun mirovina”.

Kao prilog tomu nedavno je izašao podatak da su prosječne glasačice HDZ-a i SDP-a umirovljenice, a i ranija analize kako glasaju stariji idu k tome u prilog. Recimo, da su na prošlim parlamentarnim izborima glasali samo stariji od 70 godina (umirovljenici), HDZ i SDP bi osvojili 89,4% svih mandata. Više o tomu možete pročitati OVDJE.

Međutim, današnji umirovljenici nisu isto što i budući umirovljenici. Generacije se mijenjaju, a budući umirovljenici imat će drugačija demografska obilježja:

“Kroz 2-3 izborna ciklusa, neizbježna generacijska rotacija u populaciji umirovljenika smanjit će udjel slabo obrazovanih i ljudi koji su značajan dio života proveli na selu. Povećat će se udjel bolje obrazovanih koji su život proveli u gradovima. Do 2030. gotovo svi umirovljenici rutinski će koristiti Internet i društvene mreže (s Facebooka smo već otjerali mlade), a tada će im se u većem broju početi priključivati i moja generacija rođena 60-ih”, piše Šonje.

Neki budući umirovljenici neće, kao sadašnji, pristajati na crkavicu od 2.500 kuna prosječne mirovine

Sve to vodi k tomu da će budućim umirovljenicima 2.500 kuna prosječne mirovine postati neprihvatljivo. Ni drugi stup im neće donijeti znatno obilniji ručak, vjeruje Šonje, no među njima bi se moglo naći birača koji će glasati za politike koji će mirovinu od 2.500 pretvoriti u onu od 5.000 kuna.

“No, za razliku od prethodnih generacija usmjerenih na vjerovanje u autoritet države i beskonačnu dubinu proračunskih džepova (što je dovodilo do zadovoljstva mrvicama i pristanak uz svjetonazorske crveno-crne manipulacije), u tim novim generacijama umirovljenika naglo će rasti udjel onih koji shvaćaju elementarne ekonomske zakonitosti”, nastavlja Šonje.

Tim umirovljenicima prilikom biranja svojeg političkog predstavnika postavljat će se jedno pitanje – kako mirovinu od 2.500 kuna barem udvostručiti?

“Malo je vjerojatno da će većina odgovoriti sa „podignite mirovinski doprinos s 15% na 30% našoj djeci!“. Jer, ta će većina biti dovoljno ekonomski pismena da znade kako djece koja bi to platila nema, ili će suočena s takvim nametima u još većemu broju nestati – tek tada će djeca pobjeći preko granice glavom bez obzira, i ostaviti nas bez novca i tako nužne emotivne pažnje!”, piše Šonje.

“U ovoj priči ima nešto”

Umirovljenici će i u budućnosti činiti ogroman dio biračke populacije, a i danas se možemo složiti da bi svi umirovljenici pristali na bilo kakvu politiku koja će im udvostručiti mirovine.

“Ključ je u rastu plaća, a za rast plaća je u rastu produktivnosti; ključ za rast produktivnosti su investicije, a ključ za investicije su funkcionalna, efikasna država i dobri poduzetnici koji ostvaruju visoke povrate na ulaganja. Takozvane reforme koje bi trebale pospješiti ovaj proces u srcu su interesa sadašnjih i budućih umirovljenika!”, argumentira Šonje.

I sam autor pomalo izražava sumnju u svoju teoriju, no sugerira kako u ovoj priči definitivno ima nečega.

“Moguće je, doduše, da se trend sporo razvije, toliko sporo da će nada zakasniti – doći presporo da se bilo što promijeni na vrijeme. Ali, i ako bude tako, znamo da će biti tako jer ste vjerovali da će vam neki budući Plenkovići ili Milanovići “fino podesiti” formulu za izračun mirovina ili “pravedno” udijeliti kakav mirovinski “dodatak””, piše Šonje.

U svakom slučaju, zaključuje, umirovljenici rođeni 50-ih i 60-ih godina postat će odlučujući jezičac na vagi budućih izbora. Originalni članak možete pročitati OVDJE.