Veliki intervju sa Silvanom Hreljom: “Spreman sam postati ministar rada i mirovinskog sustava u SDP-ovoj Vladi”

Josip Mihaljević
15. rujna 2019.
Novosti
A- A+

Sinonim za umirovljenike, iskusni saborski zastupnik i konstanta hrvatske politike proteklih 15 godina. Sve to je Silvano Hrelja, predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika.  Kaže kako proteklih 15 godina borbe za umirovljenička prava nije bilo lako, ali i da umirovljenici u tih 15 godina imaju kumulativno 50 milijardi kuna većih primanja. Pitali smo ga sve što bi umirovljenike moglo zanimati, pa čak i je li istina da je “Hrelja zbrinuo sebe, a za umirovljenike nije napravio ništa.”

silvano hrelja

Foto: Mirovina.hr

Silvano Hrelja konstanta je u parlamentarnom životu Hrvatske od 2003. godine. Rođen je 1958. godine u Hreljinima u općini Žminj, završio je Višu tehničku školu za sigurnost pri radu i zaštitu od požara u Zagrebu, a prije Sabora je radio kao sindikalac. Ovoga tjedna smo sjeli s njim kako bi napravili intervju, budući da među našim čitateljima ima onih koji ga podržavaju i koji ga ne podržavaju. Pitali smo ga sve o mirovinskom sustavu, prijašnjem radu HSU-a, pa čak i je li istina da je “zbrinuo sebe, a za umirovljenike nije napravio ništa”.

Mirovina.hr: Prvi puta ste u Sabor ušli na parlamentarnim izborima 2003. godine, na kojima je HSU osvojio tri mandata. Tada ste imali 45 godina. Kada ste se učlanili u stranku i kako su izgledali ti izbori?

Silvano Hrelja: Da, to je točno. Mene su predložili ljudi iz istarskog Sindikata umirovljenika Hrvatske, da budem nestranački kandidat odnosno prvi na listi u osmoj izbornoj jedinici. Probili smo tu magičnu granicu od 5 posto i postao sam jedan od tri saborska zastupnika Hrvatske stranke umirovljenika. HSU postoji od 1996., to je bio treći pokušaj, treća sreća, da smo s 98 tisuća glasova ušli u parlament. Tada je to bilo veliko iznenađenje tih izbora. U stranku sam se učlanio u proljeće 2004. godine, prihvatio sam program, statut i sve ono što ide s tim. Uredno participiram u tijelima stranke i njihovim odlukama od tada.

Mirovina.hr: Na idućim izborima 2007. HSU je osvojio više glasova nego na prošlima, ali ste dobili samo jedan mandat. Tada su i počeli problemi u stranci, zbog kojih će iduće godine tadašnji predsjednik Vladimir Jordan predati neopozivu ostavku i reći da ne želi raditi u okruženju “gdje se sve svelo na sektašenje i grupiranje”. Brzo nakon toga vi ste postali predsjednik? 

Silvano Hrelja: Znam da je on volio ovu stranku i puno toga je dao za HSU. Ako ništa drugo, treba reći da mene kao zastupnika s idejama i prijedlozima koje sam iznosio pred tijelima stranke nikada nije blokirao. Ako i ima nečega negativnog, ja mu moram uvijek istaknuti tu kvalitetu kao prvu i najveću vrijednost njega kao predsjednika. Puno je ljudi imalo ambiciju zasjesti na mjesto predsjednika stranke, a on je predlagao da je vodi još do lokalnih izbora. Očito da mu to nije prihvaćeno, moram priznati da ja s njim o tome nisam uopće komunicirao.

Dogodili su se ti izbori gdje je bila jedna velika obmana birača. Sigurno je da je i stranka odgovorna jer nam se dogodila ta obmana. Mi smo na tim izborima privukli preko 22 tisuće više birača nego 2003. godine, međutim danas znamo što se dogodilo. Noć prije izborne šutnje, u devet izbornih jedinica, koristeći infrastrukturu Hrvatskih šuma, netko je polijepio plakate zbunjujućeg sadržaja, što je bilo degutantno, na kojima je pisalo “Umirovljenici vaš broj je” – broj Stranke umirovljenika kao kukavičjeg jaja koja je bila umirovljena, ali je aktivirana i iskorištena za izborni inžinjering. Mi smo ostali na jednom zastupniku, samo sam ja prošao u osmoj izbornoj jedinici. Napominjem, to nisu bile koalicije, sami smo izlazili na izbore.

Na svoj 50. rođendan sam postao predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika. Vaši čitatelji bi se trebali sjetiti da smo te godine predložili i dogodile su se izmjene zakona gdje je utvrđen dodatak od 4 do 27 posto, povećana je najniža mirovina, drugačije uređene invalidske mirovine i još nekoliko dobrih stvari.

silvano hrelja

Foto: Mirovina.hr

Mirovina.hr: Po čemu se HSU s vama na čelu razlikuje od ranijeg rada HSU-a. Bivši predsjednik Jordan kazao je da mu je dosta grupiranja, a i vi se grupirate – često koalirate (SDP, Amsterdamska koalicija), ponekad glasate i za proračun kada je HDZ na vlasti?

Silvano Hrelja: Pokušat ću najkraće moguće reći. Dakle 2003. smo imali korpus od 700.000 umirovljenika koji su očekivali obeštećenje. Stvorila se kritična masa da HSU dobije tih 98 tisuća glasova i da u tri izborne jedinice prođe u Sabor. Na sljedećim izborima 2007. smo djelomično riješili problem novih umirovljenika kroz dodatak, ali su rješenja trebali dobiti 2008. godine. Prema tome, iz opreza i cijele te situacije dobili smo 124 tisuće glasova, od čega su 22 tisuće otišle u Stranku umirovljenika jer oni ih ničim nisu zaslužili. Ali taj problem je i dalje mučio otprilike 500 tisuća ljudi koji su se nadali dobiti. Velik dio njih je dobio neke od tih dodataka.

Ima puno mirovinskih problema – niti jedan nije bio ovakvih dimenzija kao dodatak od 27 posto. Mi smo tada pravilno procijenili da bi samostalni izlazak HSU-a na izbore bio izazovan za nas s obzirom na izborni zakon koji preferira velike stranke. S obzirom na rezultate koje smo postigli i na spoznaju što još treba napraviti – onda smo otišli u koalicije, znajući da se teško mogu ponoviti rezultati izbora 2003. i 2007. godine.

Od tada smo cijelo vrijeme u koaliciji sa SDP-om, s izuzetkom kada sam glasao za proračun i obavijestio sve da to činim ne radi sebe, ne radi HSU-a, nego radi tih 3850 ljudi koji su primali dio mirovine iz Royala i vjerovali državi da u partnerstvu s privatnom osiguravajućom firmom mogu doživotno imati isplatu mirovina. Samo zbog te nepravde sam glasao. Ti ljudi su izgubili vjeru u sve institucije, uključujući ministarstva i Vladu, i samo su meni visili na vratu. Mi smo imali na dnevnoj bazi pedesetak poziva Royalovaca, molbe, preklinjanja da se to riješi. Ja sam preuzeo odgovornost i to riješio. Sve ostalo je koalicija s SDP-om.

Mirovina.hr: A izlet s Amsterdamskom koalicijom? 

Silvano Hrelja: Izlet s Amsterdamskom nije izvan koalicije sa SDP-om. Mi nikada nismo raskinuli sporazum o Narodnoj koaliciji. Izlet s Amsterdamskom koalicijom je samo zbog toga što kao odgovorna stranka smatramo da je važno izlaziti na izbore, pa i na one za Europski parlament. SDP je odlučio ići samostalno, zašto da se gnjetem SDP-u, a ovdje smo dobili ponudu da ih možemo pojačati?

U finalu se pokazalo da je to bilo presudno pojačanje da dobiju europarlamentarca. Mi smo s rezultatom zadovoljni, drugo je jesmo li zadovoljni sa svojim brojem glasova, jer Amsterdamska koalicija ni europarlamentarni izbori nisu toliko važni umirovljenicima.

Na kraju krajeva, nama su presudni parlamentarni izbori.

Mirovina.hr: Spomenuli se Stranku umirovljenika već dva puta u negativnom kontekstu. Radi li se o nekom ratu između umirovljeničkih stranaka o kojemu javnost malo zna? Sada ste opet nekako završili na istoj strani, i oni su podržali Zorana Milanovića za predsjednika.

Silvano Hrelja: Mi ćemo s njima razgovarati. U narednom vremenu, a neće proći ni mjesec dana, mi ćemo sjesti i razgovarati ali po nama samo o jednom pitanju. Što treba učiniti HSU, što treba njima ponuditi da bi se pogasile te stranke koje postoje samo na papiru da bi zbunili umirovljenike. Podsjećam, i čelnik BUZ-a (Blok umirovljenici zajedno) i čelnik SU-a (Stranka umirovljenika)  su bili u našim redovima. Oni znaju da nismo odstupili od borbe za umirovljenička prava ni za jotu. I znaju da smo bili efikasni i u opoziciji, na kraju krajeva zbog naše galame su riješene neke stvari i oko mirovinske reforme. Nedovoljno, moglo je još bolje, ali uvijek smo bili na neki način efikasni. Održat ćemo s njima jedan otvoreni razgovor, ali ovaj put ako stvarno imaju želju da budemo skupa neka to pokažu. Ako im je cilj ponuditi rješenja, a ne zbunjivati umirovljenike sličnim imenima, možemo se dogovoriti.

Mirovina.hr: Kada ste kod bivših članova, ovaj saziv sabora ostat će upamćen po rekordnim prebjezima. Vi ste imali prvog prebjega ove sezone, Kažimira Vardu, koji je prebjegao prije nego što se Sabor konstituirao. 

Silvano Hrelja: Gledajte, ja razumijem naše građane ali molio bi ih da oni razumiju i mene. Nama je bilo jako teško kada smo imali prvog prebjega. Jako teško, ni ja ni ovi ljudi u stranci koji su opravdano bili revoltirani nismo to od njega očekivali i bili smo jako jako ogorčeni. Danas, kada je to dobilo svoju praksu, kada je prebjeglo toliko ljudi, takvo nešto nitko nije očekivao. To se nije prije tako događalo, bilo je jedan-dva u čitavom mandatu, ali ovako masovno… I da ih netko naziva žetončićima, pa da najprije idu u nezavisne, a onda u Klub Milana Bandića…

To je deficit parlamentarne demokracije, ali sam ja i dalje njen zagovornik jer je ona meni još uvijek sa svim ovim nedostacima bolja od autoritarnih modela koji unose dosta nereda.

Pod hitno treba napraviti izmjene izbornog zakona, nema šanse da nama 170 stranaka funkcionira. Treba vidjeti što je od toga mrtvo i postaviti neke minimalne kriteriji kada netko može biti politička stranka. Da li mora imati obavezu raditi u tri županije ili imati 3000 članova, o tome se da razgovarati.

Mirovina.hr: Kada god pišemo o vama, naši čitatelji dosta često znaju reći kako je “Hrelja zbrinuo sebe, a za umirovljenike nije napravio ništa”. Koji je vaš odgovor na tu konkretnu kritiku?

Silvano Hrelja: Zahvaljujući HSU-u umirovljenici imaju kumulativno 50 milijardi kuna deblja primanja – to je neosporna materijalna činjenica. Ljudi često govore da bi te iste novce dao HDZ. Ne bi! Nikada, jer ih ne bi imao tko pitati. Ako imate ruke u saboru svašta možete postići. Mi imamo jednu ruku, sada dvije, ali koliko ima umirovljenika trebali bi ih imati deset!

Imam vizit kartu ispred Hrvatske stranke umirovljenika, a ta vizit karta je 50 milijardi kuna većih umirovljeničkih primanja. Jesam rješavao umirovljenička pitanja i imam namjeru i dalje rješavati umirovljenička pitanja ako me izaberu. Zadnji koji želim u karijeri riješiti je pravednije nasljeđivanje obiteljskih mirovina. Volio bi da mi ti koji govore da sam zbrinuo sebe kažu na što konkretno misle, žao mi je zbog tih površnih i neosnovanih ocjena.

silvano hrelja

Foto: Mirovina.hr

Mirovina.hr: Koji je najambiciozniji plan ili projekt HSU-a koji nikada nije zaživio? 

Silvano Hrelja: To je upravo ovaj projekt o kojem sam maloprije govorio, jer on košta. On unosi novu dimenziju pravičnosti u mirovinski sustav. Danas ljudi imaju izbor nakon smrti bračnog druga uzeti svoju ili 70 posto mirovine preminulog. I to je ponekad opravdano, zamislite situaciju udovice koja nije radila, a njen muž je, i onda ona nakon njegove smrti dobije 70 posto njegove mirovine.

Ali postoji i druga strana priče za koju ljudi opravdano pitaju: “A što je s nama koji smo zajedno sa svojim supružnicima ukupno odradili 70, 75, ponekad i više od 80 godina uplate doprinosa”? Današnji model obiteljske mirovine vrijedi jednako kao i kod prethodnog slučaja. To je jedno pitanje pravičnosti mirovinskog sustava, vidite i sami da ste otvaraju druga vrata (nacionalna mirovina, op.a.), da se planira dati ljudima koji nisu pokriveni uplatama. To znači da se napušta sustav mirovinskog osiguranja.

Mirovina.hr: Tko je od političara imao najviše “sluha” za umirovljenička pitanja, a tko je vaše prijedloge najčešće odbacivao? 

Silvano Hrelja: Dozvolite mi jednu digresiju. Sanader 2003. godine nije morao nas uzeti za partnere. Imao je devet HSP-ovaca koji su mu ideološki puno bliži. Ali on je htio u Europu! I mi smo tada s tri glasa dobili obeštećenje koje je koštalo 10,5 milijardi kuna, dobili smo i izmjene i dopune Zakona o mirovinskom osiguranju 2007. Pokušavam ukazati koliko je važno da vas trebaju.

Što se tiče pitanja, najviše sluha za osjetljiva pitanja uvijek ima opozicija i oni tada tvrde da će vam sve ispuniti. A kada su na vlasti, traže dlake u jajetu u svakom prijedlogu koji im date, iako sami od toga ne bi proveli ništa.

Mirovina.hr: Rekli ste da ovih 15 godina borbe za umirovljenička prava nisu bile lake godine. Koji vam je najteži trenutak u politici i jeste li se ikada pitali što meni ovo treba? 

Silvano Hrelja: Ja to mogu samo pričati jer mi tako i tako nitko neće vjerovati. Najgori trenutak je bilo kada smo pregovarali sa Sanaderom o obeštećenju dodatne grupe obiteljskih mirovina – negdje oko milijardu i 200 milijuna kuna težak projekt. Ja sam kao nekada gorljivi sindikalac rekao da ne želim podržati zabranu okupljanja na Markovom trgu. I onda je predsjednik Jordan tada bio ucijenjen da ako mi to ne pravimo – nema ništa od milijardu i 200 milijuna za umirovljenike.

U toj situaciji ne znate gdje ste. Sva sreća da je pored mene u saborskoj klupi sjedio Vlado Jukić iz HSP-a. Ja sam ga pitao hoće li oni podržati zabranu okupljanja. Veli on: “Mi ćemo podržati ovaj zakon, nećemo valjda da nam se svašta ovdje događa na Markovom trgu.” I onda matematika. Shvatite. Mi sad možemo glasati protiv, a izgubit ćemo milijardu i 200 milijuna za umirovljenike, a zakon će tako i tako proći. I vičem kolegama: “Ne pitaj ništa, diži ruke do lustera ili propada dogovor.”

To su političke kombinatorike koju obični gledatelj ne može vidjeti, a stalno se to događa. Još jedan detalj, 2004. godine smo tražili i imali usklađivanje sukladno rastu plaća. U ljetnom razdoblju Vlada je vidjela da će to biti 4 posto. Sve su pokušali da to sruše, pa čak i tražili jedno mišljenje da to ne prođe da umirovljenici ne dobiju povišicu. Pokojna Vera Babić bila je spremna elaborirati da se usvoji drugo mišljenje dok nije naš predsjednik Kluba došao i rekao: “Molim vas prekinite inače mi napuštamo koaliciju.” Na svu sreću kocka se isplatila.

Mirovina.hr: Da sutra osvojite vlast, koje bi tri stvari vezane za umirovljenike progurali po hitnom postupku?

Omogućili bi pravednije nasljeđivanje obiteljskih mirovina i razdvojili bi sve mirovine temeljene uplatom doprinosa od mirovina po posebnim propisima. Izbacili bi ih iz mirovinskog fonda u proračun.

Treća stvar, operativno – odmah bi digli cenzuse za dopunsko zdravstveno osiguranje, ako do tada ne budu promijenjeni.

Ali imam još jednu stvar mojim bivšim kolegama u sindikatu (predsjednicima sindikalnih središnjica, op.a.). Pokušao sam razgovarati s njima, ali nije bilo uspjeha. Nama je ministar Marić povećao na 7.000 kuna neoporezive izdatke. Nedostaje solidarnost između onih koji rade i umirovljenika. Nitko ne kaže da to mora biti oporezivo, ali daj barem deset posto da se stvori jedan namjenski fond kako bi umirovljenicima mogli godišnje isplaćivati barem jednu poštenu božićnicu. Pa postat ćeš i ti sutra umirovljenik, to će vas čekati kada odete u mirovinu. Naravno, oni s najmanjim mirovinama dobili bi najveću božićnicu. To je jedna simbolika prema ljudima za blagdan, barem jednom godišnje, blagdan bi trebao biti pristojan i onima koji imaju i koji nemaju.

Mirovina.hr: Kao stranački cilj zadali ste si ideju da starosna mirovina iznosi 70 posto prosječne plaće, ona je sada gotovo dvostruko manja. I razvijene zemlje EU se muče s dostizanjem tog postotka, hoće li to ikada biti ostvareno?

Silvano Hrelja: Mi imamo jednu dimenziju toga, a to je da je prosječna mirovina za one koji su radili više od 40 godina iznad 70 posto. U prosječnu mirovinu idu i oni s 15 godina staža i oni sa 16 godina u Hrvatskoj i 24 godine u Njemačkoj za koje nemamo podataka… Mi imamo 4 i pol milijarde mirovinskih prihoda koji ulaze u Hrvatsku, a da nigdje nisu evidentirani, osim u Poreznoj upravi koja s tim ne može apsolutno ništa. Nedavno je jedan list objavio da imamo 84 tisuće mirovina manjih od 500 kuna. Točan podatak da u Hrvatskoj živi njih 4000. Značajan broj, ali nije 84 tisuće. Pa ne možemo tako. To su ljudi s mirovinama po međunarodnim ugovorima koji su dio staža ostvarili u Hrvatskoj, a veći dio u inozemstvu.

Ne kažem da je dobro. Imamo prevelik broj ljudi koji završavaju na najnižoj mirovini. To je posljedica 30 godina nesređenog stanja na tržištu rada, radilo se puno s neto isplatama, s minimalnim uplatama, s neuplatama doprinosa… rezultat je sada takav. Kakav bi ja bio predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika kad bi prihvatio činjenicu da 84 tisuće ljudi ima mirovinu ispod 500 kuna?

Mirovina.hr: Kako ocjenjujete hrvatski mirovinski sustav? Čitatelji nam često govore da bi bilo bolje da su štedjeli u čarapi? Vi inzistirate na sustavu međugeneracijske solidarnosti. 

Silvano Hrelja: Sustav solidarnosti među generacijama je najjači temelj ovog društva. U Hrvatskoj, na ovim prostorima, 97 godina postoji dogovor između generacija da ona generacija koja radi uplaćuje doprinose za isplatu doprinosa onoj koja je ostarjela i otišla u mirovinu. Prve isplate su počele 1937., do tada se samo štedjelo i gradila se infrastruktura Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Ja sad postavljam jedno protupitanje – tko ima pravo od današnjih vlasti poništiti dogovor između generacija za koji ja smatram da je najjači od svega mogućeg, uz pravo građanstva u ovoj državi, tko ima pravo u njega ubacivati sve ono što nije pokriveno uplatama doprinosa u sustav mirovinskog osiguranja?

Svih ovih 15 godina borim se za dignitet mirovinskog osiguranja, da izlaz odgovara ulazu, da ljudi na temelju uplata doprinosa dobiju iznos mirovine. Nemam pritom ništa protiv branitelja, ali to mora ići iz drugih izvora. To se mora znati da je fiksni trošak proračuna i da nije utemeljeno na dogovoru među generacijama. Dug društva prema sadašnjim umirovljenicima nije sporan. Njih se ne smije iznevjeriti. Pitanje je koliko bi bilo bolje da su štedjeli u čarapi. Gledajte, kada II. stup ima dobre prinose svi viču “bravo, bravo”, a kada prinosi idu u minus ljudi viču “sruši to, gasi to…”.

Mirovina.hr: Početkom 90-ih imali smo tri radnika na jednog umirovljenika. Danas je taj omjer 1:1,29 prema podatcima HZMO-a. Što će biti ako omjer padne u negativni omjer, ako umirovljenika bude bilo više od radnika? 

Silvano Hrelja: Ako ima manje radnika, onda će kolač za podjelu biti manji. Treba vidjeti, treba naći rješenja. Ne možemo zbog toga srušiti sustav međugeneracijske solidarnosti jer je netko 40 godina uplaćivao doprinose. Ne možete mu umanjiti vrijednost primanja kada ode u starost, to bi značilo da je država neodgovorna.

Država u ovom trenutku iz poreznih prihoda djelomično alimentira mirovine, najviše iz PDV-a. Postoji li mogućnost da se iz poreza na imovinu to riješi? Imamo jedan dio jako bogatih građana u Hrvatskoj. Pa neka tu imovinu podijele djeci, neka naprave redistribuciju svoje imovine ili neka plaćaju porez. Neki su se jako obogatili na račun toga što ljudima nisu uplaćivali doprinose, što su ljudi ostajali bez posla. Ja bih volio da mlada generacija ne gleda “ja ću samo bolje štedjeti” jer je to vrlo rizično. Moramo vidjeti što će biti kada oni odu u mirovinu, a ne bude dovoljno radnika.

Mirovina.hr: To se polako događa?

Silvano Hrelja: Istina, ali što smo mi napravili po pitanju useljeničke politike? Što smo napravili oko novih radnih mjesta? Mi idemo u spiralu propadanja, ja mogu o tome govoriti kao pripadnik zakonodavne vlasti. Ja ne mogu utjecati na to, pogotovo ne iz opozicije. To je prioritetno pitanje koje mora rješavati izvršna vlast.

Ne idu ljudi van samo zbog toga što nema posla. Ljudi idu van zbog nezadovoljstva. Idu jer nisu cijenjeni dovoljno, a školovali su se, što nisu primljeni kako valja u firme, što nemaju perspektive, što imaju društvo puno korupcije. Idu jer žive u društvu nelogičnosti koje počiva na neradu. Ja mislim da bi se velik broj mladih ljudi žrtvovao malo više i ostao u svojoj zemlji kad bi vidjeli drugačije karakteristike svoje države i perspektivu u budućnosti.

Bitan je i odnos starijih prema mladima. Ja svoje umirovljenike cijenim i volim i borim se za njih. Ali i oni ne smiju reći “to je naše, dajte sve nama”. Ne, ne. Svijet počiva na mladima i mladi moraju razvijati ovu državu. Kako, to je pitanje za milijardu dolara.

Mirovina.hr: Trebalo bi nam oko milijun novih radnika da se omjer radnika i umirovljenika bude barem 2:1. Kako vidite sljedećih 10-15 godina u zemlji?

Silvano Hrelja: Ma tko će omogućiti tih milijun radnika kada mi gasimo radna mjesta? Što bi zbog toga sadašnji umirovljenici trebali snositi posljedice? Pa nek maknu ovu vlast! Nek maknu i mene ako nisam dobro radio. Nemam ja ništa protiv toga, ja imam 61 godinu života i 42 godine staža. Bez ikakvih beneficija i dodataka.

silvano hrelja

Foto: Mirovina.hr

Mirovina.hr: Vratimo se na jedan trenutak iz 2017. godine, gostovali ste u emisiji Otvoreno na HRT-u. Pored vas je sjedio demograf Stjepan Šterc s kojim ste ušli u polemiku. Dogodila se ona izjava kada ste rekli da će u slučaju masovnog iseljavanja i ostanka bez radnika umirovljenici dobiti mirovine iz poreznih prihoda. Logika je da masovno iseljavanje drastično utječe na porezne prihode, koji u najcrnjem slučaju mogu presušiti. 

Silvano Hrelja: Htio sam nešto drugo reći. Moram iskreno priznati da sam u toj emisiji bio nepunih tjedan dana nakon smrti oca i da mi je ta diskusija teško pala pa sam ispalio to što sam ispalio. Trebao sam dodati jednu stvar.

Ti ljudi koji idu van će imati bolje mirovine nego što im mi možemo ovdje osigurati. Tamo će uplaćivati pune doprinose na cijelu plaću i onda ćemo im se mi diviti kao nesposobni da ih zadržimo tu, kako lijepe plaće i mirovine imaju. Nije problem u mladima. Problem je u našim sposobnostima da organiziramo svoju državu.

Ne možete pobjeći od izjava koje date, ova je izazvala salve smijeha na moj račun. Jedan ekonomist je 15 dana nakon mene ponovio sličnu tezu, da ono što nemamo alimentiramo iz poreza. Kojih? Ne mogu vam reći. Gledajte, ako vam ne budu dali kroz mirovinu, dat će vam kroz socijalu jer će vas pritisnuti Europska unija i tako dalje.

Možda je to sve skupa izgledalo kao da sam ispalio bez obrazloženja, ali u tom krugu se vrte rješenja. To što je tako doživljeno, meni je žao, meni to nije bio najbolji i najsretniji trenutak.

Mirovina.hr: Koji su planovi za ostatak mandata? 

Silvano Hrelja: Idemo jako na obiteljske mirovine. Početkom sljedeće godine razradit ćemo kompletan novi sustav obiteljskih mirovina, a u međuvremenu ćemo to naglašavati kao prvi prioritet Hrvatske stranke umirovljenika. 

Idemo biti konstruktivna oporba i secirati socijalnu pomoć u starosti odnosno nacionalnu mirovinu. Po nama to ne može biti mirovina, čim to utvrdite kao mirovinsko pravo morat ćete to davati i onima vani. Tu ćemo biti žestoki.

Ostajemo žestoki oko obećanja koje je dao ministar Pavić prije godinu dana oko cenzusa za besplatno dopunsko osiguranje. Nepodnošljivo je da se godinu dana to obećava, a ja pretpostavljam da je preko 50 tisuća ljudi u tom periodu izgubilo pravo na besplatno dopunsko. Ne prihvaćam takvu “zaštitu” države siromašnih građana.

HZZO oko tog pitanja gleda prihodovni cenzus. Dakle ne samo na osnovu mirovine. Opasno je umirovljenicima primati čak i pomoć iz lokalne samouprave, čak i božićnice, jer im HZZO može skinuti pravo na besplatno dopunsko osiguranje. Cenzus se nije mijenjao od 2004. godine, mi predlažemo 1.840 kuna za člana obitelji i 2.340 kuna za samca. To je samo 50 posto porasta plaća u zadnjih 15 godina.

Sljedeći mjesec ćemo predložiti male izmjene i dopune Zakona o mirovinskom osiguranju, smatramo da i korisnici obiteljskih mirovina trebaju imati pravo na rad u mirovini. Tu ima radnog potencijala, ali se mora reći da to pravo neće moći koristiti djeca-korisnici obiteljskih mirovina.

Mirovina.hr: Kad će Silvano Hrelja u mirovinu, hoćete li uzeti saborsku mirovinu?

Silvano Hrelja: Saborske mirovine od 2011. godine ne postoje. Ukinute su na naše inzistiranje i na to sam ponosan. Imam pravo pretočiti mirovinu u I. stup ili uzeti dvostupnu mirovinu, nešto od toga će biti.

Međutim, mislim da bih trebao odraditi još jedan mandat. Rekao sam kolegama iz SDP-a da sam spreman prihvatiti izazov izvršne vlasti samo kako bi riješio ove stvari, posebno tu mislim na obiteljske mirovine. Naravno, ako se oni s time slažu. Mi o tome razgovaramo, a ja imam jasan cilj što ćemo napraviti u tom mandatu. Onda bih mogao reći – najžešći problemi mirovinskog sustava su riješeni. Imam volju i želju podijeliti ovo iskustvo u realizaciju projekata i još jedan mandat. Nadam se da ćemo uspjeti.

Mirovina.hr: Imate li neku viziju kako ćete provoditi mirovinu, imate li neki hobi kao as u rukavu? 

Silvano Hrelja: Počašćen sam, dobio sam ove godine unuka i unuku. Tu uvijek ima posla. Imam par redi vinograda od pokojnog oca, imam posađenih 130 maslina. Posla preko glave! S obzirom na to da radim puno toga oko kuće, koja je uvijek kao malo gradilište, može se puno toga lijepog i zanimljivog raditi. Ali još nisam objesio kopačke o klin.