Umirovljenik (90) zamalo ostao bez cijele imovine zbog ugovora o uzdržavanju

 Više od 6.000 kaznenih djela protiv imovine u kojima su žrtve bile osobe starije od 60 godina prijavljeno je prošle godine. Stvarna brojka još je veća, jer mnogi slučajeve prijevare ne prijavljuju. Među prevarenima je i 90-godišnji Boris Hadžić koji je potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju, zbog čega je zamalo ostao bez imovine, ali i brige koja je trebala doći u zamjenu za prepisane nekretnine i pokretnine.

Boris Hadžić (90) još je jedna u nizu žrtava prijevare koja je u zamjenu za uzdržavanje od strane bližnje osobe umalo ostala bez imovine, ali i bez stvarne brige u zamjenu. Otkako mu je preminula supruga, sam je, jer djece nisu imali. Ima veliko imanje s trokatnicom, voćnjakom i poljem. Gluh je, zbog mrene ne vidi, a kada mu je supruga bila bolesna, pomagala im je djevojka čiju obitelj poznaje te su u daljnjem rodu. Pomoć mu je bila potrebna i dalje zbog samoće i starosti. Za razliku od bratove djece i unuka, ona mu je bila blizu te mu je prije dvije godine predložila skrbništvo. On je pristao, a ona obećala da će o njemu voditi brigu.

Živio zapušten i gladan u prljavoj kući

Hadžić je za Provjereno Nove TV rekao da ga je potom odvela na sud, gdje je potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nekoliko dana kasnije, na kućnu adresu mu je stigla obavijest kako je stavila zabilježbu na njegovu imovinu, devizni račun, automobil pa čak i grobnicu.

Prema ugovoru, uzdržavateljica za njega treba brinuti, a u zamjenu nakon njegove smrti nasljeđuje sve što on posjeduje. No, takva briga uključuje nabavu potrepština, redovne obroke, osobnu higijenu, pranje i glačanje rublja te čišćenje i održavanje.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Prema riječima njegove nećakinje, Maje Franjić, Hadžić živi kao u svinjcu, neokupan.

“Kuća je bila katastrofa. Ja sam unutra jedva ušla s malim djetetom. Još se on grije na drva u kuhinji jer mu peć ne radi, pokvarena je. Koma, koma. Imao je koricu kruha u ruci, čašu mlijeka ispred sebe i gledao je televiziju” – rekla je nećakinja za Provjereno.

Dodala je da su u WC školjci plivale fekalije te kako je sve puno prašine, paučine i robe razbacane po podu. Hranu mu njegova “skrbnica” nije ni unosila u kuću, nego je ostavljala na ogradi jedan obrok, dok si je ujutro kuhao sam. Posteljina mu je u godinu i pol dana uzdržavanja promijenjena samo – jednom. Nažalost, nećakinja nije znala da stric živi u takvim uvjetima.

Starac je shvatio da je iskorišten i prevaren, nije znao ni što potpisuje, jer dobro ni ne čuje, ali prekasno. Živi od 1.800 kuna hrvatske mirovine, a mjesečno mu na devizni račun sjeda i 500 eura njemačke mirovine. Taj si je račun njegova njegovateljica napisala u ugovor, a onaj u kunama nije. Vjerovao joj je, kaže, jer se poznaju iz mladosti.

Priča je završila sretno, ali takvu sreću mnogi nemaju

Prema ugovoru u doživotnom uzdržavanju, osoba ostaje vlasnik svoje imovine do smrti pa u njoj može živjeti. Prema ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, imovina se odmah automatski predaje uzdržavatelju.

U slučaju sudskog spora zbog prijevare, najveći problem je sporost postpuka pa presudu mnogi nažalost ne dožive. Na raskid ugovora varalice pak gotovo nikad ne pristaju same. Sindikat umirovljenika stoga već godinama traži da se u roku od 15 dana saziva prvo ročište i da se u roku od šest mjeseci donese prva presuda.

Obitelj Borisa Hadžića ponudila je skrbnici nagodbu, sto tisuća kuna za dvije godine uzdržavanja, na što ona nije htjela pristati. No, na kraju je ipak potpisala sporazumni raskid ugovora te dobila oranicu i novčanu naknadu iznad sto tisuća kuna. Nećakinja je odlučila preuzeti brigu o svom stricu, kako bi preostale dane života proživio zadovoljan, nahranjen i čist. Srećom, ova priča ima lijep kraj, kakav ipak mnogi ne dočekaju.

“Riječ je o starim ljudima i njima treba neko jamstvo da ih država štiti od prevaranata. Međutim, u Hrvatskoj ne postoji zaštita. Ministarstvo pravosuđa smatra da je svatko sam kriv što je potpisao neki ugovor i da može prodati kuću ili je pokloniti za jednu ili nula kuna. Država se ne osjeća odgovorno da zaštiti takve osobe” – rekla je za Provjereno predsjednica SUH-a, Jasna A. Petrović.