Umirovljenicu iz Pule žele premjestiti iz stana kojeg je dobila na doživotno korištenje u starački dom
75-godišnja Puljanka Božica Bešir već 30 godina živi u dodijeljenom stanu u stambenoj jedinici Depadanse Doma umirovljenika “Alfredo Štiglić”. Sada ju žele smjestiti u jednu sobu u domu za starije, a umirovljenica poručuje: “Ne idem tamo dok sam živa!”.
Foto: Depadansa Doma “Alfredo Štiglić” u Puli | Google Street view
Umirovljenica Božica Bešir iz Pule već 30 godina živi u dodijeljenom stanu u Mažuranićevoj 10, u stambenoj jedinici Depadanse Doma umirovljenika “Alfredo Štiglić”, piše glasistre.hr.
Stan joj je dodijeljen 1989. godine na temeljem tadašnjeg Zakona o socijalnoj zaštiti i to na neodređeno vrijeme. Svoja 34 kvadrata održava, redovito plaća režije i najam i smatra kako nije prekršila niti jednu odredbu ugovora da bi je mogli izbaciti.
“Tjeraju me iz mog stana već dvije godine, otkako mi je suprug preminuo. Nemam gdje, ali neću u sobicu koju mi nude. Stara sam i nemam škole, ali neću se dati maltretirati. Sposobna sam živjeti kako želim. Neka me puste na miru i neka prestanu biti bezobrazni prema meni”, ispričala je umirovljenica novinarima Glasa Istre.
Digla kredit od 4.000 kuna kako bi platila tuđe režije
U stanu ima dnevni boravak koji je ujedno i spavaća soba, malu kuhinju i kupaonicu. Dok suprug nije preminuo skrbila je o njemu jer je bio nepokretan, a danas živi samo sa svojom mačkom. Kada joj je suprug preminuo, Dom joj je predložio da se preseli u sobu u drugoj zgradi doma za starije koji ima tri lokacije.
“Nisam htjela, nudili su mi samo krevet, niti sobu u kojoj bih bila sama. Rekla sam im da ne idem u Dom dok sam živa, ali oni su nastavili raditi pritisak. Provalili su mi u šupu i izbacali stvari, poslali čak i svećenika da me nagovara. Jednom mije socijalna radnica u Štigliću rekla da ću, ako ne odem u Dom, završiti tamo gdje su beskućnici”, kazala je Božica novinarima Glasa Istre.
Jedan odvjetnik ju je pristao besplatno zastupati, a nakon što ga je angažirala neko vrijeme nije imala probleme s nagovaranjem. Sada su se ponovno aktivirali s istom idejom – žele ju smjestiti u Dom, a sa stanom – tko zna.
Prije pet godina sa suprugom je preseljena na treći kat na istoj lokaciji, a nakon njegove smrti vratila se u spomenuti stan od 34 kvadrata. Tvrdi da je prostor tada koristila jedna udruga umirovljenika i da je ostao dug od 1.900 kuna za struju koji je morala podmiriti. S mirovinom od 1.600 to nije bilo moguće, pa je digla kredit od 4.000 kuna koji uredno vraća.
Dom: “Radi se o dugo planiranom projektu rekonstrukcije i adaptacije objekta”
Iz Doma pak poručuju da se radi o projektu Istarske županije za rekonstrukciju i adaptaciju objekta Depadanse koji bi proširili kapacitete za 30 novih korisnika koji boluju od Alzheimera. Evo kako je sve to komentirala ravnateljica Doma Vesna Grubišić Juhas:
“Za tu je namjenu potrebno osigurati velika financijska sredstva, oko 10 milijuna kuna. Svi razgovori s gospođom Bešir provedeni su u pripremi projekta, a kako smo imali slobodnu jednokrevetnu sobu, koja je po svojoj funkcionalnosti kao mali apartman – ponudili smo joj jer je rijedak slučaj da je takva soba slobodna. Ona to nije prihvatili i mi je nipošto nismo tjerali van iz stana, niti hoćemo”, kazala je ravnateljica Grubišić-Juhas.
Nakon rekonstrukcije, umirovljenicu bi vratili u njen stan, ali sve bi tada bilo drugačije – kat bi se osmislio kao jedinstvena cjelina koja bi imala zajednički dnevni boravak i kuhinju, pod nadzorom djelatnika. Umirovljenica bi tada dobila tek sobu s kupaonicom.
“Žao mi je što se uznemirila. Sve ponuđeno bilo je u dobroj namjeri”, kazala je ravnateljica doma.
Ravnateljica također tvrdi kako gospođu Bešir nitko neće ni na što siliti i nada se da će radove moći izvesti bez da moraju seliti umirovljenicu. Dodala je kako je s druge dvije stanarke u sličnoj situaciji postignut dogovor, a da se Bešir kategorički protivi tom obliku zamjene. A na optužbe da su gospođi Bešir izbacili stvari iz šupe odgovara da uz stan nije predviđeno korištenje tzv. atomskog skloništa.
A što se tiče neplaćenih računa za struju:
“Prilikom svakog preseljenja korisnica je potpisala zapisnik, svaki puta su očitana brojila struje i vodomjeri na što ona nije imala nikakvih primjedbi”, kazala je ravnateljica.
