Umirovljenice ostale same u selu: ‘Osjećam se usamljeno, najgore mi je kad se smrknjiva’
Mnoga sela u zadarskom zaleđu nemaju trgovine, ali gotovo da nema ni stanovnika. Preostali stanovnici većinom su umirovljenici koji žive sami, a svakog dana obilazi ih bračni par sa svojom kombi-trgovinom. Umirovljenica Anđa udovica je već 22 godine i njezino troje djece živi u inozemstvu, ali ona ne želi nigdje dok god se može brinuti o sebi. Umirovljenica Naka odnedavno je udovica, a njezina djeca žive u Njemačkoj. Baš kao i Anđa, ni ona ne želi nigdje iz svog sela.
Naka Stjelja | Foto: Snimka zaslona RTL
Pojedina sela u zadarskom zaleđu već neko vrijeme nemaju trgovinu zbog toga što gotovo da nemaju ni stanovnika. Preostali stanovnici većinom su umirovljenici te im svako jutro dolazi ‘kombi-trgovina’ koja im donosi osnovne namirnice poput kruha i mlijeka, ali i društvo koje umanjuje osjećaj usamljenosti.
‘Najgore mi je kad se smrknjiva’
Umirovljenica Anđa Stjelja jedna je od preostalih stanovnica sela Nunić. Anđa ima 79 godina, a već je 22 godine udovica. Njezine tri kćeri žive u tri različite države, ali je obilaze i zovu. No, dok god se može sama brinuti o sebi, Anđa ne planira nigdje iz svog sela. O sebi se još uvijek može brinuti, ali životinja na brizi više nema, osim mačke i psa. Ostala joj je navika da kada kuha, skuha više – u slučaju da netko naiđe.
– Ništa, neg’ mačke i pasa! Ja nemam ništa više. Imala sam ovce do ima godinu dana i prodala ih jer ja više ne mogu ići, i gotovo s njima. Gotovo, nemam snage ja više. Sve kuvam. I gulaše, i juhu, i kupus slatki i kiseli, svakakvi pomalo ja kuvam sebi. A ne merem bez kuvanja. Baš se osjećam usamljeno. Najgore mi je kad se smrknjiva, nekako mi čudno, šta ja znam, rekla je Anđa za RTL.
Anđa Stjelja i novinarka RTL-a | Foto: Snimka zaslona RTL
‘Baba Anđa bi ostala sam da ja odem u Njemačku’
Osim Anđe, u selu živi i umirovljenica Naka Stjelja, koja je prije mjesec i pol ostala udovica. Zbog zdravstvenih problema sve je teže pokretna i dane provodi uz prozor, a svakodnevno društvo su joj mačke. Njezina djeca žive u Njemačkoj, ali kad su je pozvali da dođe živjeti s njima, nije htjela. Socijalna pedagoginja Angelina Krsnik rekla nam je da starije osobe koje su usamljene to možda neće reći, ali će na suptilan način uputiti na to, više o tome pisali smo ovdje.
– Sjedim, uzmem nešto ovdje, čitam… Nikako se do ujutro ne osjećam. Ujutro dobri narod dođe, donese… Malo kruha meni, malo mački – imam nekakve, eto vraže mačaka! I tako, svi su za pomoć, nema tko nije. Baba Anđa bi bila ostala sama da mene dica povedoše u Njemačku. Ja nisam htjela ići, ja velim: ‘Nemojte me, molim vas, djeco, iz moje kuće nigdi vodit!’, ispričala je Naka.
‘Neki dođu samo da bi popričali’
Dušanka i Nebojša Stjelja su bračni par 50-godišnjaka i jedini u svojem selu imaju djecu – dvije kćeri srednjoškolke. Ovaj par već desetak godina obilaze obližnja sela sa svojom kombi-trgovinom. Obilaze pedesetak adresa i to uglavnom svaki dan, a većinom su to kuće u kojima žive umirovljenici žive sami. Razvoze razne potrepštine, a po narudžbi donose i ono što im nije u stalnom asortimanu. Dušanka navodi da to rade najviše zato da imaju svježi kruh svaki dan pa da ga ne moraju kupovati za pet dana.
– Od Macura, Kolašca, Modrina Sela, Bezbradice, Grulovići, Nunić i Bjelina… To su uglavnom sve stari koji ne mogu nigdje, koji nemaju prevoza, ne mogu do Kistanja ili do Knina. Ima nekih koji dođu samo da bi malo popričali. Iziđu, malo tako s njima popričam – ne možeš drugačije, kaže Nebojša.
– Mi nekako dođemo kao netko za ispovijed tim ljudima… Jednostavno smo postali kao porodica na neki način, dodaje Dušanka.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
