U hrvatskoj sedmoj ligi nogomet igra i 73-godišnji predsjednik kluba, nedostaje im igrača

Josip Mihaljević
8. ožujka 2019.
Novosti
A- A+

Hajduk iz Lipovog Brda kraj Bjelovara nazivaju najgorim hrvatskim nogometnim klubom, ali to ne može biti dalje od istine. Istina, godinama nisu upisali pobjedu, ali njihov duh i upornost su daleko veći i značajniji. Ove godine slave 50. rođendan, a predsjednik i osnivač kluba Ivan Bandur (73) ponekad zbog nedostatka igrača ulazi u igru!

hajduk lipovo brdo

Foto: Ivan Bandur (u sredini) | Screenshot HRT

Kada pričamo u Hajduku iz Lipovog Brda, riječ je o uistinu posebnom hrvatskom klubu, piše 100posto.hr. U malom selu kraj Bjelovara danas ima tek 20-ak kuća sa stanovnicima, a bilo ih je 50-ak kada je klub osnovan 1969. godine.

Klub na leđima strastvenog umirovljenika

pešalov
Neobično zanimanje, neobične mirovine: Kako funkcioniraju sportske mirovine?

Osnivač, predsjednik kluba i povremeni igrač (!) je 73-godišnji Ivan Bandur. Inspiraciju vuče, kao što i ime sugerira, iz splitskog kluba za kojeg navija od prvog razreda osnovne škole:

“Igrao je tada Beara i znali smo cijelu postavu kluba napamet, a ove danas ne možeš primiti ni za glavu ni za rep kako se kaže”, priča radišni umirovljenik.

Kada mu se pružila prilika osnovati klub, nije puno dvojio oko imena i tako je Hajduk iz Lipovog Brda nastao 1969. godine. Ove godine će proslaviti 50. rođendan, a klub se većinom financira od Bandurove mirovine!

“Nemam ja veliku penziju. Dobiejm 500 eura i ne mogu sve svoje davati u klub, ali imam svoje ljude i uvijek netko pomogne. Od svih 50 goidna, jedino sam prošle godine bio na nuli. Našao sam dva-tri sponzora tako da sam imao prihode od 15.000 kuna i pozatvarao sve minuse unazad godinu dvije pa smo konačno u plusu”, priča umirovljenik za 100posto.

“Kroz moj klub prošlo je preko tisuću nogometaša”

pozar
Umirovljeniku u Slavoniji izgorila kuća, nogometaši je obnovili za 15 dana

U 49. godina napravili su dva igrališta, ali se stanovništvo “razišlo po Njemačkoj i okolo pa je svaka druga kuća prazna.” Ali nije uvijek bilo tako, pola stoljeća je dugo vremena i Bandur tvrdi da je kroz klub prošlo preko tisuću nogometaša. Sve njih je netko morao registrirati, riješiti liječničke preglede.

“Ima tu dosta obaveza. Imamo ovdje jednog doktora koji je zaslužio Nobelovu nagradu. Ona nam uvijek poštambilja knjižice, poznaje ljude koji su iz općine i ne naplati nam nikada ništa. Zna da nemamo novaca ni za drugo”, kazao je Bandur.

Priupitan je li ikada požalio što je osnovao klub, Bandur odgovara kako o tome nema govora:

“Živim na selu i ne volim biti kod kuće i ležati cijeli dan i gledati televiziju. Imam malo šume, malo poljoprivrede, malo nogometa… Što se više krećem, to se bolje osjećam…”, tvrdi umirovjenik.

“Ja upadam u igru kada nema dovoljno igrača”

bake nogomet
Ove umirovljenice znaju što je offside, osnovale su nogometni klub u kojem igraju samo bake

Impresivna činjenica  je što je umirovljenik i dalje, doduše po potrebi, natjecatelj. Klub igra sedmu ligu, a natječu se sa šest drugih klubova.

“Znali smo odigrati utakmice i sa sedam, osam igrača, a ja upadam uvijek kada ih nema dosta. Ne mogu u ovim godinama igrati, ali onda odem na krilo. Nemam što raditi na centru kada ne mogu trčati kao oni”, priča umirovljenik.

Iako ponekad znaju gubiti i po 15, 16 naprema nula, Bandur je autoritet i na klupi i na terenu:

“Na jednoj utakmici su me počeli nagovarati da stanemo. Bilo je 15, 16-0 za protivnike. Rekao sam im da tko god izađe s terena može ići iz kluba i nitko nije izašao. Nije cilj igrati pet minuta, dobiti tri gola i onda odustati. Onda se možemo i razići”, odlučan je Bandur.

“Po rezultatu smo najgori, ali mi imamo srce!”

Bandur, usprkos rezultatima i okolnostima, ima puno pravo biti ponosan na svoj klub i na svoje dečke:

“Dečki su uvijek, trčali, borili se i nitko nije rekao da neće i ne može. Svatko je dao koliko može. Uz to, nikada nikome nismo ostali dužni. Posuđivali smo, ali i vraćali sve svoje dugove. Sada sam registrirao i novih sedam igrača za ovu sezonu i imamo pet, šest starih i taman će nas biti dovoljno”, optimistično tvrdi.

Ima i super trik kako dolazi do novaca da pokrije troškove, od plaćanja sudaca do održavanja terena.

“Teško je, ali ja sam skroman. Ne tražim pet ili 10.000 kuna, nego po 500 kuna pa im je neugodno odbit, a nama je to jedna utakmica. Moraš raditi pametno. Da od nekog tražim 10.000 kuna, poslat će me k vragu, ali ovako ga je sram reći da ne da 500 kuna”, kaže Bandur.

Popularno
Copy link
Powered by Social Snap