Stariji ljudi teško uviđaju da su pogriješili, dok mlađi preispituju same sebe čak i kada ne griješe

Jelena Ratko
25. kolovoza 2018.
Novosti
A- A+

Rezultati novog istraživanja pokazali su kako stariji ljudi teže prepoznaju vlastite pogreške od mlađih. To znači da će stariji puno rjeđe zamijetiti da nisu popili lijek ili da su pogriješili prilikom vožnje, što bi moglo imati ozbiljnije posljedice.

Foto: pixabay.com

Znanstvenici su otkrili da stariji ljudi nisu u mogućnosti prepoznati da su pogriješili onoliko često koliko to mogu mlađi te su tako dobili novi uvid u način na koji stariji percipiraju svoje odluke i postupke.

U istraživanju provedenom na Sveučilištu Iowa korišteni su kompjuterizirani testovi kojima se provjeravala sposobnost prepoznavanja vlastite greške kod mlađih i starijih sudionika. Zadatak je bio skrenuti pogled s kruga koji se pojavljuje u kvadratu na jednoj strani ekrana kompjutera.

Stariji sudionici su na prolazili jednako dobro kao i mlađi na zadatku u kojemu se od njih tražilo da ne gledaju na objekt prikazan na ekranu, odnosno da gledaju negdje drugdje. Međutim, za razliku od njih, mlađi sudionici su znatno češće priznali da su pogledali u “zabranjeni” objekt, dok su stariji uglavnom bili uvjereni kako su uspješno savladali izazov.

“Dobra je vijest da stariji obavljaju zadatke koje smo im zadali jednako dobro kao i mlađi, iako sporije”, rekao je profesor Jan Wessel, autor istraživanja, za Science Daily.

 “Otkrili smo da postoji smanjena sposobnost kod starijih ljudi da prepoznaju grešku kada su je napravili”, kazao je Wessel.

Istraživanje je ponudilo novi uvid u način na koji stariji ljudi doživljavaju vlastite odluke, kao i način na koji vide svoje sposobnosti i izvedbu – bilo da se radi o ocjenjivanju vlastite mogućnosti da voze automobil ili procjeni koliko se pridržavaju termina uzimanja lijekova.

“Uviđanje manje pogrešaka može imati ozbiljnije posljedice, tvrdi Wessel, “jer se ne možete iskupiti za pogrešku ako ne znate da ste je počinili”.

U istraživanju je sudjelovalo 38 mlađih ispitanika (prosječne dobi oko 22 godine) i 39 starijih (prosječne dobi oko 68). Test je bio vrlo jednostavan, no mlađi sudionici u ispitivanju nisu mogli odoljeti gledanju u krug, pa ih je oko 20 posto “palo” na testu.

Wessel tvrdi kako je to bilo očekivano jer je u ljudskoj prirodi da se najprije fokusiramo na ono novo i neočekivano. Znanstvenicima je, na kraju krajeva, i bio cilj da ispitanici pogriješe.

Svaki put kada bi netko pogriješio, znanstvenici su ga nakon toga pitali je li pogriješio i koliko su sigurni u svoj odgovor. Bilo je važno saznati i koliko su uvjereni u vlastitu procjenu izvedbe.

U 75 posto slučajeva, mlađi ispitanici bili su u pravu kada su rekli sa su pogriješili. Stariji su, za razliku od njih, bili u pravu u 63 posto slučajeva, što znači da u više od jedne trećine slučajeva nisu bili svjesni vlastite pogreške.

Zanimljivo je i da su mlađi sudionici koji su pogriješili na testu, bili znatno manje sigurni u vlastitu procjenu od starijih i više su oklijevali.

To pokazuje da, čak i kada su mislili da nisu pogriješili, a jesu, mlađi još uvijek sumnjali u vlastite greške. “Stariji ljudi često uopće nemaju pojma da su pogriješili”, objasnio je Wessel.

 

 

Stariji ljudi teško uviđaju da su pogriješili, dok mlađi preispituju same sebe čak i kada ne griješe
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap