Sindikat umirovljenika oštro opleo po ministru: "Jeste li i dalje sretni u fenomenalnoj državi?"

Sindikat umirovljenika Hrvatske u novom broju Glasa umirovljenika nije štedio uvodne riječi, ovoga puta na račun ministra Josipa Aladrovića, čija izjava o “fenomenalnoj zemlji za život” ne prestaje izazivati reakcije u javnosti. A koliko je Hrvatska doista fenomenalna za umirovljenike, podsjeća nas iznova SUH.

Sindikat umirovljenika Hrvatske uvodnik novog broja Glasa umirovljenika posvetio je ministru Josipu Aladroviću zbog izjave da je naša zemlja fenomenalna za život. A koliko je doista fenomenalna za starije osobe, SUH nas još jednom podsjeća nepobitnim podacima, ali i promišljanima o siromaštvu.

Uvodnik novog broja Glasa umirovljenika prenosimo u cijelosti.

Je li mlađahni ministar pametniji od nas?

“Fenomenalan je pridjev koji opisuje onoga koji se izdvaja iz običnoga po svojoj veličini, snazi i sl., vrlo rijedak, izniman, izuzetan. Tako kažu jezikoslovci. No, kad Ministar službeno obznani kako je Hrvatska fenomenalna zemlja za život, a netom prije ju opiše kao zemlju u kojoj rastu mirovine i plaće, onda se već pitate kako to već i sami niste primi­jetili, već to duboko znanje posjeduje samo On, Ministar.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Znanstvenici kažu kako postoje dva načina da se uzdigne čovjek iznad čovjeka, oba poznata u cjelokupnom razvoju civilizacija. Prvi je vrlo naporan: da budeš bolji, veći, pametniji, spretniji od sučovjeka; a drugi je lakši; da sučovjeka ponižavaš. I sad se pitam da li je mlađahni ministar pametniji od nas suljudi ili nas je, pak, toliko ponizio svojom sljepoćom da bismo po logici podložnog morali povjerovati u njegovu gnosu o fenomenalnoj zemlji.

Ali, to nije sve. U istom javnom obraćanju On navodi kako „najra­njivije skupine društva moramo na bolji način obeštetiti, uključiti na sudjelovanje u društvu, i, na kraju krajeva, omogućiti dostojanstven život, dostojanstveno bivanje u našem društvu i uključiti sve one koji se nalaze u ranjivim skupinama da budu integralni dio našeg društva.

To je njegov subjektivni sud, a ne činjenično stanje

Dostojanstvo je česta riječ u govorima političara i političkim dokumen­tima, jedan od mnogobrojnih pojmova koje smo naučili upotrebljavati ne razmišljajući mnogo o njegovom stvarnom sadržaju. A što on u stvari označava i kakav bi trebao biti čovjek da bismo ga mogli smatrati stvarno dostojanstvenim? Taj čovjek sigurno nije siromašan i nije obezvrijeđen.

A mi smo zemlja 20 posto starijih od 65 godina od kojih je, prema Eurostatu 2020. zabilježeno 33,8 posto siromašnih. Pa kako ih i ne bi bilo toliko kad je još na početku mandata ove Vlade bilo „samo” 50 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva od tada 2.085 kuna, a danas ih je 66 posto (nižih od današnje linije siromaštva od 2.927 kuna).

Da je ministrov sud o životu u Hrvatskoj temeljen na subjektivnom dojmu, a ne na činjeničnom stanju, pokazuju razne statistike i izvješća. Hrvatska je pri samom dnu europske ljestvice kada je riječ o životnom standardu, od nas je gora samo Bugarska. Hrvatska se, s udjelom potrošnje od 13,3 posto BDP-a na prehrambene proizvode, na toj ljestvici nalazi odmah iza Rumunjske. Ah, da, na ljestvici općeg životnog zadovoljstva koja se mjeri od 1 do 10, Hrvatska ostvaruje rezultat od 6.4, a iza nas je i u ovom slučaju samo Bugarska.

Može li on pisati politike za siromahe iz stvarne zemlje?

Dva su suprotna stajališta o uzrocima siromaštva: stajalište da uzroke siromaštva prije svega treba istražiti u individualnim razlikama, dok je s druge strane prevladavala ideja da siromaštvo treba pripisati ekonomskim, političkim i kulturnim čimbenicima koji se javljaju na nejednaku raspodjelu bogatstava, eksploataciju ljudi koji žive u siromaštvu, neobrazovanost, niske prihode te izostanak socijalnih prilika na društvenoj razini. Baš zato što je ovo drugo stajalište imanentno europskom i hrvatskom„nasljednom” svjetonazoru, percepcija uzroka siromaštva vladajuće političke strukture trebala bi dovesti do konkretnih poteza od strane vlade i na taj se način odraziti na položaj ljudi koji žive u siromaštvu, tj. liječiti i spriječiti ga.

Može li Ministar koji živi u fenomenalnoj zemlji pisati politike za siromahe iz stvarne Hrvatske? Može li on otvarati usta svoja za nijemo­ga i za pravo sviju nesretnika, kako reče Biblija. Teško. Najnepovoljnija situacija siromašnih nije toliko u njihovoj nemogućnosti da prežive, već u nemogućnosti da sami promijene situaciju. Dužnost onih koji nisu niti siromašni niti bespomoćni, a prije svega vlasti i vlada, jest da progovore za njih. Jer, sretan je čovjek onaj koji nije kriv zbog siromaštva svojih bližnjih. Jeste li, Ministre, i dalje sretni u fenomenalnoj državi?” – zaključuje Sindikat umirovljenika Hrvatske.