Sami i s viškom prostora? Agencije starijima traže cimera kojem treba smještaj

Jasmina Grgurić
6. listopada 2019.
Novosti
A- A+

Nakon što joj je umro suprug, Freda Schaeffer ostala je sama u trosobnom stanu u Brooklynu. Osim što se osjećala usamljenom, brinula je o velikim troškovima. Tom Logan, koji je preselio iz Californije, trebao je dom, jer od naknade kao veteran nije mogao samostalno preživjeti. Spojila ih je Zaklada za starije građane New Yorka koja u sklopu svog programa pronalazi starije osobe za dijeljenje doma.

Program dijeljenja doma Zaklade za starije građane New Yorka

Tom Logan jedan je od najdražih stanara kojemu je 89-godišnja umirovljenica Freda Schaeffer ustupila svoju sobu viška. Zajedno gledaju vijesti, komentiraju što se događa u svijetu, a brinu i o mački Cali. Logan ima 63 godine, a kako voli životinje, studira za veterinarskog asistenta. Za sebe i Fredu kažu da su obitelj i da trebaju jedno drugo, piše The New York Times.

Program dijeljenja kućanstva alternativni je odgovor na ograničene opcije življenja u starijoj dobi. Problemi nisu samo financijski, tu je i usamljenost, kao i potreba zadržavanja neovisnosti. Na ovaj način želi se izbjeći institucionalna skrb i njega, ili barem odgoditi na što je moguće dulji rok.

Manji troškovi, ali i usamljenost

Princip je vrlo jednostavan. Spajaju se osobe koje imaju neiskorišteni prostor s onima kojima treba smještaj. Barem je jedna osoba u tom dogovoru starija od 60 godina, a umjesto plaćanja stanarine i društva, moguće je dogovoriti i razmjenu usluga kroz odlazak u kupovinu, šetnju psa, prijevoz te ostale usluge.

Dijeljenje doma u Washingtonu

No, posao spajanja idealnih cimera, pri čemu je najvažnije dobro provjeriti kandidate, nije nimalo lagan pa ne čudi da je broj ovakvih agencija posljednjih godina pao sa stotinu na svega 35 diljem zemlje. Međutim, sada ih je 50 i doživljavaju povratak zbog sve većeg interesa. Program u Vermontu trenutno ima 60 sustanara ovog tipa.

Zanimljivo, zasad je više onih koji su voljni doći živjeti u dom stranca, nego osoba koje su spremne otvoriti im vrata svoje kuće. Kolika je to ušteda za stanare, najbolje govori podatak da im stanarina na ovaj način košta oko 300 dolara, dok bi jednosobni stan plaćali oko 1.500 dolara. Također, 80 posto sudionika izjavilo je da se osjećaju sretnije, sigurnije i manje usamljeno.

Pripadanje zajednici u selima za umirovljenike

Pastirsko selo u Zapadnoj Virginiji

Osim dijeljenja kućanstva, tu je i slični projekt zajedničkog kućanstva, najčešće u naseljima napravljenima isključivo za tu namjenu, u kućama u nizu ili nešto rjeđe zgradama. Ovdje se također dijele troškovi, zajednički se objeduje, koristi vrt… U Sjedinjenim državama je 170 takvih zajednica, još 140 je u pripremi, ali samo 15 ih je namijenjeno isključivo starijim osobama.

Treća opcija su sela za umirovljenike, a posebno su zgodna jer čitav tim ljudi brine o potrebama starijih, od prijevoza do društvenih okupljanja, a tu je i majstor te zdravstvena usluga. Izvrstan je to način življenja za ostati aktivnim članom jedne zajednice, u kojoj stanari brinu jedni o drugima, baš kao u obitelji.

O neobičnim domovima za starije, koji to zapravo uopće nisu u klasičnom smislu, možete pročitati više ovdje, one luksuzne pogledati na ovom linku te više pročitati o alternativi prelasku u dom na ovoj poveznici.