Radnici u Hrvatskoj daju više novca za razne poticaje nego za vlastite mirovine
Dvadeset posto svake bruto plaće radnika odlazi u mirovinski sustav. Od tog iznosa, tri četvrtine odlaze u prvi stup i odmah se isplaćuje sadašnjim umirovljenicima, a jedna četvrtina je radnikova “osobna” štednja u II. stupu tj. za vlastitu mirovinu. Svi se mogu složiti kako je štednja za mirovinu važna stvar, ali taj isti radnik kroz poreze više novca uplati za razne poticaje nego za svoju mirovinu.
Foto: Pexels
Prošle godine je u Hrvatskoj dodijeljeno 14,8 milijardi kuna državnih poticaja, što znači da je prosječni zaposlenik za te potrebe od poreza platio 10.400 kuna na godišnjoj razini, piše Index.hr.
To je gotovo dvostruko veći iznos nego što si isti taj radnik u godinu dana uplati za osobnu mirovinsku štednju. S prosječnom plaćom od 6.400 kuna, radnik je u II. mirovinski stup uplatio tek 5.570 kuna.
Državne potpore, da bi stvari bile gore, rastu iz godine u godinu. U odnosu na prošlu godinu porasle su za 2,3 milijarde kuna, a u odnosu na pretprošlu 3,4 milijarde kuna. Lani su iznosile 14,8 milijardi kuna, a 2016. tek 11,4 milijarde kuna.
Na što ide novac od potpora?
Potpore se dijele na potpore u sektoru poljoprivrde i ribarstva, te na potpore u sektoru industrije u usluga.
U 2018. godini radnici su “pogurali” sektor industrije i usluga s ukupno 8,7 milijardi kuna, a za poljoprivredu i ribarstvo su izdvojili ukupno 6,2 milijarde kuna. One se najčešće isplaćuju kroz subvencije (62,4 posto ukupnog iznosa), aktiviranim jamstvima (17,6 posto), kapitalnim ulaganjima (10,5 posto), kroz porezna oslobođenja, izuzeća, oprost poreza i doprinosa i olakšica (7,9 posto) te kroz povoljne zajmove (1,5 posto).
Kako to izgleda u praksi
Čak i ako zanemarimo da davanje poticaja u sebi sadrži političku komponentu (novac se daje osobi A, a ne osobi B) biranja kome će poticaji otići, nelogičnostima ovdje nije kraj.
Ove godine ministar zdravstva Milan Kujundžić najavio je veće poreze na slatka pića. Par mjeseci prije toga, bivši ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić usvojio je program dodatnih potpora od 60 milijuna kuna za proizvodnju šećerne repe.
Država je običnim radnicima kroz poreze uzela novac, poklonili ga poljoprivredniku koji proizvodi šećernu repu (i time šećer), da bi na kraju sve osobe koja kupuju slatka (šećerna) pića još jače oporezovali jer piju nezdrava šećerna pića. Drugim riječima, potiču proizvodnju nečega što kasnije proglašavaju “štetnim”, pa onda dodatno oporezuju proizvode koje su do maloprije ‘potaknuli’ da se proizvedu.
