Starenje kod mnogih izaziva pretežito negative konotacije. No, realna slika procesa starenja nije toliko crna i negativna. Uz kvalitetne temelje i pozitivan pogled na život, prilagodba na starenje ne predstavlja neugodnu situaciju.
Prilagodba na starenje | Pixabay
Proces starenja svatko shvaća drugačije te se na različit način nosi s postupnim slabljenjem funkcija. Stručnjaci navode nekoliko razloga koji su povezani s prilagodbom na starenje. Kako će osoba prihvatiti da stari ovisi o osobinama svakog pojedinca, ali i o okolini, stambenim uvjetima te financijskoj situaciji.
Konstruktivna prilagodba ili samomržnja
Koliko je osoba fleksibilna toliko će starenje i starost podnijeti na pozitivniji način i lakše se prilagoditi novom životnom dobu. Postoji nekoliko načina prilagodbe na starenje gdje se izdvaja podjela znanstvenice Suzanne Reichard. Naime, navela je pet načina prilagodbe gdje se ističu dvije krajnosti, konstruktivnost i samomržnja.
Ako osoba uživa u životu, zrela je, svjesna je svojih mogućnosti i postignuća, ali i neuspjeha tada će se najvjerojatnije na konstruktivan i zdrav, tipičan način prilagoditi starenju. No, postoji sasvim suprotna krajnost, a to je samomržnja. Osobe koje izražavaju agresiju prema sebi, koje su izrazito kritične, pasivne i pokazuju veliku negativnost i mržnju prema životu koji su vodile te na smrt gledaju kao na „oslobođenje od muka“, najčešće odgovaraju načinu prilagodbe koji se naziva samomržnja, ističe Reichard.
Stručnjaci iz područja Socijalne gerontologije navode kompleksnost procesa starenja, a samim time i složenost same prilagodbe.
„Kombinacijom pozitivnih unutarnjih i vanjskih činitelja postiže se dobra prilagodba na starenje“, ističe u svom članku profesorica Štambuk za Studijskog centra socijalnog rada.
Humor kao alat za kvalitetnu prilagodbu
Istraživanje kliničke psihologinje, doktorice Lovorke Brajković, provedeno na području Zagreba u nekoliko domova za starije te u nekoliko vlastitih kućanstava starijih osoba, pokazalo je zanimljive rezultate koji se tiču prilagodbe na starenje i zadovoljstva životom osoba zrelije životne dobi.
„Kao najznačajniji prediktor zadovoljstva životom pokazao se aktivni smisao za humor, a potom osobine ličnosti (ekstraverzija i emocionalna stabilnost). Nađen je i statistički značajan negativan udio osjećaja osamljenosti te statistički značajan pozitivan udio samoprocjene zdravstvenog statusa u procjeni zadovoljstva životom“, istaknula je doktorica Brajković.
S tim u vezi, profesorica Štambuk, vodeći se zaključcima stranih autora, napomenula je kako, između ostalog, upravo smisao za humor, kao i viđenje sebe u svojoj socijalnoj okolini pomaže u lakšoj prilagodi na starenje.
„Viđenje svojih vršnjaka kao starijih od sebe podrazumijeva optimizam starije osobe te naglašava vjerovanje u vlastite snage, tj. određeno osjećanje euforije koje proistječe iz općeg osjećanja sigurnosti i smanjenja obaveza, odnosno odgovornosti“, zaključuje profesorica Štambuk.
Znanstvenik Herber M. Lefcourt također je istaknuo kako smisao za humor i smijeh imaju dokazano pozitivan učinak na psihičko i fizičko zdravlje osobe s obzirom da pozitivne emocije koje idu u kombinaciji sa smislom za humor i smijehom stimuliraju lučenje neuropeptida koji jačaju imunološki sustav. Isto, tako smijeh i humor, prema Lefcourtu, smanjuju lučenje hormona stresa poput kortizola i epinefrina.
