Loše vijesti za budućnost mirovina: Hrvatska prošle godine izgubila više od 20 tisuća ljudi
Državni zavod za statistiku objavio je podatke o prirodnom kretanju stanovništva za 2020. godinu. U godinu dana izgubili smo više od 21 tisuću stanovnika. Ove godine radimo i veliki popis stanovništva koji će dati detaljniji uvid u demografska kretanja. U svakom slučaju, loše vijesti za mirovinski sustav.
Foto: Unsplash
Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je podatke o prirodnom kretanju stanovništva za 2020. godinu. I ove godine bilježimo pad živorođene djece u odnosu na prethodnu godinu, rođeno je 290 djece manje nego u 2019. Ukupan broj rođenih iznosi 35 987.
Pandemija je zasigurno imala prste u broju umrlih u 2020. godini čiji je broj porastao za 10,1 posto više nego u 2019. godini. U odnosu na 2019., Hrvatska je u 2020. zabilježila 5 229 smrti više. Ukupno – umrlo je 57 023 ljudi.
Neto gubitak od preko 20 tisuća ljudi u jednoj godini
Iz ovih podataka proizlazi da je stopa prirodnog prirasta u 2020. godini bila negativna, izgubili smo 21 178 ljudi. DZS napominje kako je negativan prirast zabilježen u svim županijama, a najgori rezultati bilježi Osječko-baranjska županija koja je ostala bez 2 018 ljudi.
Uskoro će se u Hrvatskoj provesti i tradicionalan popis stanovništva koji bi trebao otkriti detalje o posljednjem desetljeću. Podsjetimo da će u popis stanovništva biti uključeni i podaci iz prve polovice 2010-ih godina kada je vladala ekonomska kriza i kada se velik broj mladih ljudi odselio iz države.
Mirovinski sustav polako tone
Hrvatski mirovinski sustav osjetljiv je na ovakva demografska kretanja, posebice I. stup međugeneracijske solidarnosti koji zdravije funkcionira ako imamo puno radnika i malo umirovljenika. Trenutačno taj omjer iznosi 1,26:1 u korist radnika, ali snažniji pozitivan smjer ne možemo očekivati ako stopa prirodnog prirasta iz godine u godinu bude bila negativna. Da je svaka županija država za sebe i da svaka ima ovaj model mirovinskog sustava, neke od njih su već potonule u negativan omjer. Najbolji primjer je Sisačko-moslavačka županija, koja, dodatno pogođena potresom doživljava još snažniji egzodus stanovništva, a obnova nakon potresa ide jako, jako sporo.
Osim Sisačko-moslavačke, još nekolicina županija opasno pleše po granici omjera radnika i umirovljenika. Dovoljno je da nekoliko stotina ljudi u tim županijama ode u mirovinu, a njih ne zamijene mlađi radnici i naći će se u istoj situaciji kao i Sisačko-moslavačka.
Ministar rada Josip Aladrović svjestan je ovih promjena, a u našem podcastu je kazao kako imamo nekoliko godina da smislimo nešto bolje od sustava međugeneracijske solidarnosti. No, to je izazov s kojim će se morati suočiti praktički cijela Europa, a neko sretno rješenje oko kojeg postoji konsenzus se još uvijek ne nazire. Sve što europske države rade jest povećanje dobne granice za umirovljenje i uvođenje veće penalizacije za prijevremeno umirovljenje što može u kratkom roku ublažiti negativne efekte demografskih promjena, ali još nitko nije našao rješenje za preokret.
