Kako povećati naše mirovine? Okrugli stol na tu temu nije donio odgovor, već je produbio prijepore

Milan Dalmacija
26. rujna 2022.
Mirovine
A- A+

Okrugli stol na temu ‘Kako povećati naše mirovine’ nije donio jednoznačan odgovor na to pitanje. Iako se u raspravi moglo čuti nekoliko rješenja, prijepor među stručnjacima izazvao je drugi stup, odnosno njegova uloga, trošak za državu i način na koji funkcionira.

Sudionici okruglog stola “Kako povećati naše mirovine” | Foto: Mirovina.hr

U Hrvatskom saboru je u ponedjeljak održan okrugli stol s važnom temom – kako povećati naše mirovine. Saborski zastupnik Mosta, Zvonimir Troskot okupio je petero stručnjaka koji su pokušali dati svoj odgovor na to pitanje. U raspravi su stavove sučelili ravnateljica Uprave za mirovinski sustav Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Melita Čičak, prof. dr. sc. Gojko Bežovan sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, prof. dr. sc. Željko Garača sa splitskog Ekonomskog fakulteta, dr. sc. Danijel Nestić s Ekonomskom instituta u Zagrebu te Andrej Grubišić, konzultant i predsjednik Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova.

Tečaj €/kn: 7,53450

– Ekonomske krize pokazuju svu ranjivost mirovinskih sustava, bilo sustava međugeneracijske solidarnosti, bilo kapitaliziranih sustava. Krize iznova otvaraju ključno globalno i trajno pitanje. Koji je sustav bolji?, ustvrdio je Troskot te dodao da u prvom stupu isplate mirovina ovise o mogućnosti financiranja doprinosa dok u drugom one ovise o prinosima ostvarenima na tržištu kapitala i inflaciji.

Inflacija je u proteklih godinu dana uzela maha. U Hrvatskoj je ona već dva mjeseca zaredom (srpanj i kolovoz) na razini od 12,3 posto u odnosu na iste mjesece lani, a usklađivanje mirovina od 6,18 posto pokrilo je samo polovicu rasta cijena. Uz to, konačni rezultati popisa stanovništva pokazali su da smo izgubili oko 400.000 osoba u posljednjih 10 godina te da nam populacija ubrzano stari.

Stoga se na okruglom stolu raspravljalo o novim mirovinskim politikama, idejama i rješenjima kako poboljšati, ojačati, pa čak i zamijeniti prvi i drugi stup. Troskot je u svom uvodnom govoru naveo i nekoliko paradoksa s kojima se Hrvatska susreće.

– Prvo, ekonomija smo koja stari, ali ima problema sa zapošljavanjem mladih. Pod “b”, demografska ranjivost se izvodi iz mirovinskog sustava, a ne obrnuto te ekonomsko okruženje i položaj države se rješava pomoću imovine mirovinskih fondova, umjesto da se ona štiti od negativnog makroekonomskog rješenja, poručio je Troskot.

Različite struje u mirovinskom sektoru

S obzirom na to da su u raspravi sudjelovali zagovaratelji različitih “struja”, podsjetio je na njihove stavove. Oni koji se zalažu za jak prvi stup ističu da mirovinsko osiguranje, kao najvažniji alat u borbi protiv siromaštva starijih osoba, ne može postojati bez državne socijalne politike. S druge strane, demografija nije ekonomski problem kapitaliziranog sustava, jer se u isplati prinosa od obveznica zadržava međugeneracijski faktor. S treće strane, u ekonomijama poput naše, investicije mogu utjecati na rast mirovina.

Sama rasprava bila je bazirana također u tri pitanja. Jedno je bilo usmjereno k tržištu, drugo k državnom intervencionizmu, a treće prema jačanju postojećeg sustava.

Profesori Garača i Bežovan smatraju da drugi stup šteti državnim financijama te da mirovinska izdvajanja treba preseliti u fond međugeneracijske solidarnosti. | Foto: Mirovina.hr

Andrej Grubišić iz Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, naglasio je kako mnogi krivo smatraju da ta Udruga brani upravitelje mirovinskih fondova te je istaknuo kako se zapravo zalaže za jačanje privatne mirovinske štednje, a ne nužno drugoga stupa. Njegova je udruga izdala desetak prijedloga koje bi u razdoblju od dvadesetak godina, koliko privatni mirovinski fondovi postoje u Hrvatskoj, mogli povećati mirovine.

Profesor s Ekonomskog fakulteta u Splitu, Željko Garača je samog sebe okarakterizirao kao najvećeg kritičara mirovinske reforme i zagovaratelja ukidanja drugog stupa. Na tom je tragu i Gojko Bežovan koji ističe kako se o pitanjima drugog stupa i povećanja javnog duga zbog mirovinske reforme u Hrvatskoj ne smije govoriti.

Danijel Nestić s Ekonomskog instituta, pak, tvrdi da je naš mirovinski sustav dobro posložen te ne uzrokuje značajan rast troškova ili javnog duga, dok je Melita Čičak najavila skoro javno savjetovanje oko izmjena zakona koji definiraju drugi i treći stup te osnivanje Radne skupine koja bi trebala analizirati što se još može popraviti unutar mirovinskog sustava.

Što je zapravo tranzicijski trošak?

Najviše rasprave izazvao je tranzicijski trošak, vezan za poslovanje fondova u drugom stupu. Dok profesor Garača tvrdi da je to novac kojeg država gubi, Grubišić i Nestić ističu kako je riječ o imovini fondova. Iznos nije malen, oko stotinjak milijuna kuna, stoga je šteta da se na događanju koje je trebalo ponuditi neka rješenja, sugovornici nisu uspjeli uskladiti ni oko toga što zapravo tranzicijski trošak predstavlja.

Nađi šokiran popisom stanovništva, traži jačanje drugog stupa: Piletić to već priprema, demograf upozorava na još nešto

Garača je istaknuo i kako se zbog tranzicijskog troška godišnje gubi 10 milijardi kuna kroz tranzicijski deficit i kamate na dug, dok je Nestić naglasio kako će samo ove godine iz drugog u prvi stup biti isplaćena milijarda kuna. Inače, država za mirovine iz prvog stupa isplaćuje oko 45 milijardi kuna godišnje.

Drugi veliki prijepor ticao se pitanja što raditi s kojim sustavom? Garača se zalaže za ukidanje drugog stupa, po uzoru na Poljsku, Mađarsku i Estoniju te jačanje prvog kroz porezno rasterećenje plaća, pritom ne otkrivajući koji bi bio alternativni model. Spominjala se Slovenija koja ima samo prvi i treći stup, no Čičak je upozorila kako su naši susjedi sada zbog toga u ogromnim financijskim problemima. Grubišić bi 0,5 posto iz drugog stupa prebacio u privatne mirovinske sheme, pritom misleći više na model trećeg stupa, uz mogućnost korištenja novca kada korisnicima zaista treba.

Koliko je drugi stup dobar ili loš, najbolje opisuje primjer umirovljenika s 30 godina staža, koji je uplaćivao 15 godina te na računu u fondu ima 200.000 kuna. Njemu bi dio mirovine iz drugog stupa iznosio 1.270 kuna mjesečno. No, taj se novac isplaćuje preko mirovinskih osiguravajućih društava, a profesor Garača je upozorio da bi zbog utjecaja inflacije mogli poslovati s gubicima. Ako propadnu, tvrdi on, teret plaćanja se ponovno seli na državu.

Nadogradnja prvog i razvijanje ostalih stupova?

Stoga je glavni cilj države nadograditi stup međugeneracijske solidarnosti i pritom dalje razvijati drugi i treći stup istaknula je Čičak. Ubrzo je došlo i do rasprave o ulozi rada, odnosno doprinosa u mirovinskom sustavu. Tu je na vidjelo izašao Troskotov paradoks. Naime, iako je zabilježen najveći broj radnika koji uplaćuju doprinose za mirovinsko osiguranje, dio njih će u neko skorije vrijeme preseliti u mirovinu. Uz to, nitko se nije dotaknuo velikog kontingenta umirovljenika po posebnim propisima. S druge strane, mladi se teško zapošljavaju ili odlaze u inozemstvo. Čičak ističe kako država već kompenzira smanjenje stope doprinosa u prvi stup s milijardu i pol kuna godišnje, ali da zasad nije vrijeme za preraspodjelu doprinosa između stupova.

Rasprava oko udjela radnika i umirovljenika u populaciji preselila se i na pitanja predstavnika medija, udruga i mirovinskih institucija. Zanimljivo je spomenuti kako na okruglom stolu nije bilo predstavnika HANFA-e i upravitelja mirovinskih fondova, iako su bili pozvani. Možda bi oni ponudili još pokoje rješenje problema definiranja mirovinskog sustava u budućnosti, kojemu bi cilj trebale biti više mirovine.

Kako povećati naše mirovine? Okrugli stol na tu temu nije donio odgovor, već je produbio prijepore
Popularno
Tečaj €/kn: 7,53450
Share via
Copy link
Powered by Social Snap