Kako su nam ukrali Prvi maj: Pitali smo umirovljenike kako su prije slavili praznik rada

Međunarodni praznik rada ima vrlo duboku i zanimljivu prošlost. Priča seže jedno 130 godina u prošlost, mjesto radnje Chicago. Tamošnji radnici su se pobunili protiv nehumanih uvjeta rada: prljavih tvornica, radno vrijeme od 16 sati, česte nesreće na poslu, nedovoljna plaća i brojni drugi problemi, neki od kojih su i danas prisutni u našem društvu. Danas malo tko priča o radničkim pravima, a cijeli praznik se sveo na žderanje graha i/ili roštilja na nekoj livadi.

Vijest o revoluciji u Chicagu brzo se proširila, a cijeli pokret urodio je plodom. Uvedeno je osmosatno radno vrijeme, tvornice su postale sigurnije i porasle su plaće.

Povijest međunarodnog praznika rada u Hrvatskoj također je krvava. Davne 1920. godine, 1. svibnja u Puli je ubijeno sedam, a ranjeno 126 radnika. Cijeli prosvjed ugušila je tadašnja vojska, koja je počela pucati po prosvjednicima. U čitavoj Istri, u znak podrške radnicima, počeo je generalni štrajk.

U Jugoslaviji je Prvi maj bio jedan od najomiljenijih praznika

Nakon Drugog svjetskog rata obilježavanje Prvog maja u Jugoslaviji dobilo je jednu drugu dimenziju. Umjesto prosvjeda, Prvi maj je postao državni praznik u kojem su se radnička prava slavila. Neposredno nakon završetka rata, za Prvi maj organizirane su velike parade “Slobodnih i Ponosnih” u većim gradovima Jugoslavije, na kojima bi ceremonijalno nastupala i vojska.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

U tom vremenu puno se radilo i mnogo toga se izgradilo. Većina ljudi je imala posao, a Prvi maj je, uz Novu godinu i Dan Republike bio jedan od omiljenih praznika. Noć prije bi se izašlo negdje u prirodu na tzv. uranak, gdje bi ljudi uz logorsku vatru proveli cijelu noć. Sljedeći dan bi se okupili u većem broju, družile su se cijele obitelji, prijatelji i kolege. Okrenuo bi se janjac, pekli bi se ćevapi i pila bi se dobro ohlađena rakija. Mladi koji su dolazili s autima, otvorili bi sva vrata i raspalili glazbu. Mnogi od vas ćete se sigurno s dozom nostalgije sjetiti neke minule proslave Prvoga maja koja vam je ostala u lijepom sjećanju.

“Dok sam bila još mlada, onda smo s tatom išli s kamionom na izlet. On je radil’ u IKOM-u. Išli smo u Crikvenicu i Novi Vinodol, tamo su nas dočekali s pićem i nekim sendvičima i tak’. Nekad smo znali spojiti vikend, onda bi otišli i na more par dana. Bilo je lijepo. Sada jedino možeš dobiti besplatan grah na Maksimiru od našeg Milana. Najgore je što on veli “ja, ja, ja”, to mi svi plaćamo, sve to iz našeg džepa ide.” Ružica (80)

Još bi bolje bilo kada bi Prvi maj padao na utorak ili četvrtak. Tada bi se on “spojio” s vikendom, a radnicma je omogućen pravi mali godišnji odmor. Firme su plaćale putovanje svojim zaposlenicima pa se s time razvila tradicija sindikalnih prvomajskih putovanja.

Borba za radnička prava pala u drugi plan

Običaj proslave Prvoga maja u ratnim devedesetima je uvelike ishlapio. Krajem devedesetih dobili smo ovu “novu” verziju Prvoga maja gdje je glavni fokus stavljen na hedonističko uživanje, a radnička prava su pala u drugi plan.

“Kad smo radili, uvijek smo išli na izlete s firmom. Firma je bila dobrostojeća, išli smo na more, malo u Italiju i tak’. Već sam petnaest godina u mirovini i ne idem na proslave Prvog maja. Ove modernije proslave, na njih ne idem, nije me to nikad privlačilo” , kaže Milka (78)

Mnoge tvornice su upropaštene, radnici su otpušteni ili prislino umirovljeni. U Hrvatskoj ima ogroman broj nezaposlenih ljudi, a “praznik rada” im samo otvara rane.

“Gospon dragi, kad bi vam ja išel pričat, to bi bila malo tužnija priča. Prije i sada… S tim sam vam sve rekao. Koristi od toga nema, onda je bolje da šutim. Reći ću vam samo ovo: ja sam radio u Jugoslavenskim željeznicama, zagrebačka divizija. Na jednoj proslavi Prvoga maja, sjećam se da sam stisnuo ruku direktoru i poželio mu da ova firma bude najbolja na svijetu. Bojim se da je sada najgora. Pametnom dosta.” kaže Ivica (81).

Prvi maj danas ima ironijski prizvuk i teško je da će se to vrijeme nekada ponoviti. Imajući u vidu današnji standard života, moderne proslave praznika rada sušta suprotnost od nekadašnjih. Što bi radnici danas trebali slaviti? Propast svojih firmi? Današnje proslave nisu realistične jer građani vide da je praznik rada nešto što je teško slaviti kada im taj isti rad ne pomaže da prehrane sebe i svoje obitelji.