Ispovijest umirovljenika: "Ne sramim se toga što radim, neki drugi bi se trebali sramiti"

Portal 100posto.hr donosi detaljan uvid u život umirovljenika koji je zbog malih primanja primoran skupljati plastične boce kako bi preživio. Bivši računovođa u velikoj firmi morao je u prijevremenu mirovinu kada je tvrtka propala, a sada, sa 73 godine života, nema ‘mira’ u svojoj mirovini.

Novinarka portala 100posto.hr provela je jutro s jednim starijim gospodinom, sakupljačem boca, koji je htio ostati anoniman. Upoznala ga je u trgovini, čekajući u redu iza njega, kada je on upravo prodavao plastične boce u trgovini po dobroj staroj cijeni od 50 lipa komad.

Radi se o prijevremeno umirovljenom računovođi, koji je u mirovinu otišao nakon što mu je propala firma. Mirovina od 2.100 kuna nije dovoljna za dostojanstven život njega i njegove žene, domaćice koja nema nikakvu mirovinu. Odgojili su troje djece, dvije kćeri su se odselile u Njemačku, a sin ih rijetko posjećuje. Prezaposlen je, govori umirovljenik.

“Danima smo jeli samo krumpir”

Umirovljenik se prisjeća kako je prije tri godine krenuo u ‘posao’ s plastičnim bocama. Priznaje da je u početku bio pravi amater te da se oko kanti za smeće pravio da je nešto izgubio. Čitao je još davno kako ljudi koji skupljaju boce ipak nešto i zarade od toga, ali nikada nije razmišljao da će i on jednoga dana tako.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Prije tri godina sam jedan dan poludio. Zapravo bih to više nazvao očajem. Bilo je deset dana do penzije, a više nismo imali ni kune. Danima smo jeli samo krumpir, kuhani, pa pečeni, pa opet kuhani, pa pole… Volim pole, ali su mi išle na uši. Ma joj. Rekao sam ženi da idem malo vidjeti kako ide s tim bocama”, ispričao je novinarki portala 100posto.hr.

Prvi dan se od zarade ‘počastio’ raženim kruhom koji žena voli. Ona je bolesna, ne može ići s njim i ne usrećuje ju činjenica da on mora često izlaziti. Ne pričaju puno o tome.

Zarada je skromna, oko 20 kuna po jutru

Izlazi rano ujutro, nakon što popije kavu. Boce sortira odmah, kako bi ih lakše unovčio. One koje su prljave odnese kući i opere ih u kadi. Vrlo je uredan.

Posebno je zahvalan onima koji boce uredno odlažu u vrećicama pokraj kontejnera, a ljute ga oni koji boce uništavaju prije bacanja.

Složit ćete se da sakupljača boca, barem u Zagrebu, ima mnogo. Rijetko kada vrećica s bocama dugo stoji pored kontejnera, zgrabi ju onaj koji prvi naleti. A tu je i druga strana priče, oni koji boce s povratnom ambalažom uništavaju ili bacaju u kontejnere s raznolikim otpadom.

Umrovljenik objašnjava kako su se njegovi susjedi navikli da im “kopa po smeću” te da spušta pogled kada ih vidi. Ipak, kaže da se ne srami zbog toga što radi:

“Neki drugi bi se trebali sramiti da smo dovedeni do ovoga. Pošteno sam radio čitav život. Da mi je netko rekao da će me snaći ovakva sudbina pod stare dane, rekao bih mu da je lud”, ispričao je novinarki portala 100posto.

Sada je zima i priznaje da mu je malo teže po hladnoći; neke dane si dozvoli i preskočiti. Tada ga hvata grižnja savjest, on i žena su navikli živjeti s tih par stotina kuna više mjesečno.