Trogiranka u Borovu nakon 42 godine rada dobila otkaz: Ide u zasluženu mirovinu!

Trgovkinja Mara Rožić u Borovu je provela 42 godine. I sreća da je tako, jer je poslovnica u kojoj je radila nedavno posljednji put stavila ključ u bravu, zbog čega je dobila otkaz. Zahvaljujući neprekinutom radnom stažu, sa 61 godinu može u punu starosnu mirovinu, za razliku od većine njezinih kolegica koje će kutije morati tegliti nekoliko godina dulje…

Mogu li Hrvati raditi do 67 godine? Pitanje je to koje se ovih dana, uoči sindikalne referendumske inicijative, često postavlja, pri čemu je odgovor generalno niječan. Doista, kako u vrtiću, kafiću, na skeli ili u trgovini “rintati” do godina u kojima bi već mirovinu čovjek trebao uživati punim plućima, kako je to nekada i bilo kada su se žene iz svijeta rada povlačile sa 55 godina uz penziju sačinjenu od prosjeka deset najbolje plaćenih godina.

Da se do 67. ne može raditi, svjedoči i Trogiranka koja je u Borovu odradila 42 godine pa se sada sa 61 godinu sprema za penziju, doduše ne svojevoljno. Na nju se, srećom, novi zakon neće odnositi, a zahvaljujući neprekidnom radnom stažu u mirovinu može i malo prije sadašnjeg vremena. No, svojim mlađim kolegicama nove zakonske odredbe, koje će pokušati osporiti nadolazeći referendum, ne bi poželjela ni u najgoroj noćnoj mori.

Pakiranja s kutijama cipela težila preko deset kilograma

“Možete li vi sad zamisliti da nas poslužuje konobar kojemu se tresu tacne ili da medicinska sestra u svojoj 67. godini mijenja pelene nemoćnima?! Umjesto da ljudi barem koju godinu uživaju zdravi u zasluženoj mirovini, oni se jadni odmah razbole. Ovi umirovljenici iz bogatijih zemalja liječe se putovanjima, a naši od svojih skromnih mirovina jedva skrpaju za režije” – rekla je Mara Rožić za Slobodnu Dalmaciju. 

Kada je bila djevojčica, njezina se obitelj iz okolice Sinja odselila u Borovo Naselje. Tamo je završila višu trgovačku školu, a prvi posao je dobila u Borovu u Omišu. Nakon godinu dana, dobila je premještaj u Trogir, gdje je nakon više d četiri desetljeća rada zatvorila jedinu preostalu poslovnicu. Trenutno joj teče otkazni rok, nakon čega trgovkinja Mara ide u mirovinu.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Koliko se naradila, svjedoče najbolje na stotine kutija tjedno koje bi prevalila preko svojih ruku. Tamo 80-ih godina hit su bile borolete koje su su se prodavle u tisućama primjeraka mjesečno, dok bi za turističke sezone u njezinu smjenu ulazilo više od stotinu kupaca. Tek je za zamisliti koliko je to dodanih pari obuće, saginjanja i ostalog fizičkog napora.

Najteže joj je bilo, svjedoči, razvrstavanje velikih kartonskih pakiranja u kojima bi stiglo 10 do 12 kutija s cipelama. Najteže su pritom bile one s muškim gležnjačama, jer bi svako pakiranje težilo više od deset kila.

S godinama završiš na terapijama za kičmu

“Kad si mlad to ne osjećaš, a kad navršiš pedesetu završiš na Fizikalnoj, na terapijama za kičmu. Osim toga, ne postoji trgovac koji nema probleme s venama i cirkulacijom. Kako se ono kaže – “sve u rok službe”, ali isto ga je bolje ne produljivati” – kaže sa Slobodnu gospođa Mara. 

Prisjeća se i kako su u socijalizmu žene odlazile s 55 godina života i 35 godina radnog staža u mirovinu i zato su u njoj živjele punim plućima. Za rad u Borovu ima samo riječi hvale, jer je danas trgovkinjama po centrima daleko gore. Rade dulje, često bez plaćenih prekovremenih i slobodnih dana, tegleći daleko veći teret na rukama.

Trgovkinja Mara mirovinu planira provoditi aktivno te se nema namjeru zatvoriti u kuću. Nabraja tako da će volontirati, saditi u vrtu, slikati i kaširati te se posvetiti onom najvrijednijem – unucima.