[VIDEO] Mladi dvojac snimio hit o teškom položaju djedova i baka. Poslušajte!

Kako žive hrvatski umirovljenici, njihovi djedovi i bake, jako dobro znaju i mladi. Da je tomu tako posvjedočila su dvojica daruvarskih srednjoškolaca, Luka Prgić i Walter Reketi koji su podigli svoj glas protiv odlaska u mirovinu sa 67 godina.

Mladi reperski dvojac javio se na natječaj “67 je previše – promijenimo uvjete za mirovinu” koji je u sklopu nadolazeće referendumske inicijative protiv dvije godine duljeg rada raspisao Savez samostalnih sindikata Hrvatske. Zadatak natjecatelja bio je da u kratkom videu u trajanju do jedne minute na svoj način prikažu zašto u mirovinu ne bismo trebali sa 67 godina.

I ne samo da su se javili, nego su i pobijedili. Naime, SSSH njihov je uradak proglasio najboljim na natječaju.

“Momci su nas oduševili! Čestitamo! Ova pjesma zaslužuje postati himnom 67 je previše!” – napisali su uz objavu na društvenim mrežama iz Saveza.

Luka Prgić i Walter Reketi osvojili su nagradu od 2.000 kuna, svoju pjesmu izvest će večeras u zagrebačkoj Tvornici kulture te u subotu na Trgu bana Jelačića, kada kreće prikupljanje potpisa građana za raspisivanje referenduma protiv odlaska u mirovinu sa 67 godina.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Svojom su pjesmom, koju su smiksali i odrepali uz prepoznatljivi beatbox, ujedno poslali i važnu poruku o položaju starijih građana u našem društvu.

“Žao mi je kada vidim djedove i bake,

svakodnevno kako uništavaju ih banke. 

U banci gledam dedu, ima štap i kosu sijedu, 

on već satima tu stoji da bi čekao u redu. 

Da podigne novac, koji je osobno zaradio, 

zbog kojeg je pošteno cijeli život radio. 

U našoj državi 67. godinu

moraš navršit’ da bi iš’o u mirovinu. 

Ali što mu sada vrijedi, kad već je stari deda, 

što mu svaki mjesec mirovina ta sjeda. 

Što joj sada vrijedi, kad već je stara baka,

sav taj glupi novac, a u ruci štaka. 

Nije sve u novcu, s tim ne možeš kupit’ sreću, 

To nikad nisam mislio, ne mislim, a i neću. 

Al’ sad je stvarno dosta. Ovako više ne može, 

67 godina je ipak malo previše. 

Iz banke idu doktoru, lijekove da prepiše, 

jer baka je već stara pa zato jedva vidi, 

srce je polako već oslabilo didi. 

Nije li sramota, ja pitam sve vas sada, 

ali odgovora nema, jer i dalje šuti Vlada, 

a mladi ljudi čekaju na burzi rada. 

Ne mislite li možda da vrijeme je za promjenu, 

neće nam bit’ bolje dok ljudi se ne pokrenu. 

Ja vičem sada glasno, da svi me dobro čujete, 

idemo zajedno promijeniti te uvjete!”