Tragedija mu je obilježila život: "Ravnatelj bolnice rekao je da sam najjači lički medvjed"

Možda vam ime Nenada Kambera zvuči poznato. Nakon tragedije u DIP pilani Jasenak 1986. godine, ostao je bez šake. U Rebru su mu u maratonskoj operaciji i to prvi puta u Hrvatskoj uspjeli transplantirati šaku. Naučio je pisati s lijevom rukom, danas ne skida osmijeh s lica i živi skromnim umirovljeničkim životom.

Prije 33 godine, 1986., tada 25-godišnji Nenad Kamber bio je fokus medijskog interesa. Radio je u DIP pilani Jasenak i tamo doživio strašnu tragediju u kojoj je ostao bez desne šake, piše vecernji.hr.

“Eto vas novinara opet k meni. Pisao je Večernjak o meni i tada, prije 33 godine, ma pisalu si svi iz bivše Jugoslavije, televizije snimale, ma bilo me posvuda. A što ćeš, takva je stvar bila; prvi u Hrvatskoj, prva uspješna operacija u Europi”, prisjeća se sada umirovljeni Nenad.

Brzo razmišljanje: Ruku stavili u snijeg

Kada se vratio s godišnjeg odmore te 1986. godine, nije znao da je stroj u pilani bio u kvaru. Pritisnuo je tipku, ugasio stroj i posegnuo rukom po daščicu koju je maloprije bio odrezao. No stroj je i dalje radio i ostao je bez desne šake.

Ostao je sabran, dok su mu kolege koji su ga vidjeli padali u nesvijest od šoka:

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Kolega Mišo sjetio se da odrezani dio ruke stavimo u krpu i odnesemo van u snijeg. Ja sam držao ruku i govorio, ljudi odrezalo mi ruku, a iz nje je šikljala krv po svuda po pogonu. Hitna je odmah došla u Jasenak, vozili su me u Ogulin, odmah sam dobio dvije injekcije i tadašnji doktor Plavinić, ili Plavac, kako smo ga zvali, zvao je helikopter, ali od tri ni jedan nije mogao doći. Onda su me zajedno s medicinskom sestrom posjeli u automobil generalnog direktora pilane i pod pratnjom policije odjurili sa mnom odmah na Rebro”, prisjeća se umirovljenik.

Jako je pomoglo što su ruku stavili u snijeg, ali krpa nije bila čista pa se rana inficirala nakon nekoliko dana. U  prvoj od čak 14 operacija sudjelovalo je 11 liječnika, a vodili su je Josip Unušić i Radojko Ivrlač. Trajala je deset i pol sati:

“Vele da sam izgubio 16,5 kilograma, da je voda iz mene samo curila. Rekli su mi da je ravnatelj Rebra tada medijima rekao da sam najjači lički medvjed jer sam dobio 8,5 vrećica krvi, a čovjek umire kada izgubi količinu od šest vrećica krvi”, prisjetio se za Večernji list.

Dug oporavak

U bolnici je na oporavku ostao 45 dana i postao je relativno poznat. Međutim, oporavak se produljio na još tri godine koje je većinu provodio u bolnici, a nakon toga još četiri godine na bolovanju.

Desnu ruku danas ne može stisnuti, pa se morao snaći. Časna sestra Nena ga je strpljivo naučila koristiti lijevu ruku.

Imao je svu liječničku dokumentaciju da ima 90 posto invaliditeta, a mirovinska komisija mu je priznala samo 70 posto:

“Imam invalidsku mirovinu od 2.260 kuna,ali do 2023. primam svkai mjesec tisuću kuna jer otplaćujem kredite, među ostalim i za auto koji sam imao”, kazao je umirovljenik.

Od sindikata DIP-a dobio je tisuću dinara odštete i još tiliko od osiguranja. S druge strane, tvornica je inspekciji platila oko 2 milijuna kuna zbog stroja koji je bio neispravan i to nakon devet godina sudske bitke. Nenad je od tog iznosa dobio odštetu od tek 36.000 kuna, a njegova odvjetnica 52 tisuće.

Život u mirovini: “Ima i veće sirotinje, dajte njima”

Danas živi kako zna sa svojim primanjima, na bol u ruci se navikao, ali je svejedno aktivan. Pomaže ljudima, kosi i radi sitne poslove za dodatnu zaradu:

“Imam ja pravo na hranu, pomoć u kući, ali uvijek sam govorio da ima i veće sirotinje pa neka daju njima. Pomaže mi sestra Jasna. Ee, ona me i naučila kuhati. Obilaze me ona i kuma Dušanka. Da nema sestre, ne znam kako bih. To slobodno napiši. Napiši i da pozdravljam svoje doktore u Zagrebu. Da imam novaca, otišao bih k njima, ali nemam, jedva do Ogulina, pa ih ti pozdravi”, poručio je novinaru Večernjeg lista.

A liječnici koji su napravili revolucionarnu operaciju, doc. dr. sc. Radojko Ivrlač i prof. dr. sc. Josip Unušić su u mirovini.