Život bez krova nad glavom u Gradištu: 'Ne idem nikud, godinama smo sve to gradili, a sad nemamo ništa'

Mještani Gradišta kod Županje još uvijek sami pokušavaju sanirati posljedice prošlotjednog nevremena. No, mnogi, što zbog starosti, što zbog bolesti to ne mogu. Očekuju pomoć države, pa makar da im obnovi kuće iz kojih ne žele otići.

U snažnom nevremenu koje je proteklog tjedna pogodilo kontinentalni dio Hrvatske najviše su stradala mala slavonska mjesta. Među njima je i Gradište kod Županje, gdje se štete još uvijek zbrajaju.

Unatoč pomoći koja na kapaljku pristiže, uglavnom od volontera i ljudi dobre volje iz ostatka Hrvatske, neki poput 88-godišnje Marije Braovac još nisu dobili struju. Njena je kuća ostala bez krova, a zidovi su natopljeni vodom.

– Zvao nas je čovjek iz Mirkovaca i ponudio nam kuću, ali mi ne možemo tek tako otići iz onog što smo godinama gradili. Ne idem nikud, neka umrem u svome. Godinama smo sve to gradili, a sad nemamo ništa, ispričala je kroz suze Marija Braovac novinaru 24sata Ivanu Jukiću.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Njen sin, 56-godišnji Ivan smatra da bi za obnovu kuće bilo dovoljno oko 50.000 eura. No, to im je nedostižan cilj, s obzirom na to da preživljavaju s 300 eura mjesečno. Unatoč tome što im je kuća bez krova, oni i dalje spavaju u vlažnim sobama, nadajući se da im ništa neće pasti na glavu.

– Mi smo bili sretni i s tih 300 eura sve dok se ovo nije dogodilo. Od tih primanja mi ne možemo obnoviti kuću. Ljudi nas zovu da idemo negdje, ali mi ne želimo nigdje. Samo molim ljude da nam pošalju kontejner ili kamp kućicu. Ne trebaju nam ni dati, ja ću njima to vratiti. Samo neka nam posude da imamo gdje spavati, govori on.

Kako obnoviti obnovljeno

Njihova sumještanka Silvija Lovaković lani je renovinala cijelu kuću. Sad će morati opet sve ispočetka.

– Vi ste prvi koji su nas posjetili, još nitko nije bio. Naša i susjedova kuća je najviše stradala. Cijelu kuću smo lani renovirali, a sad se dogodila ta nepogoda. Nisam ljuta, nemam na koga biti iako nam nitko nije pomogao. Još nakon prve oluje sve smo sami sanirali, a onda je stigla još jedna oluja i sve to srušila. Samo se nadam materijalu koji su nam obećali iz općine, ne znam kako ćemo se dalje snalaziti sami. Sinoć smo se s djecom odlučili vratiti kući i spavati tu pa kako bude, govori ona.

Dvorište joj je prepuno cigle i crijepa. Zidovi su natopljeni vodom, ali Lovakovići su se ipak vratili i u nedjelju prikopčali struju. Dio zaliha smrznutog mesa su morali baciti, a dio su odvezli kod prijatelja.

Nadaju se pomoći države

Nitko osim novinara još nije posjetio ni obitelj Josipa Žigmundovca. Za razliku od obitelji Braovac, oni su prihvatili smještaj u obližnjoj Cerni. Nadaju se pomoći države, jer se inače neće imati gdje vratiti.

– Pomoć čekamo od kako je nevrijeme završilo, nitko nas nije ni posjetio. Sve je pokisnulo, izbila je vlaga, strop se urušio. Još smo mi sanirali štetu i stavili najlon, ali ono drugo nevrijeme nam je uništilo opet sve. Nadam se pomoći od države, županije i općine. Ova kuća je sad za rušenje jer je sve zemljom zidano, objasnio je Josip Žigmundovac, inače ratni vojni invalid.

Sa svojih 350 eura mirovine, ni ne pomišlja na obnovu. Traži pomoć samo kako bi obnovio kuću. Zasadit će novi voćnjak, a gospodarske zgrade će obnavljati sam kako bude mogao.

Ni on, kao ni drugi žitelji Gradišta ne pamti ovakvo nevrijeme. Posljedice razorne oluje još su uvijek vidljive, a ljudi ih pokušavaju sami sanirati. Problem je u tome što su najavljena nova nevremena.