Znate li kada su i zašto prve žene postale kondukterke?

Jasmina Grgurić Zanze
17. prosinca 2021.
Foto dana
A- A+

Do Prvog svjetskog rata, žene su uglavnom čistile vagone, no kada su muškarci otišli u rat, netko ih je morao zamijeniti na mjestu konduktera. Zagreb je prvi kondukterku na radnom mjestu njezina supruga zaposlio prije nego što se to dogodilo u Britaniji.

Žene su do Prvog svjetskog rata radile u gradskom prijevozu, ali uglavnom sporedne poslove poput čišćenja vagona. No, nakon što su muškarci mobilizirani, na njihovim ih je radnim mjestima netko morao zamijeniti. Započelo je zapošljavanje žena kao konduktera. Londonski javni prijevoznik London General Omnibus Company zaposlio je 1. studenog 1915. prvu kondukterku gospođu G. Duncan.

Zagreb ranije počeo zapošljavati supruge konduktera

Mladen Kušec: "Jedino za kumice nije vrijedila kondukterova naredba "Sredina, pomaknite se naprijed!"

Krajem 1916. ista tvrtka zapošljavala je preko 4600 žena. Bez obzira na to što je u Britaniji Zakon o zabrani spolne diskvalifikacije, donesen 1919. godine, ženama jamčio zadržavanje poslova u pojedinim profesijama u kojima su se tijekom rata zaposlile, u javnim službama od njih se ipak očekivalo da svoja radna mjesta prepuste muškarcima. Velik broj žena koje su radile u javnom prijevozu otpušten je nakon rata, navodi Barbara Blasin za zagrebački Tehnički muzej “Nikola Tesla”.

Zanimljivo, Zagreb je sa zapošljavanjem kondukterki krenuo čak godinu dana ranije. Naime, upravitelj zagrebačkog tramvaja ing. Reicher odlučio je da na “ovdješnjem tramvaju namjesti ženske konduktere”, supruge bivših tramvajskih namještenika i onih koji se nalaze na ratištu, čime je izbjegao plaćanje naknade suprugama za njihove mobilizirane muževe.

Paula Landsky napustila službu kad se muž vratio iz rata

Paula Landsky, čiji je suprug nakon mobilizacije bio na ratištu u Galiciji, prva je prihvatila ponuđeni posao, a s njom je primljena i Katarina Kolenko. Tako su prve zagrebačke kondukterke zaposlene godinu dana ranije od londonskih kolegica.

Kako stoji u ZET-ovu glasniku, njihovo radno vrijeme trajalo je i po dvanaest sati, na svakoj stanici izvikivale su ime stajališta i trubom davale znak za polazak. Nakon završetka rata i suprugova povratka, Paula Landsky napustila je službu u gradskom prijevozu, navodi Tehnički muzej.

Popularno
Copy link
Powered by Social Snap