Iskusni pedijatar: "Djeca u zatvorenom trebaju samo jesti, spavati i ići na WC"

Miješati se u odgoj djece koja nisu naša, makar ona bila naši unuci i praunuci, uvijek je skliski teren koji može završiti trajno narušenim obiteljskim odnosima. Ipak, kao bake i djedovi odgovorni smo prema njima, a načina da im usadimo neke lijepe vrijednosti i pozitivne navike iz našeg djetinjstva uvijek ima. Koliko je situacija alarmantna po pitanju navika djece danas, svjedoči poznati i omiljeni pedijatar starog kova, dr. Milivoj Jovančević.

Pedijatar Milivoj Jovančević progovorio je o dječjim bolestima, kakvih nekada gotovo da nije ni bilo, a ima i odgovor zašto je tomu tako. Koliko je iskustvo iza njega, najbolje govori podatak da je karijeru započeo 80-ih godina u maloj ordinaciji u Domu zdravlja Trešnjevka, a u kojoj će za koju godinu dočekati mirovinu. Više od tri desetljeća rada s našom djecom i unucima daje mu izvrstan presjek razlika te uzročno-posljedičnih veza između djetinjstva nekada i danas.

Sve počinje s dojenjem

Kao glavni problem vidi previše provođenja vremena u zatvorenim prostorima. Sve kreće već u vrtićima, gdje djeca i po nekoliko puta mjesečno obole od respiratornih infekcija.

“Na zatvorenom trebaju samo jesti, spavati i ići na WC. Mi smo svi zimi naučili biti u pregrijanom prostoru, a djeca bi trebala spavati u negrijanom prostoru. Meni su najzdravija djeca iz prigradskih naselja, u kojima često imaju dozidanu spavaću sobu koja se ne grije” – rekao je dr. Jovančević u razgovoru za T portal.

Ujedno upozorava da su razlike u zdravlju i životu djece prije i sada nemjerljive. Naime, pojavljuju se bolesti i stanja s kojima se nekoć rijetko koji pedijatar susretao.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

‘Imamo puno više debljine, duševnih poremećaja, autizma, ADHD-a, više alergijskih bolesti, astme, alergija probavnog sustava, neurodermitisa, autoimunih bolesti…” – otkriva.

Međutim, korijen problema, smatra, leži čak i u periodu prije nego smo začeti. Kao prvi i osnovni razlog navodi – dojenje čiji prestanak smatra najvećim eksperimentom u povijesti čovječanstva. Pojašnjava kako je zamjensko mlijeko “bahata i gruba intervencija u nešto što je svemirski složeno”. No, s druge strane navodi da nije dobra ni druga krajnost, kada se smatra da je majka koja ne doji loša. Jer, djetetu je majka ipak važnija od mlijeka.

Nekretanje, prekalorična hrana i kemikalije

Svakako, tu je problem nekretanja, koji često ide u kombinaciji s konzumacijom prekaloričnih namirnica koje ranije nisu bile dostupne. Uz nedojenje i fizičku neaktivnost, tu su i razni štetni kemijski spojevi kojima smo uslijed konzumerizma izloženi od najranije dobi, od kozmetike pa do obuće i odjeće. Sve to utječe na dvije najvažnije stvari u dječjoj dobi, mozak i imunološki sustav.

Kada je riječ o cjepivu, staje u njegovu obranu te smatra da je ono daleko manje štetno od, primjerice, povrća s velikim udjelom pesticida kakvo se može naći čak i na tržnici.

Isto tako, kao ključ zdravlja navodi i zdrave emocionalne odnose kakvi danas, uslijed preopterećenosti poslom, između djece i roditelja često izostaju. Zaključio je i da Hrvatska danas zbog Domovinskog rata ima cijelu generaciju traumatiziranih 30-godišnjaka.