Iskusni pedijatar: “Djeca u zatvorenom trebaju samo jesti, spavati i ići na WC”

Jasmina Grgurić
8. kolovoza 2019.
Baka servis
A- A+

Miješati se u odgoj djece koja nisu naša, makar ona bila naši unuci i praunuci, uvijek je skliski teren koji može završiti trajno narušenim obiteljskim odnosima. Ipak, kao bake i djedovi odgovorni smo prema njima, a načina da im usadimo neke lijepe vrijednosti i pozitivne navike iz našeg djetinjstva uvijek ima. Koliko je situacija alarmantna po pitanju navika djece danas, svjedoči poznati i omiljeni pedijatar starog kova, dr. Milivoj Jovančević.

Foto: Unsplash

Pedijatar Milivoj Jovančević progovorio je o dječjim bolestima, kakvih nekada gotovo da nije ni bilo, a ima i odgovor zašto je tomu tako. Koliko je iskustvo iza njega, najbolje govori podatak da je karijeru započeo 80-ih godina u maloj ordinaciji u Domu zdravlja Trešnjevka, a u kojoj će za koju godinu dočekati mirovinu. Više od tri desetljeća rada s našom djecom i unucima daje mu izvrstan presjek razlika te uzročno-posljedičnih veza između djetinjstva nekada i danas.

Sve počinje s dojenjem

Kao glavni problem vidi previše provođenja vremena u zatvorenim prostorima. Sve kreće već u vrtićima, gdje djeca i po nekoliko puta mjesečno obole od respiratornih infekcija.

“Na zatvorenom trebaju samo jesti, spavati i ići na WC. Mi smo svi zimi naučili biti u pregrijanom prostoru, a djeca bi trebala spavati u negrijanom prostoru. Meni su najzdravija djeca iz prigradskih naselja, u kojima često imaju dozidanu spavaću sobu koja se ne grije” – rekao je dr. Jovančević u razgovoru za T portal.

Ujedno upozorava da su razlike u zdravlju i životu djece prije i sada nemjerljive. Naime, pojavljuju se bolesti i stanja s kojima se nekoć rijetko koji pedijatar susretao.

‘Imamo puno više debljine, duševnih poremećaja, autizma, ADHD-a, više alergijskih bolesti, astme, alergija probavnog sustava, neurodermitisa, autoimunih bolesti…” – otkriva.

Međutim, korijen problema, smatra, leži čak i u periodu prije nego smo začeti. Kao prvi i osnovni razlog navodi – dojenje čiji prestanak smatra najvećim eksperimentom u povijesti čovječanstva. Pojašnjava kako je zamjensko mlijeko “bahata i gruba intervencija u nešto što je svemirski složeno”. No, s druge strane navodi da nije dobra ni druga krajnost, kada se smatra da je majka koja ne doji loša. Jer, djetetu je majka ipak važnija od mlijeka.

Nekretanje, prekalorična hrana i kemikalije

Svakako, tu je problem nekretanja, koji često ide u kombinaciji s konzumacijom prekaloričnih namirnica koje ranije nisu bile dostupne. Uz nedojenje i fizičku neaktivnost, tu su i razni štetni kemijski spojevi kojima smo uslijed konzumerizma izloženi od najranije dobi, od kozmetike pa do obuće i odjeće. Sve to utječe na dvije najvažnije stvari u dječjoj dobi, mozak i imunološki sustav.

Djedovi i bake koji čuvaju unuke žive dulje i zdravije

Kada je riječ o cjepivu, staje u njegovu obranu te smatra da je ono daleko manje štetno od, primjerice, povrća s velikim udjelom pesticida kakvo se može naći čak i na tržnici.

Isto tako, kao ključ zdravlja navodi i zdrave emocionalne odnose kakvi danas, uslijed preopterećenosti poslom, između djece i roditelja često izostaju. Zaključio je i da Hrvatska danas zbog Domovinskog rata ima cijelu generaciju traumatiziranih 30-godišnjaka.