Profesorica o proslavi Martinja: ‘Ako je Sveti Martin suh, bo po zimi rasel kruh’

Martinje ili blagdan Svetoga Martina u Hrvatskoj se obilježava 11. studenog, a poznat je i kao Dan mladog vina. Martinje se slavi raznim običajima, od kušanja mladog vina i pečenja guščetine do krštenja mošta i narodnih svečanosti. Danas je to dan veselja i zajedništva, no u svojoj povijesti Martinje je nosilo i dublja vjerska i simbolička značenja. Više o tome nam je rekla profesorica Lidija Bajuk s Instituta za etnologiju i folkloristiku.

Proslava Martinja u Kumrovcu / Lidija Bajuk | Foto: KZŽ, Institut za etnologiju i folkloristiku

Martinje ili blagdan Svetoga Martina tradicionalno se obilježava 11. studenog. Ovaj blagdan se obilježava u brojnim katoličkim zemljama diljem svijeta, a u Hrvatskoj se taj dan slavi i kao Dan mladog vina. Blagdan Sv. Martina, pučki se zove Martinja, Martinje i Martinjdan, otkrila nam je profesorica Lidija Bajuk s Instituta za etnologiju i folkloristiku s kojom smo razgovarali o povijesti proslave Martinja u Hrvatskoj. Vinar i vinogradar Ivan Enjingi još uvijek njeguje stoljetnu tradiciju koju su započeli njegovi djedovi, a što nam je sve ispričao pisali smo ovdje.

Martinje: "Krstil bum mošteka, ime mu Vinček dal, mnogi bu pajdaši radi njega v klancu zaspal"

‘Ako je Sv. Martin suh, bo po zimi rasel kruh’

Sveti Martin, po kojemu danas slavimo Martinje, bio je biskup iz Toursa pa ga se naziva još i sveti Martin Biskup. Bio je asketski redovnik u Galiji (današnja Francuska) u 4. stoljeću. Živio je u turbulentnom vremenu pokrštavanja i kristijanizacije, a bio je prvi ranokršćanski svetac koji nije umro mučenički. Uz svetog Martina se veže priča prema kojoj je prepolovio svoj plašt i podijelio ga sa siromahom, a općenito je zapamćen po svom milosrđu. Profesorica Bajuk ističe da ga treba razlikovati od nekanoniziranog franačkog sveca sv. Martina pustinjaka.

Prelistajte katalog

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– U Hrvatskoj su sv. Martinu Biskupu posvećene četrdeset i četiri župne crkve, a dvjestotinjak crkava, kapela, poklonaca i ruševnih svetišta te toponimi kao naprimjer Martin breg, Martinska Ves, Martinovo Vrelo, Martin. Uz sv. Martina se veže i pučka martinska meteorologija. Tako se znalo govoriti ‘Ako je Sv. Martin suh, bo po zimi rasel kruh’ ili ‘Ako Martin oblake preganja, nestalnu zimu pripravlja‘, ‘Ako na Martinje guska po ledu plazi, tada za Božić po blatu gazi‘, kazala je profesorica Bajuk.

Sveti Martin kao graničar

Slavljenje Svetog Martina se prikazuje s nekoliko pojmova koje povezuje ‘graničnost’. Naime, sveti Martin je ‘graničar’ koji stoji između ljeta i zime, između toplog i hladnog dijela godine. On je i simbol prijelaza između svijeta živih i mrtvih, jer njegov blagdan dolazi neposredno nakon blagdana Svih svetih i Dušnog dana. Osim toga, Martin je i svojevrsna granica gospodarske godine, vrijeme kada završavaju svi poljski radovi, prikupljaju se plodovi i plaćaju davanja.

Uloga svetog Martina kao prijelaznog lika posebno je izražena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje je s vremenom oblikovala i sam kult sveca. Danas Martinje doživljavamo kao veselo slavlje završetka godine i početka zimskih blagdana, no nekoć je ono imalo i dublje značenje povezano s prirodom, radom i vjerskim običajima. Amerikanac hrvatskih korijena Mike Pulley je nakon što je radio u tehnološkim tvrtkama u Londonu i SAD-u, doselio kod Šibenika i postao vinar. Kako mu je to pošlo za rukom, čitajte ovdje.

Profesorica Lidija Bajuk | Foto: Privatna arhiva

Vinar Ivan Enjingi: 'Sam nikada nisam popio čašu, a planiram raditi dok sam živ'

Martinovo grožđe, gljiva martinčica, popišani martin…

Također brojni nazivi u biljnom i životinjskom svijetu se povezuju s imenom Martin. Martinovo grožđe je vrsta vinove loze bijelog grožđa, poznata i po nazivu grešljika ili jergoš. Postoji i gljiva martinčica i stara autohtona kruška martinka koja obično dozrijeva u vrijeme Martinja. Svi znaju za kukca smrdljivog martina, ali isto tako postoji i žaba koja se zove popišani martin (žaba travnjača). Također ima i riba martinka, gušter martinček i galeb martinka. Oko svetog Martina se veže i tradicijsko pjesništvo, naprimjer korčulanska ‘Na dan Svetoga Martina’, komiška ‘Pisma svetog Martina’ i kajkavska ‘Nikaj na svetu lepšega ni’.

– I običajna književnost, kao naprimjer Zagorske regule krštenja o Martinju, Križevački štatuti, Martinska slava, Krštenje mošta, potvrđuje kult toga ranokršćanskog sveca. On je na hrvatski teritorij dospio ponajprije zahvaljujući vazalnom odnosu srednjovjekovne hrvatske elite franačkom plemstvu. Njegov kult se iz Franačke intenzivno širio Europom od 8. stoljećem. Materijalna martinska tradicija tijesno je povezana s nematerijalnom tradicijom, dijelom reinterpretiranom pretkršćanskim (mlin, zakrabuljeni ophod, konjanik na bijelcu, ogrtač, mač, krijes, životinjska žrtva, vino), pa tako i keltskim (npr. svetkovina Samain), germanskim (žrtvovanje guske i vina) te praslavenskim (npr. plemenska krsnica, konzumiranje češnjaka i soli) vjerskim nasljeđem, kazala je profesorica Bajuk.

Europljani sve manje piju vino; potrošnja pala, EU spašava vinarski sektor

Martinje u Istri i Dalmaciji

Na dan svetog Martina ili na najbliže neradne dane naselja u župi kojoj je zaštitnik sv. Martin tradicionalno se održava sajam. Ovisno o kojem kraju se radi neki to nazivaju fešta, kirbaj/kirvaj ili proščenje. Takvo slavlje je popraćeno vjerskim, kulturnim, sportskim i gastronomskim sadržajem. Martinje se u Istri obilježava kušanjem mladog vina i bakalara, a u Kastavštini obilnom večerom, martinjskom brigačom s janjetinom za sve muške osobe.

U Dalmaciji se Martinje obilježava izgonom stoke na ispašu trsovom šibom, pretakanjem i kušanjem vina te zatvaranjem bačava.  Zatim plemenskom brguljom ili veštom (zajednička svetkovina župe, sela ili obitelji koji slave određenoga sveca), krsnicom (krsnom slavom), večernjim užiganjem krijesa pokraj crkve, jutarnjom procesijom, crkvenim zvonima kampananjem, blagovanjem pšenične pogače ili lojenice i kuhanog mošta varenike.

Krštenje mošta kao novija tradicija

– U kajkavskim krajevima obilježava se okupljanjem muškaraca u vinogradarskim kletima radi krštenja, pa i krađe mošta uz parodijski blagoslov lažnog biskupa, vinski očenaš, vinsku kapljicu i vinske pjesme. Uz sve to u Podravini još konzumiranjem guščetine, u Hrvatskom zagorju puretine, u Prigorju heljdinog kolača, u Moslavini divljači. U Međimurju je zabilježeno obiteljsko blagovanje guščetine šutke i s članom obitelji odjevenim u bijelo, koji glumi svetog Martina. Za proslave u Slavoniji tipična su gatanja, svinjokolje i gošćenje odojkom, ispričala je profesorica Bajuk.

Iako je krštenje mošta jedna od poznatijih aktivnosti koja se radi na Martinje, to je zapravo novija tradicija čiji korijeni sežu u 19. stoljeću. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj je to krenula kao pučka veselica kušanja mladog vina i vinskih sajmova, a krajem 20. stoljeća su ovu tradiciju preuzela i druga vinogradna područja, ističe profesorica Bajuk.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.