[2.6.] Na Svjetskom prvenstvu 1962. održana najnasilnija utakmica u povijesti - "Bitka za Santiago"

Na današnji dan 1962. u glavnom gradu Čilea, Santiagu, održana je jedna od najnasilnijih utakmica u povijesti Svjetskih prvenstava. Igrali su domaćini, Čile, protiv Italije. Cijelu situaciju su zakuhali talijanski novinari koji su u izvještavanju izvrijeđali Čile kao zemlju, a završilo je tako da je čak policija morala intervenirati tijekom utakmice.

Nogometni meč održan na današnji dan 1962. godine između Čilea i Italije dobio je nadimak “Bitka za Santiago”. Taj nadimak je dobio zbog do tada neviđene razine nasilja na terenu, gdje su dva igrača isključena, više udaraca šakom je bačeno – na samom terenu je policija morala smirivati strasti.

Talijanski novinari zakuhali situaciju

Napetosti između ove dvije zemlje bile su na visokoj razini i prije nego što je utakmica počela. Svjetsko prvenstvo je svakako jedan od najvećih spektakla koji se događa jednom u četiri godine. Kao što je običaj, more novinara je te godine došlo u Čile kako bi popratili događaj. Talijanski novinari nisu štedjeli domaćine i oni su zapravo glavni krivci za nerede na samom terenu.

Čile su tada opisali ovako:

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Čile je rupetina gdje telefoni ne rade, taksi vozači su rijetki poput vjernih muževa, a pismu treba pet dana da se dostavi. Domaća populacija  je sklona nepismenošću, alkoholizmu, siromaštvu i neuhranjenosti. Čile je malena i ponosna zemlja: dogovorili su organizirati Svjetsko prvenstvo na isti način na koji je Mussolini dogovorio poslati zračne snage kako bi bombardirali London (nisu nikada stigli). Glavni grad ima 700 kreveta u hotelima. Cijeli kvartovi vrve prostitucijom. Ova zemlja i ovaj narod su očajni i nazadni.”

Čileanci nisu bili bez odgovora, Talijane su opisali kao fašiste, mafijaše, metroseksualce i narkomane. Talijanski novinari su morali pobjeći iz zemlje, dok su jednog Argentinca zabunom premlatili misleći da je on jedan od talijanskih novinara.

Organizacija prvenstva u Čileu je snažno nazadovana zbog potresa 1960. u Valdiviji – to je bio najsnažniji ikad zabilježeni potres.

Sudac je nakon ove utakmice izmislio žuti i crveni karton

Prvi faul dogodio se točno 12 sekundi nakon prvog sučevog zvižduka. Talijanski veznjak Giorgio Ferrini morao je napustiti utakmicu u 12. minuti nakon faula na Honorinu Landa. Odbio je napustiti teren tako da su ga policajci morali odvući s njega. Landa je par minuta kasnije udario talijanskog braniča šakom u glavu, ali nije morao napustiti utakmicu.

Sudac Ken Aston, inače Englez, nije vidio još jedan udarac šakom čileanskog igrača prema talijanskom braniču Mariu Davidu. Nekoliko minuta poslije, David se htio osvetiti za udarac te je šutnuo čileanskog igrača dok je ovaj ležao na podu.

Nasilje je nastavljeno, jedan Talijan je ostao sa slomljenim nosom nakon što ga je Čileanac Sanchez počastio lijevim krošeom. Igrači su se sukobljavali neprekidno, a policija je morala intervenirati još tri puta. Meč je nekako ipak uspio doći do 90. minute, a Čile je slavio 2:0.

Engleski mediji su ovaj meč opsali kao: “Najgluplja, najužasnija, odvratano sramotna egzibicija nogometa, moguće u povijest cijele igre.”

Četiri godine kasnije, sudac koji je sudio ovaj meč – Ken Aston – praktički je samostalno izumio koncept žutih i crvenih kartona. Gledajući svjetla na semaforu, odlučio je kako će žuti karton poslužiti kao upozorenje, a crveni će značiti da igrač mora napustiti igru.

___________________________

Pročitajte što se dogodilo jučer [1.6.] na ovom linku.