[8.4.] Rođen veliki Ivan Supek, čovjek koji je živio ispred svoga vremena

Josip Mihaljević
8. travnja 2018.
Vremeplov
A- A+

Kada bismo rekli da je Ivan Supek bio teoretičar fizike, književnik i filozof – ne bi lagali. Istina je da se bavio tim stvarima, ali nikada nije bio blizu Nobelove nagrade za neko revolucionarno otkriće, a knjige i drame koje je pisao nisu bili književni hitovi. Ipak, Supek se cijeli život družio s Nobelovcima iz cijele Europe, imao je svoje principe i viziju koje se držao i na tome mu treba zahvaliti. Ovaj veliki aktivist i humanist rođen je na današnji dan i nikako ga ne smijemo zaboraviti.

ivan supek

Foto: Ivan Supek | Youtube screenshot

Rani život, obrazovanje i problemi s Gestapom

Ivan Supek rođen je na današnji dan 1915. godine u Zagrebu. Pučku i realnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu, a od malena ga je interesirala književnost, Dostojevski i Tolstoj su najviše ostavili traga na njegovoj osobnosti. Kršćanstvo mu je bilo duboko usađeno u djetinjstvu, ali težnje za društvenom pravdom, osobnom slobodom i znanstvenim istinama okrenut će ga protiv rimske crkve, jer je on smatrao da crkva ima premalo sluha za bijedu koja se događala u svijetu.

Velika svjetska kriza (’29.-’32.), kraljevska diktatura i nalet fašizma u Europi razočarali su ga mladog Supeka, koji je od revolucije očekivao ispunjenje društvene pravde, osobne i nacionalne slobode te blagostanja. U posljednjim gimnazijskim danima u Supeku se budi zanimanje za teorijsku fiziku koja je u to vrijeme otvarala vrata novim spoznajama svijeta u shvaćanju materije i prirodnih zakona. Sveučilište u Zagrebu nije pružalo takav studij, a Supek se zaputio u bijeli svijet.

Hitlerov Treći Rajh je bio na pomolu, a Supek je definitivno htio izbjeći takvo okruženje. Upisao je studij matematike, filozofije, fizike i biologije u Zürichu, no ipak se ubrzo odselio u Leipzig jer je njemački fizičar Werner Heisenberg udario temelje kvantne mehanike. Supek je surađivao s Heisenbergom sve do 1941. godine, kad ga uhićuje Gestapo. U zatvoru je proveo više mjeseci, a Heisenberg ga je uspio povući van kao svog asistenta, bez kojeg tobože nije mogao nastaviti istražvanje. Supek se, nakon toga, vraća u okupirani Zagreb.

Foto: Ivan Supek | Youtube screenshot

Za vrijeme Jugoslavije izgradio znanstveni institut Ruđer Bošković

Razočararanje u tada dominatne političke blokove za Supeka bio je konačni impuls da prekine sve sveze s politikom, i od tada nije stupio ni u jednu stranku. U Predsjedništvu Kongresa kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom održao vizionarski govor 1944., pričao je o znanosti, o važnosti znanstvene revolucije i upućuje prvi javni apel protiv upotrebe nuklearnog oružja – koje još nije bilo usavršeno! Zalagao se za stvaranje svjetske zajednice slobodnih i razoružanih naroda. Potrkaj rata, kada je već bilo jasno da će komunisti pobijediti, Ivan Supek biva gurnut u šutnju jer se nije pridržavao partijskih dogmi.

Isključen iz javnoga života, posvetio se zvanju profesora teorijske fizike 1943. godine. Okupio je oko sebe dobre studente koji su teorijsku fiziku u Zagrebu podigli na europsku razinu. Zbog svjetskog ugleda, savezna vlada u svibnju 1950. godine donosi zaključak da se Ivanu Supeku povjerava gradnja znanstvenog instituta u Zagrebu – nazvao ga je po velikom Ruđeru Boškoviću. Na samom kraju izgradnje, Supek je dao ostavku na mjesto voditelja projekta jer se žestoko protivio izgranji reaktora koji bi služio za proizvodnju plutonija – osnovne tvari potrebne za nuklearnu energiju.

Početkom 60-ih, Supek se prebacio u Institut za filozofiju, znanost i mir. U sklopu instituta Supekovi prilozi razvijaju filozofiju humanizma, a to je bio prvi časopis u Jugoslaviji koji je zastupao politički pluralizam. U ovom razdoblju Supek je možda najviše pisao, pisao je romane, filozofske eseje i igrane drame.

Rektor Sveučilišta u Zagrebu postao je 1968., a na toj poziciji zadržao se četiri godine. Hrvatsko proljeće i plima demokratizacije ugušio je novi nalet boljševizma, a Supek je na sljedećih 18 godina bio isključen iz svih javnih funkcija. U ta dva desetljeća objavio je velik broj filozofskih rasprava i eseja na engleskom, ruskom, francuskom i njemačkom. Spoj između znanosti i njegove filozofije činila je njegova izražena tendencija humanističkom shvaćanju svijeta, surađivao je s najboljim mirotvorcima svog doba, a bio je čak i predsjednik globalne organizacije ‘Svijet bez bombe’.

ivan supek

Foto: Ivan Supek | Youtube screenshot

“Moj čitav život je promašen, mi smo izgubili rat”

S Tuđmanom se sreo samo jedno, 1989. godine. Nakon osamostaljenja Hrvatske, Supek je izabran za predsjednika Hrvatske akademija znenosti i umjetnosti. Zbog brojnih zamjerki koje je uputio Tuđmanu, smatrajući kako politika i društvo idu u krivome smjeru doživio je svašta. Od prijetnji smrću, do anonimnih prijetećih pisama, pa čak i telefonskih poziva koji su ga vrijeđali i prozivali jugočetnikom.

Supek je u biti bio jedan usamljeni vuk, koji nikako nije htio pristajati nijednom čoporu ili stadu. Bio je individualac koji je živio ispred svoga vremena, a takvi nerijetko prođu loše u životu. Ovaj častan čovjek nekako je izblijedio iz hrvatskog kolekivnog sjećanja, a tako je i otišao. Preminuo je 2007. godine bez da je itko znao, a to je bila njegova posljednja poruka. Nije htio da mu nekakvi političari i razno razni funkcionari drže licemjerne i patetične govore nad njegovim grobom, otišao je mirnu u krugu svoje obitelji.

Pred kraj života izgovorio je: “Mi smo sanjali jedan bolji, pravedniji svijet, društvo utemeljeno na načelima humanizma. Pokušali smo to ostvariti, ali nismo uspjeli. Zato je čitav moj život, više ili manje, jedan promašaj. Ali vi mladi, ako ste sve te ideje prihvatili, morate ih provesti. Mi smo izgubili rat.”

Naravno on, ne misli na Domovinski rat, ovaj citat je zapravo jedno pitanje upućeno svim čitateljima: jeste li ponosni na društvo u kojem živite?

_____________________________

Pročitajte što se dogodilo jučer [7.4.] na linku ovdje.

Popularno
Copy link
Powered by Social Snap