[27.1.] Rođen Ante Čedo Martinić, glumac koji nas je prerano napustio 2011. godine
Preminuvši od raka želuca 2011. u 52. godini života, iza Martinića su ostale brojne uloge po kojima ga pamtimo: u “Ruži vjetrova” bio je Anić, u “Lozi” bankar Bilić, u “Ponosu Ratkajevih” Ante Pavelić, u “Odmori se, zaslužio si” Marijan Bajs i seriji “Villa Maria” Maksimilijan “Max” Lovrek. Iza sebe je ostavio troje djece i suprugu Zrinku.
Čedo Martinić / Foto: youtube screenshot
Ante Čedo Martinić rođen je na otoku Braču, u Pučišćima, 27. siječnja 1960. godine, u skromnoj klesarskoj obitelji u kojoj je bio sedmo i najmlađe dijete. Sa samo sedam godina ostao je bez majke.
Otac mu je bio namijenio vojnu karijeru, no on je pošao umjetničkim putem, dvoumeći se između glume i pjevanja, u kojemu je također bio odličan; s klapom Sveti Florijan pobijedio je 2010. na Splitskom festivalu s duhovitom pjesmom “Kako ću joj reć’ da varin”.
Naposljetku se ipak odlučio za glumu i karijeru u splitskom HNK, no tek nakon što je najprije nekoliko godina proveo konobareći u Americi.
Fatalni adenokarcinom
Samo godinu dana prije nego nas je napustio, dijagnosticiran mu je adenokarcinom. Riječ je o malignom tumoru koji se javlja u žljezdastom tkivu sluznice želuca. Iako ga je tumor potpuno iscrpio, dok je god mogao, nastojao je aktivno živjeti.
Za tjednik Globus tada je izjavio:
– „Medicina je digla ruke od mene. To je situacija u kojoj stvarno vidiš koliko je medicina daleko od rješenja. Pa i silna alternativa kojoj sam izložen, s lijeve i s desne strane. Čini ovo, čini ono. Uočljiva je silna ljudska nemoć u rješavanju toga problema.”
Tada je također priznao kako snagu pronalazi u vjeri, ali i da je isprobao brojne alternativne metode liječenja, te da najviše brine za djecu jer je i sam vrlo mlad – kao 7-godišnjak – ostao bez majke.
Bolest, za koju je glumac isprva mislio da je samo crijevna bakterija, najprije mu je oduzela uloge za koje se radosno spremao, poput onih u predstavama “Prije sna” i “Tartufferie”, i one koje je još mogao odigrati, primjerice u “Tko se boji Virginije Woolf”.
Ostao nam je u sjećanju po ulogama u domaćim serijama, od prve hrvatske sapunice “Ville Marije” preko “Ponosa Ratkajevih” i “Odmori se, zaslužio si” do “Ruže vjetrova” i “Loze”, ali valja istaknuti i njegove brojne uloge u Drami splitskog Hrvatskog narodnog kazališta, kojoj je bio i ravnateljem.
Splićani ga se također sjećaju po ulozi cara Dioklecijana, kojeg je portretirao na tradicionalnim ljetnim proslavama, a tu su i filmske uloge, od “Kanjona opasnih igara” i “Da mi je biti morski pas” do “Trešete”, “Iza stakla” i “Četveroreda”.
Preminuo je u Splitu, 27. prosinca 2011.
