Umirovljenik Ivan (80) i dalje uzgaja konje: 'Volim ih, u mirovini sam stalno među njima'

Umirovljenik Ivan Ivanuš u 80. godini i dalje uzgaja konje u Galovcu kraj Bjelovara. Počeo se baviti konjima prije 50 godina. Dok je bio dijete njegovi su roditelji imali konje, a potom je i on nastavio istim putem. Radio je 40 godina u Nami u Bjelovaru kao prodavač i vozač, a usporedno se svih tih godina bavio i konjogojstvom.

'U mirovini sam stalno među konjima' 

Uzgajivač hrvatskih autohtonih pasmina konja, hrvatskog hladnokrvnjaka i posavca, 80-godišnji Ivan priča nam kako je u početku imao jednu kobilu koja bi se oždrijebila pa drugu i tako bi ih kod njega ostajalo sve više. Došao je do 18 grla, dok ih sada ima 12. Preko ljeta dane provode na pašnjaku, a preko zime u štali, kaže nam.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– U mirovini sam stalno među konjima. Još uvijek se jednako bavim njima, teško mi se rastati. Volim ih, ne znam kako ću se rastati s njima dok ne budem mogao raditi. Kod doktora nisam bio od '97. godine, ništa me ne boli, zdrav sam i sad dokle bude, bude, rekao nam je umirovljenik Ivan.

'Čim su se kobile oždrijebile imao sam kupca' 

Umirovljenik Ivan priča nam kako je danas u konjogojstvu lošije nego prije zato što konja ima 'koliko hoćete'. Cijena konja je niska, ističe, ždrijebe se može dobiti 'zabadava'. Svoje konje sada prodaje za rasplod, a nerado priznaje da ih je imao i za klanje, jer u nekim zemljama konjetina je traženo meso, primjerice u Italiji. Što se tiče Hrvatske, meso konja jede se u Istri i ponegdje u Dalmaciji, ali kod njega, na bjelovarskom području to i nije slučaj.

– U početku je bilo super, prodavao sam sve. Čim su se kobile oždrijebile već sam imao kupca. Otac i mati su bili u snazi i pomagali mi, još sam imao i svinje. Dok sam došao kući s posla znalo se što treba. Imam i poljoprivrede, roditelji su mi ostavili zemlju, to obrađujem i danas, konjima moram pribaviti hranu, priča nam 80-godišnji Ivan.

'Imam i ljubimca, kobilu Brenu staru četiri godine'

Hrvatske hladnokrvnjake i posavce uzgaja se i zbog vožnje u fijakeru, no kaže nam Ivan da se u njegovu selu sve manje ljudi bavi uzgojem stoke. Država za uzgoj posavaca, hladnokrvnjaka, lipicanaca i međimurskih konja, zaštićenih pasmina, daje poticaje. Moraju biti čipirani i imati osobnu kao čovjek, priča nam umirovljenik Ivan i priznaje da je zarada od uzgoja takva da se potpuno 'izravnaju' troškovi i zarada. Obitelj Nikolić uzgaja krave i proizvodi mlijeko, o čemu više pročitajte ovdje.

– Ljudi napuštaju takve poslove, odlaze u grad, krave i svinje ih više ne zanimaju, ali kako će i zanimati kada se radi zabadava? Takva je situacija na selu… Imam i ljubimca, jednu kobilu, stara je četiri godine, ime joj je Brena. Kada dođem, ona stigne k meni, moram je po vratu i glavi gladiti. Moram se i čuvati da me ne nagazi jer se stišće uz mene da je i dalje gladim. To mi je baš ljubimica. Konj točno zna što vi mislite. Ako sam ja ljut, ona zna da sam ljut i ne želi se uhvatiti. Moram ih nekad uhvatiti da ih zavežem preko noći tako da ne odu, ispričao nam je umirovljenik Ivan i dodao kako je konj jako pametna životinja, pamti, a zna i boji li ga se čovjek ili ne.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.