Zavirili smo u antikvarijat Vremeplov: 'Ispod markica smo nalazili tajne poruke udvarača'

Zagrebački antikvarijat ‘Vremeplov’ od 2010. godine putuje kroz vrijeme, a poslom se bavi cijela obitelj Vučić. U antikvarijatu skupljaju i prodaju stare knjige, predmete, razglednice i pisma. Mnogo je stalnih klijenata, a među njima mnogo starijih u kasnim 80-im godinama života. Ljude najviše zanima filozofija, duhovnost, arhitektura i bilje, otkrio je za Mirovina.hr vlasnik antikvarijata Bogdan Vučić. Bezvremenski naslovi su oni hrvatskih autora poput Krleže, Ujevića i Jurić Zagorke, kao i stranih poput Dostojevskog i Dantea.

Antikvarijat Vremeplov vodi vesela obitelj Vučić, a otvorili su ga još 2010. godine u staroj Vlaškoj. Promijenili su više lokacija, dok 2016. nisu došli u vlastiti prostor u Lopašićevu. Obiteljski je to posao uz koji nitko od njih ne stigne raditi još nešto, jer vođenje antikvarijata zahtijeva i rad izvan radnog vremena. Posao nije samo vrijeme provedeno u radnji, kako je rekao 66-godišnji vlasnik antikvarijata Bogdan Vučić, već su to odlasci van grada, putovanja po sajmovima i aukcije.

Najstarije slikovnice su iz 1880-ih

Vučići knjige uglavnom nabavljaju po adresama, ali mnogi im ih donesu i u radnju. Otkupljuju ih u Hrvatskoj i izvan nje, u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Rumunjskoj, Mađarskoj i Austriji. Osim što prodaju knjige, imaju i stare razglednice, plakate i poštanske markice, a vlasnik antikvarijata Bogdan Vučić od svojih djetinjih dana je filatelist. Osim toga, imaju zbirku keramičkih boca, stare kuglice, ukrase za jelke, ručno bojana jaja za Uskrs, ali ništa od toga ne čuvaju u antikvarijatu, tako da su ključne knjige. Nedavno smo posjetili i knjigovežnicu u Martićevoj koja je otvorena prije 100 godina, a više o tome možete pročitati ovdje.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Imamo zbirku hrvatskih slikovnica do Drugog svjetskog rata. Čini se da toga ima more, ali nekada davno slikovnice nisu bile dostupne i nije ih bilo puno. Razlog je bio jednostavan, tiskanje je bilo skupo, a nije bilo obavezno školsko štivo. Ono što je rađeno, rađeno je tematski, da im pomogne u njihovom odrastanju i da im bude i zanimljivo. Najviše je bilo vezano uz domaćinstvo i domaće životinje. U Hrvatskoj je do Drugog svjetskog rata tiskano oko 230 slikovnica, od toga je poznato 170, 180, objasnio je naš sugovornik Bogdan.

Najstarije slikovnice koje imaju su iz 1880-ih godina. One koje oni čuvaju su u jako dobrom stanju, što je bilo vrlo teško naći. Bogdan nam je ispričao kako su dadilje nekada djeci slikovnice čitale u rukavicama kako ih ne bi oštetile, a djeca s njima uopće nisu imala ni doticaj. Inače slikovnice budu raspadnute jer ih djeca puno koriste, kako je objasnio, a isto je i s kuharicama jer su domaćice uvijek spremajući jelo istovremeno listale i tražile što ih zanima.

Umirovljenike zanimaju knjige za radove

– Ljude najviše zanima filozofija, duhovnost, arhitektura i bilje. Unutar toga su naravno zanimljiviji neki autori i djela od drugih. Vječni su Miroslav Krleža, Tin Ujević, Marija Jurić Zagorka, A.B. Šimić, Meša Selimović, Ivo Andrić, to se stalno traži. Cijene knjiga idu od pet, šest eura pa do par stotina. Najskuplja su prva izdanja, a ako knjiga ima posvetu još je vrjednija. Imali smo Cesarićeva djela u rukopisu, pjesme. U svjetskoj književnosti najinteresantniji je Dostojevski, on je zakon, daleko najinteresantniji u svim trendovima. Dođu trendovi Gospodara prstenova, ali Dostojevski je vječan kao i Dante, rekao je Bogdan.

Tamara Vučić, Bogdanova kći, ispričala je anegdotu o gospodinu Franji Marići, koji je umro, ali imao je zanimljiv cilj tijekom života. Htio je skupiti sva izdanja ‘Vlaka u snijegu’ koja su izašla. Također, rekla je kako je jedan dečko htio skupiti sva Krležina djela, cijeli opus do najnovijih djela i to pokloniti rodnom mjestu. Jednom godišnje imaju aukciju starih i rijetkih knjiga koja se zove 4A. Na toj aukciji sudjeluju još tri antikvarijata, na kojima su zanimljiviji naslovi, stare i rijetke knjige, posebniji plakati. Ispričali su nam kako se tu skuplja veliki broj kolekcionara, a zajedno s njima svoje vrijedne knjige izlažu gospodin iz Rijeke, Slovenije i antikvarijat Biblos iz Zagreba. Također je to jedina aukcija koja ne uzima proviziju od kupaca, kako su nam objasnili.

– U ovom poslu imamo svoje stalne klijente za koje nabavljamo robu, nešto što nemamo također za njih naručujemo i izvana, jer imamo veze s trgovcima van Zagreba i Hrvatske pa pokušavamo pomoći. Često dolaze ljudi koje zanima poezija, arhitektura i filozofija. Ako nađemo nešto što je za njih interesantno mi ih obavijestimo, u svakom slučaju to je i najvažniji dio posla, stalni kupci od kojih su najveći prihoda. Među njima ima i umirovljenika. Pretežno se čita beletristika, knjige o liječenju ljekovitim biljem, čajevima. Dolaze i ljudi u kasnim osamdesetim godinama koji traže stručne knjige vezane za povijest, filozofiju, područja koja nisu standardna traže ne za čitanje nego kao podlogu za njihove radove. I dalje se aktivno bave, pišu, kazao je Bogdan. Umirovljenici vole čitati, a ovdje smo pisali koji su im naslovi najdraži.

Tajne poruke ispod markica na razglednicama

– Imamo zbirku plesnih redova i spomenare. Najstariji spomenar je iz 1825. godine, to je s područja Hrvatske, nisam sigurna je li Split ili Zagreb. Mogu biti njemačka ili talijanska prezimena. Plesni radovi su korišteni u davna vremena kada je ples bio normalna stvar za srednji i visoki stalež, kada bi dame dolaze na ples imale bi knjižicu uz sebe. To nije bila samo knjižica od papira, znao je biti srebrni okvir s lančićem što se nosilo oko vrata gdje je bio popis plesova za tu feštu. Zbirka plesnih redova datira iz sredine 19. stoljeća. Sada se čujemo preko Facebooka, a nekada se to svodilo na upisivanje u spomenar. Obično bi onaj tko bi darivao upisao uvodnu riječ, a zatim bi se svi prijatelji, školski kolege posvetili neku lijepu riječ, objasnio je Bogdan.

Tea Vučić, 65-godišnja vlasnica antikvarijata istaknula je kako Matica hrvatska ima prekrasne knjige te da ih mnogi žele skupiti. Isto tako, ljudi ne kupuju knjige samo prema naslovima, već i ilustracijama i naslovnicama. Mnogi knjige sakupljaju radi korica, jer nekada je to bilo za bogatije ljude i one koji imaju biblioteke, dok ih u antikvarijatu sada prodaju po osam, deset ili 20 eura, koliko koštaju i knjige u knjižarama. Što o čitanju kažu naši čitatelji, možete vidjeti u ovom tekstu.

– Sviđa se ljudima, zaljube se i vrate se, a osim starijih dolaze i mladi, najviše oni koji studiraju umjetničke fakultete. Ime Vremeplov činilo nam se uvijek stvarno, objedinjuje i prošlost i budućnost. Nešto što je jučer, danas, sutra, objasnila je sugovornica i ispričala zanimljivost o razglednicama koje imaju. Ispod markice na razglednicama nerijetko su znali naći tajne poruke koje su ostavljali udvarači. Ono što je bilo bitno, bilo je ispod marke. Zna biti strgana zato što su cenzori skidali, jer je bitno za pošiljatelja i primatelja bilo ispod marke.

– Mislim da se ovo ne može raditi ako nisi otkačen na to. Puno ljudi se čudi i ne vjeruje da možemo živjeti od toga. Malo je ljudi koji mogu reći da rade nešto iz ljubavi, mnogi imaju bol u želudcu i glavi kad idu na posao, a i kad se vraćaju kući. Sam si svoj gazda, ako ne radiš nećeš imati. To je čista ljubav, to moraš voljeti. Nekada sam radio kao pravnik i volio sam pravo, ali ovo je moja prva i najveća ljubav, zaključio je Bogdan.