Umirovljenik Franjo: ‘Ljudi kažu da mirovina može biti loša, ali meni je dan ispunjen’
Umirovljenik Franjo već je pet godina u mirovini, a posao mu ne fali jer mu je svaki dan ispunjen. Sport je uvijek bio dio njegovog života, čak 20 godina je radio kao tajnik Zagrebačkog atletskog saveza i to mu je bila zadnja funkcija prije mirovine. Danas ima ranč na kojem se igra tenis i nogomet, ljudi tamo dolaze i druže se, kako nam je ispričao, a on u tome uživa. Svako jutro šeće sa svojim psom Bobijem, a umirovljenicima je poručio da si trebaju organizirati dan kako bi im bilo ljepše.
Umirovljenik Franjo sa psom Bobijem | Foto: Mirovina.hr
Umirovljenika Franju Kordića sreli smo u redovitoj šetnji Maksimirom s njegovim psom Bobijem. Već je pet godina u mirovini, a zadnjih 20 godina radio je kao tajnik Zagrebačkog atletskog saveza. Mirovinom je zadovoljan, kako nam je ispričao. Dani su mu ispunjeni, a ima i dva unuka i ne opterećuje se, kaže, ničime.
‘Dan mi je ispunjen, zadovoljan sam mirovinom’
Umirovljeniku je funkcija tajnika Zagrebačkog atletskog saveza bila zadnja prije nego je otišao u mirovinu. Slobodno vrijeme umirovljenik Franjo i dalje provodi u sportu. Ima ranč na kojem se igra tenis i nogomet, ljudi tamo dolaze i druže se, kako nam je rekao. Stalno je u kontaktu s ljudima, kaže, i dobro mu je. Svako jutro se šeće sa svojim malim pasićem, kako od milja Franjo zove svog ljubimca. Zajedno naprave krug oko Maksimira i vani su negdje do 12 sati. Nakon šetnje Franjo ide na ručak koji sprema njegova supruga koja je od nedavno isto u mirovini. Nakon toga ide prema ranču i tamo je do popodne. Nedavno smo sreli i umirovljenika Anđelka koji dopodne također provodi na Maksimiru, a što nam je sve ispričao o sebi, pročitajte ovdje.
– Sadržajno mi je dan ispunjen, nemam više nikakvih opterećenja. Kažu ljudi da može mirovina biti crna i loša, kod mene je situacija takva da sam zadovoljan, možda sam ja zaslužan što sam je tako organizirao. Ne fali mi posao, zaboravio sam to sve. Bila je jedna ‘gorka pilula’ na kraju pa dok sam radio jedva sam čekao da tu knjigu zatvorim, da zaboravim. Nekad na televiziji malo pogledam atletska događanja, ali nisam više unutra. Uvijek sam bio tajnik, nekada sam bio i koordinator i uvijek je to bila neka rukovodeća funkcija u sportu tako da sam s te i otišao u mirovinu. Sve je dobro bilo, mislim da smo dobre poslove napravili. Sad mogu mirno gledati da sam u toj zagrebačkoj atletici ostavio jedan pristojan trag, rezultate na koje sam ponosan, rekao je umirovljenik.
‘Sada Zagrebački maraton promatram sa strane’
Umirovljenik Franjo posebno je izdvojio Zagrebački maraton koji je ‘naslijedio’ kad je u njemu sudjelovalo samo stotinjak ljudi. Bilo je to 2000. godine, a ‘ostavio’ ga je prije odlaska u mirovinu s puno većim brojem ljudi, odnosno čak desetak tisuća. Bio je to veliki pomak, oko njega su se angažirali studenti, učenici, radne organizacije, išlo se na promidžbu i propagandu, u to vrijeme i na politiku s bivšim gradonačelnikom koji je to podržavao, bio je voljan pomoći, kako nam je objasnio.
– Tako su ostali rezultati i drago mi je danas da su nastavili voditi taj maraton koji treba biti prepoznatljiv kako kod nas tako i u svijetu. Građani to vole, prepoznali su Zagrebački maraton koji se održava svake godine, točnije uvijek je druge nedjelje u 10. mjesecu, to je nekakva tradicija. Bude i sada pet, šest tisuća sudionika, više ima onih profesionalnih. Zadovoljan sam, sada ga promatram malo sa strane, kazao je umirovljenik.
‘Umirovljenici si trebaju organizirati dan, bez sadržaja ništa’
Ako su osobe zdravstveno sposobne, ako ih zdravlje dobro služi i ima određenih poslova koje znaju raditi, umirovljenik Franjo nema ništa protiv rada u mirovini. Umirovljenici su odgovorne osobe, kakav god da im se posao da oni će ga pokušati odraditi najbolje, kaže, i zato ne vidi razlog zašto im se ne bi omogućilo da rade osam sati. O položaju umirovljenika u društvu Franjo nam je rekao da umirovljenici uvijek kažu da treba nešto više, ali trebali su i sami razmišljati prije odlaska čime će se baviti, a ne samo očekivati veliku mirovinu, kako je rekao.
– Ja takav nisam bio pa to i ne mogu razumjeti. Situacije su različite, ima puno ljudi koji imaju i zdravstvene probleme, svega tu ima. Vlada se treba brinuti o tome, neka snime situaciju i vide. Poruka za umirovljenike je da optimistično krenu naprijed. Najgore je ako se prepustite da u danu odete u lokal i pijete kavu, ne znate gdje biste krenuli. Ima uvijek nekakvih sadržaja. Vani je možda standard veći pa mogu putovati i po svijetu, ali ako se ne može to, u Zagrebu postoji Jarun, Maksimir pa treba otići malo prošetati. Umjesto da se s prijateljem pije kava, treba se otići malo prošetati. Ja sam si našao prijatelja u svom psu i s njim lijepo mogu prošetati. Umirovljenici si trebaju organizirati dan da im bude bolje, bez sadržaja i programa nema ništa. Neće ništa pasti s neba, poručio je umirovljenik.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
