U školske klupe nakon 60-te: „Učenjem prihvaćate da je život proces gdje nema starosti ni mladosti”

Alberta Požgaj
6. svibnja 2022.
Priče
A- A+

Pripadate dobnoj skupini 65+? Onda nije kasno da upišete fakultet! Pučko otvoreno učilište zadnjih 30 godina za osobe zrelije životne dobi ima Sveučilište za treću životnu dob s raznovrsnim predavanjima.

Sveučilište za treću životnu dob Foto: Alberta Požgaj | mirovina.hr

Sveučilište za treću životnu dob Foto: Alberta Požgaj | mirovina.hr

Cjeloživotno učenje omogućuje osobi da aktivno sudjeluje u životu zajednice pobijajući time efekte socijalne isključenosti. To su prepoznali u zagrebačkom Pučkom otvorenom učilištu gdje zadnjih 30 godina djeluje Sveučilište za treću životnu dob. Posjetili smo predavanje ‘Populizam i budućnost demokracije’ koje vodi profesor Božo Kovačević, bivši ministar vanjskih poslova i veleposlanik.

„Bit ću polaznica dokle god ću moći hodati i govoriti“

Grupu krasi 14 aktivnih, entuzijastičnih osoba koje su bogate znanjem, iskustvom i vedrinom. Najstariji polaznik je gospodin Mijo Rebrović koji ima 84 godine.

„Dosadno nam je, što bismo radili doma. Osoba koju zanima svijet oko nje ne može ostati pasivna, reći kako je završio njezin radni vijek i zavući se u rupu. Morate se na neki način aktivirati, a upravo je Sveučilište za treću životnu dob idealan oblik aktivacije“, govori nam Oliver Franić, inače pisac znanstveno-fantastičnih romana te dobitnik nagrade SFERA za svoj roman Araton.

Predavanja se uvelike razlikuju od onih fakultetskih s obzirom da polaznike krasi oštroumnost, životno iskustvo kao i spremnost na diskusiju te iznošenje mišljenja.

Predavanja se pozorno prate Foto: Alberta Požgaj | mirovina.hr

Predavanja se pozorno prate Foto: Alberta Požgaj | mirovina.hr

„Ako niste osoba koja je sklona zatvoriti se u svoja četiri zida i vrijeme provoditi samo s obitelji, Sveučilište nudi iznimne prilike kako za učenje tako i za stvaranje vrijednih poznanstava. Ja sam u dva semestra dobila vrijedna znanja i osnove iz astronomije te sada bez puno muke mogu pratiti teme koje uključuju složene probleme iz područja fizike i astronomije“ ispričala nam je gospođa Tuga Neral (79).

Neki polaznici pohađaju programe Sveučilišta puna dva desetljeća.

„Sretna sam što sam od 2000. godine polaznica Sveučilišta, ovo je moj drugi dom. Dobila sam znanja iz psihologije, politike, kao i praktična znanja poput toga kako pravilno napisati novinski članak. Profesora Božu Kovačevića, kao grupa, pratimo sada već 4 godine. Oduševljena sam predavanjima i bit ću polaznica dokle god ću moći hodati i govoriti“, navela je gospođa Gordana Pehadžić.

Polaznice Sveučilišta Foto: Alberta Požgaj | mirovina.hr

Polaznice Sveučilišta Foto: Alberta Požgaj | mirovina.hr

Polaznici su nam ispričali kako se nalaze u poticajnoj sredini koja podupire izmjenu iskustava te okolini koja je spremna za razgovor.

„Uključila sam se na predavanja Sveučilišta odmah nakon odlaska u mirovinu, a isto tako sudjelujem i u radu zaklade Zajednički put. Nisam kućni tip te sam željela dalje raditi na svojoj društvenoj nadgradnji, malo sam proguglala i uključila se u Sveučilište“, ispričala nam je gospođa Vladimira Matošin (74).

Svi polaznici su ispričali kako stječu vrijedna znanja, ali i kako se druže prije i poslije predavanja. U sklopu programa odlaze na izložbe te izlete gdje polaznici ističu kako su sa svojim sveučilišnim grupama posjetili mjesta koja nikada ne bi posjetili sami.

„Mene su još na poslu uputili na Sveučilište za treću životnu dob tako da sam ovdje od 2005 godine. Prošla sam preko 30 kolegija i posjetila mjesta koja suprug i ja nikada vjerojatno ne bi mogli posjetiti sami. Sveučilište mi je obogatilo život, dolazit ću dokle god ću moći. Sada mi lijevo koljeno otkazuje te na predavanja dolazim električnim biciklom“, ispričala nam je gospođa Višnja Vidmar (75).

„Nakon predavanja, druženje uz kavu, a kasnije na yogu“

Pojedini polaznici ispričali su nam kako su im tečajevi informatike olakšali život, jer su naučili kako mogu plaćati račune online te preko aplikacije e-građani rješavati birokratske potrebe, dok su im praktični programi pomogli u očuvanju fizičke spremnosti.

„Postoji program yoge i tai chia gdje idem s kolegicama od 80 godina te nekada, kada stignemo, ono što naučimo primjenjujemo i kod kuće“, ispričala nam je gospođa Danica Miljković (74).

Sveučilište za treću životnu dob Foto: Alberta Požgaj | mirovina.hr

Sveučilište za treću životnu dob Foto: Alberta Požgaj | mirovina.hr

Grupa je prožeta vedrim duhom koji se nastavlja i nakon predavanja na druženjima uz kavu.

„Moja ideologija je ideologija stalne znatiželje. Evo, ovo je baš jedna od najaktivnijih grupa na koju sam naišao na Sveučilištu. Upravo sam zbog kolega odustao od kolegija Informatika koji slijedi odmah nakon ovog programa jer nakon predavanja profesora Kovačevića svi zajedno idemo na kavu i druženje gdje proširujemo teme i razvijamo dodatno diskusiju“, istaknuo je gospodin Alan Batušić (66).

„Voljeli bismo biti uključeniji u zajednicu“

Unatoč otporu polaznika, socijalna isključenost je i dalje prisutna. Osim toga, polaznici kao prepreku njihovom još kvalitetnijem življenju ističu manjak sadržaja u gradu Zagrebu te sve veću nezainteresiranost šire javnosti za potrebe osoba zrelije životne dobi.

„Smatram da grad Zagreb ne čini dovoljno za starije osobe. Osim Učilišta, postoji nekoliko udruga i zaklada koje nemaju stalno financiranje i pitanje do kada će se one moći održati. Grad Zagreb bi se trebao uključiti i što se tiče organiziranog stanovanja koje praktički ovdje ne postoji, dok je situacija u inozemstvu puno bolja“, dodala je gospođa Vladimira.

Osim manjka sadržaja, velik problem je i dalje socijalna isključenost.

„Voljeli bismo biti uključeniji u zajednicu i funkcioniranje našeg društva jer se pojedini ponašaju kao da ne postojimo, iako imamo puno životnog iskustva i savjeta koje možemo ponuditi“, ispričala nam je gospođa Zlata Blažević.

Važnost cjeloživotnog obrazovanja Foto: Alberta Požgaj | mirovina.hr

Važnost cjeloživotnog obrazovanja Foto: Alberta Požgaj | mirovina.hr

Predavanju su online prisustvovale i tri ostale kolegice od kojih je jedna istaknula postojanje određenih frustracija kod osoba starije životne dobi.

„Koliko novinare i druge profesije koje su profesionalno vezane za osobe starije dobi, osim tog profesionalnog djela, uopće zanima što stariji ljudi rade i što oni znaju i mogu?“ upitala je gospođa Jasna.

Prisutne frustracije poslužile su kao okidač za pozitivnu promjenu.

„Jedan od mojih razloga za uključivanje u predavanja je svakako i frustracija koja proizlazi iz socijalne isključenosti starijih osoba iz aktivnog života zajednice. Moje nećake apsolutno ne zanima što mi tu radimo, učimo i znamo iako većina nas ima podlogu kvalitetnijeg obrazovanja nego li današnja mladost“, zaključila je gospođa Jasna (72).

„Svaki od polaznika bi mogao biti predavač“

Profesor Kovačević istaknuo je kako uživa predajući i razmjenjujući mišljenja s polaznicima. Smatra kako se radi o osobama koje su pune kako znanja tako i bogatog životnog iskustva te kako bi se taj potencijal polaznika, od strane sveukupne zajednice, mogao iskoristiti na bolji način.

„Radi se o vrlo zanimljivim osobnostima koje su pune životnog iskustva i znanja koja jasno artikuliraju te mnogim i starijim i mlađim osobama imaju za reći i ponuditi mnogo toga zanimljivog. Svaki od polaznika ili polaznica bi mogao biti predavač“, zaključio je profesor Kovačević.

Profesor Božo Kovačević s polaznicima Foto: Alberta Požgaj | mirovina.hr

Profesor Božo Kovačević s polaznicima Foto: Alberta Požgaj | mirovina.hr

„S fakulteta na posao, s posla na groblje“

Polaznici su nam ispričali kako su izrazito sretni što imaju mogućnost sudjelovanja u predavanjima s vrsnim predavačima te kako im dobiveno daje osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva. Priupitani koji su im planovi za dalje, svi se šale kako na tuđi tako i na vlastiti račun te dodaju kako su im planovi za budućnost grobno mjesto jer ne kane napustiti Učilište.

„Mi ćemo biti tu, vezani smo uz ovo te kako se kaže, s fakulteta na posao, s posla na groblje, tako ćemo i mi nakon Sveučilišta na Mirogoj“, istaknula je gospođa Vladimira dok su se svi polaznici, kroz smijeh, složili s njom.

Gospođa Tuga je pritom ponudila zanimljivo promišljanje.

„Mi uopće ne znamo što je to ‘starost’. Samim time što učite, Vi prihvaćate da je život jedan proces gdje nema starosti ni mladosti“, zaključila je gospođa Tuga.

U školske klupe nakon 60-te: „Učenjem prihvaćate da je život proces gdje nema starosti ni mladosti”
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap