Sin nakon očeve smrti u Domu Dubrava: ‘Nakon smještanja u stacionar, tata je pao u tešku depresiju’
Pritužbe na rad domova za starije nisu rijetkost, a sin jednog korisnika Doma za starije Dubrava-Zagreb obratio se i našem portalu. Požalio se kako je njegov 85-godišnji otac doživio šok i pao u tešku depresiju, jer se iz bolnice nije vratio u sobu već u stacionar uz obrazloženje da nije pokretan. Sin nam je objasnio kako ocu nisu dali priliku da se oporavi u sobi i da je manjak empatije djelatnika uzrokovao očevu depresiju. O svemu smo pitali Dom za starije Dubrava-Zagreb, ali još uvijek nismo dobili odgovor.
Umirovljenik u domu za starije | Foto: Pexels
Jedan korisnik Doma za starije Dubrava-Zagreb preminuo je 1. svibnja. Njegov sin Ivan obratio se našem portalu kako bi ispričao što se dogođalo s njegovim ocem neposredno prije smrti. Pritužbu je poslao uredu gradonačelnika Zagreba te Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Požalio se kako je sve počelo kada je njegov tata dobio rotavirus koji je kolao domom.
Smješten u stacionar uz obrazloženje da nije pokretan
Ivanov otac je boravio u KB Dubrava na odjelu nefrologije. Boravak u bolnici trajao je od 11. do 17. travnja, kada se vratio u dom. Pri povratku u dom smješten je u stacionar. Obrazložili su da nije pokretan te da kao takav treba biti u stacionaru, što je za njega bio šok. Nakon smještanja u stacionar tata je pao u tešku depresiju koju su mu priredili, kako tvrdi, socijalni radnici. Dok je otac bio u bolnici, Ivan se tada čuo s medicinskom sestrom iz Doma koja je rekla da će u njegovu sobu staviti medicinski krevet. To je bilo potrebno jer se zaležao zbog rotavirusa, pa infuzije u bolnici, kako nam je rekao.
– Dok je tata boravio u bolnici, socijalna radnica se sjetila da im je potrebna soba i da bi trebao ići u stacionar. U tom trenu sam pristao na to. Nikad nisam bio u stacionaru i nije mi palo na pamet da bi to njega uzrujalo. Kako su ga doveli iz bolnice, zvali su me iz doma da dođem smiriti tatu, da je tata jako uzrujan, plače i govori da je to zatvor, robija. Na to sam mu rekao da ću razgovarati s njima da ga vrate u sobu. Pitao sam ga hoće li u svoju staru sobu nakon čega sam socijalnim radnicima rekao da inzistiram da ga vrate u sobu. Rekli su da oni odlučuju i procjenjuju situaciju, objasnio nam je Ivan.
Socijalna radnica i socijalni radnik su mu rekli da će 18. travnja razgovarati o tati. Tog datuma moj je tata s fizikalnim terapeutom prešao 20 metara uz pomoć hodalice i imao je veliku želju da se vrati u svoju sobu. Oni su odbili njegov povratak uz obrazloženje da ne smije koristiti pelene te da mora moći sam doći do WC-a, a novu procjenu će napraviti 22. travnja 2025. Prije tog datuma mom tati su maknuli princezu, koju je koristio za obavljanje nužde. Podigli su mu i ogradu na krevetu, pojasnio nam je sin korisnika Doma za starije Dubrava-Zagreb.
‘Tata mi je rekao da druge nisu odmah izbacivali iz sobe’
Sin Ivan htio je s ocem vježbati da do 22. travnja pokaže da može od sobe doći do WC-a i nazad. Njegova soba iz koje su ga izbacili bila je preko puta WC-a. Kako je on već drugi dan od povratka iz bolnice uz pomoć hodalice prešao 20 metara, mislio je da će uz ogromnu želju koju je imao dokazati da može koristiti WC i izbjeći korištenje pelena, objasnio je Ivan.
– U međuvremenu, prije 22. travnja 2025., mom tati su maknuli princezu iz sobe, tata je rekao da su mu rekli da im smrdi. Također, podignuli su mu ogradu na krevetu kako ne bi mogao samostalno izlaziti iz kreveta. Ja se u tom trenutku nisam usudio spuštati ogradu i vježbati s tatom bez stručnog osoblja, to jest fizioterapeuta. Tata mi je stalno ponavljao da su i drugi korisnici doma koji su se vraćali iz bolnice i nisu bili u stanju se odmah samostalno kretati imali priliku se oporaviti te da ih nisu odmah izbacivali iz sobe, rekao je. Podsjetimo, ovdje smo pisali o inspekciji u domovima za starije, koliko je nadzora i nepravilnosti.
‘Vidio sam da je zvono izvan dohvata njegove ruke’
– U posjetima tati sam vidio da mu se zvono kojim se mogao javiti medicinskoj sestri znalo nalaziti zamotano oko trapeza i izvan dohvata njegove ruke kako se ne bi mogao javiti medicinskoj sestri. Naime, moj tata je koristio pelene te je nakon nužde znao koristiti to zvono što je možda nekima smetalo pa su ga stavili izvan dohvata ruke. To je jako opasno jer u slučaju hitnog slučaja korisnik ne može dozvati pomoć. Znam da je moj tata imao zdravstvene tegobe, ali sam vidio da je izbacivanjem iz sobe njegovo psihološko stanje postalo strašno. To je odlučujuće utjecalo na njegovu volju za životom. Pokušavao sam ga ohrabriti i dati mu nadu, ali do njegove smrti nisam uspio, kazao je Ivan u pritužbi.
Kad je tatu nazvao na Uskrs, on je plakao, kako je objasnio. Bilo ga je strah bilo što im reći da mu ne bi dali neki lijek. Da su mu samo dali priliku i vratili ga dolje u sobu, njegovo psihičko stanje bi bilo bolje, kao i da postepeno prihvati tu situaciju, a oni su ga odmah šutnuli gore bez imalo empatije, objasnio je sugovornik.
– Nisam se kasnije s njima čuo niti ih zvao. Kada je tata umro, socijalna radnica mi je dala saučešće. Dobio sam dojam da razmišljaju kako on ima 85 godina, star je čovjek, naživio se. Smrt bi trebala biti dostojanstvena. Ako čovjek plače u sobi, trebalo ga je pustiti. Prva stvar bi trebala biti empatija, pogotovo u domu, koliko god netko ima godina. Ne treba računati da se netko recimo s 90 godina naživio, a takav sam dojam dobio. Pretpostavljam da će se oni braniti, negirati sve, ali ja sam sve na svoje oči vidio. Osjećam potrebu da zbog njega kažem sve što se dogodilo, kazao nam je sin preminulog oca.
Nazvali smo Dom za starije Dubrava-Zagreb koji je upit proslijedio nadležnom Gradskom uredu. Bez njihova pristanka ne smiju medijski istupati, kako nam je rekla ravnateljica Jelena Mihelj. Odgovor ćemo objaviti kada stigne.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
