Radnička odmarališta u Jugoslaviji: Umirovljenica nam je ispričala kako je ljetovanje izgledalo u bivšoj državi
U bivšoj Jugoslaviji je postojalo puno radničkih odmarališta, a velik dio njih se nalazio i u Hrvatskoj. Ova odmarališta raznih poduzeća svojim su radnicima nudila smještaj, hranu, razne aktivnosti, ali i odmor. Nažalost, ova odmarališta danas više ne rade, dok su neka i potpuno propala ili su prodana.
Umirovljenica Branka s bratom i susjedom na plaži radničkog odmarališta u Malinskoj | Foto: Privatna arhiva
Radnička odmarališta su u Jugoslaviji bila vrlo popularna i nudila su radnicima pravi odmor. Tamo su dolazile cijele obitelji, a ovakav odmor se pamtio dugi niz godina. U radničkim odmaralištima su izvan sezone nerijetko ljetovali i umirovljenici. Svoje iskustvo i sjećanja na ovakav način ljetovanja je s nama podijelila umirovljenica Branka.
U izgradnji su financijski sudjelovali radnici
Odmarališta su često nudila i razne načine rekreacije, a u sklopu njih su bili restorani ili igrališta. Za njihovu izgradnju su novac izdvajali sami radnici, a u zamjenu su u njih dolazili ljetovati po povoljnim, točnije simboličnim cijenama koje su danas nezamislive.
Kako smo pisali u ovom tekstu, krajem osamdesetih godina, Hrvatska je imala 76.000 ležajeva u 634 radnička odmarališta. Ipak, 2008. godine je preostalo oko 11.000 ležajeva u radničkim odmaralištima. U obrazloženju prijedloga Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti iz 2006. stoji kako je „funkcija odmarališta kao socijalne kategorije, koja su kao objekt regulirana važećim Zakonom, odbačena već novelom Zakona iz 2001. godine određivanjem da samo ugostitelj može u njima pružati ugostiteljske usluge, te se ocjenjuje da takve postojeće objekte treba u potpunosti komercijalizirati. Tako danas pojam radničkih odmarališta u takvom obliku više ne postoji.
Da su tada bila drugačija vremena i da je radnik stvarno imao vrijednost pokazuje i posebna vrsta regresa K-15 koji je uveden 1947. godine, a koji su dobivali radnici za godišnji odmor, u lipnju ili srpnju.
Radničko odmaralište u Kuparima | Foto: Visual Hunt, AdamCohn
Odmarališta na Jadranu
Iako je odmarališta na Jadranu bilo stvarno mnogo, a bila su u vlasništvu raznih tvrtki, mi ćemo navesti samo neka od njih.
1. Makarska
Na području općine Gradac u Makarskoj bilo je ukupno 11 radnički odmarališta raznih tvrtki. Neka od njih su svojim gostima nudila posebne aktivnosti, dok su druga pak bila posebna zbog svoje lokacije i prvog reda do mora.
2. Odmaralište Ika
Ovo odmaralište se nalazilo blizu Opatije, a nudilo je poglede na more i okolicu.
3. Odmaralište Kupari
Na samom jugu naše zemlje, u blizini Dubrovnika smjestilo se ovo posebno odmaralište. Bilo je poznato po luksuznim hotelima, ali i po prekrasnim plažama. Baš kao i danas, i tada je Dubrovnik bio sinonim za luksuzno ljetovanje.
4. Odmarališta na Krku
Na Krku je postojalo više odmarališta, u raznim gradovima i mjestima. Tako se umirovljenica Blanka (86) prisjetila svojeg ljetovanja u odmaralištu u Omišlju gdje je bilo puno zabave i raznih aktivnosti. Kako nam je rekla, kuglalo se, kartalo, ali i kuhalo. Dodala je i da su to bila neka druga vremena.
5. Odmaralište Puntizela
Puntizela je bilo popularno odmaralište u blizini Pule, a radnici su ga posebno voljeli zbog lijepih plaža i bogate ponude za rekreaciju.
Osim ovih odmarališta, postojala su i mnoga druga u raznim mjestima diljem Hrvatske, a sva su nudila bogate sadržaje za radnike, ali i za umirovljenike. Tada su si umirovljenici mogli priuštiti ljetovanje, a niske cijene odmarališta su im svakako išle na ruku. Danas rijetko koji umirovljenik ima novac za jednodnevne izlete, o čemu smo više pisali u ovom tekstu.
Branka u Velom Lošinju | Foto: Privatna arhiva
Iskustvo umirovljenice
Umirovljenica Branka (72) nam je ispričala kako izgledalo njezino ljetovanje u radničkim odmaralištima. Naime, ona je prvi puta u odmaralište išla kada je imala osam ili devet godina i to u Veli Lošinj, a nešto kasnije kada je bila nešto starija je išla u Malinsku na Krku.
– Prvi puta sam u odmaralište išla u Veli Lošinj s maminom vjenčanom kumom. Ona je radila kao učiteljica u Goljaku, domu i školi za djecu s posebnim potrebama. To mi je bilo prvo iskustvo da i djeca s paralizom i drugim tjelesnim nedostacima vole more i kupanje i da su dobri prijatelji. Sjećam se da sam se dobro uklopila i igrala se s njima.
Nakon toga je u ranijem djetinjstvu s mamom koja je radila u tadašnjoj Gospodarskoj komori Grada Zagreba išla na odmaralište u Malinsku na otok Krk.
– Komora je imala veliki kompleks s puno drvenih kuća u prekrasnoj šumici. U svakoj kući bile su četiri sobe i kupaona (mislim). U sklopu odmarališta bio je veliki restoran u kojem smo svi iz kućica imali kompletni pansion. Plaža je bila odmah ispod restorana. Bilo je puno djece i cijele dane smo se kupali i uživali. Posebno mi je ostalo u sjećanju put do odmarališta. Prvo vlakom do Rijeke, zatim brodom do luke u Malinskoj. Tamo nas je čekao domar odmarališta i malom brodicom prevozio do uvale kod odmarališta.
Dodala je i kako se sjeća da je više puta cijela obitelj ljetovala zajedno, ali i da joj je mama kod šnajderice šivala posebnu odjeću za ta ljetovanja jer je bila šefica u Komori i morala se lijepo odjenuti, a onda je i Branka imala isto šivani kompletić.
Nažalost, ovo odmaralište je, baš kao i sva ostala, propalo s godinama, ali je Komora potom kupila apartmane u većoj zgradi u mjestu Punat na otoku Krku. Brankina mama je svake godine rezervirala tamo apartman za sebe i unuku, a imala je mogućnost i iznajmiti apartman za Branku koja je tamo ljetovala dvije godine s bratom i dečkom.
