Pričali smo s ilustratorom Davorom Pavelićem: ‘Kad se promijeni svijest prema umjetnosti bit će više prilika za normalno funkcioniranje umjetnika’

Ana Kanazir
24. prosinca 2022.
Priče
A- A+

U posljednje vrijeme se sve više priča o samostalnim umjetnicima kojima se doprinosi plaćaju iz državnog proračuna, a kojima koeficijent za obračun osnovice za uplatu doprinosa iznosi 0,8, što znači da ti umjetnici u mirovinu odlaze s otprilike 1.700 kuna. O ovome, ali i o mnogim drugim temama razgovarali smo s ilustratorom Davorom Pavelićem čije su ilustracije objavljene u brojnim svjetskim časopisima, a koji nam je otkrio kako izgleda život umjetnika, komentirao odluke Ministarstva kulture i medija, ali i položaj umjetnika u društvu.

ilustracija Newton's cradle

Ilustracija Newton’s cradle | Davor Pavelić

Život samostalnih umjetnika nije jednostavan, a to dokazuju i sve češći istupi u javnosti samostalnih umjetnika i samostalnih umjetnika koji su u mirovini. Tko su sve samostalni umjetnici, kako zarađuju, odnosno kolike su im mirovine i kako im se doprinosi mogu uplaćivati iz državnog proračuna pisali smo ovdje. Kako bismo saznali sve informacije iz prve ruke, pričali smo s jednim samostalnim umjetnikom.

umjetnici
Samostalni umjetnici imaju drastično manje mirovine, u Saboru odbili povećanje, a iz Ministarstva najavljuju promjene

Pavelićeve ilustracije su u mnogim svjetskim časopisima

Davor Pavelić je likovni umjetnik koji je završio Školu primijenjenih umjetnosti i Likovnu akademiju u Zagrebu, a dugi niz godina se bavio suvremenom umjetnošću paralelno s ilustracijama. Na kraju su, kako nam kaže, ipak prevladale ilustracije jer se, između ostaloga, od suvremene umjetnosti nije moglo živjeti. Njegove ilustracije su objavljene i u svjetskim magazinima jer je radio s brojnim inozemnim klijentima, a surađivao je i s reklamnim agencijama i izdavačima.

– Negdje u periodu globalne krize 2008. godine poslovi od hrvatskih klijenata su naglo stali. Nekako sam u to vrijeme i sam donio odluku da bih se htio okušati i na svjetskoj ilustratorskoj sceni koja me je uvijek zanimala i koju sam pratio, a globalna kriza je tu odluku potaknula. Trebalo je nekoliko godina da složim portfolio to jest izradim nove radove za njega i kad je to bilo spremno počeo sam ga slati umjetničkim direktorima vani. The New York Times je prvi odgovorio, a kasnije su mu se pridružile i druge poznate novine i časopisi u Americi i Europi i tako je krenulo. Zadnjih 4-5 godina neki drugi ilustratorski projekti su me malo skrenuli s tih editorial poslova u inozemstvu tako da je to nešto što bih svakako htio ponovno pokrenuti, otkrio nam je ovaj ilustrator.

Honorari na hrvatskom tržištu su sramotno niski

Kako nam otkriva, svaki ilustrator ima svoj specifični put, način rada i sistem kako funkcionira, a sve ovisi o tome koliko klijenata ima i koliko radi. Ako ima stalan priljev klijenata i narudžbi, život ilustratora nije previše težak jer radi ono što voli i živi od toga. S druge strane, mogu se javiti određeni problemi.

– Ilustratori su obično freelanceri i žive od nestalnih narudžbi i poslova na nepouzdanom tržištu. Gledano s te strane život ilustratora je svakako težak jer su uz to još i nezaštićeni ugovorima o radu i sličnim odredbama koje štite zaposlenike u stalnom radnom odnosu, nemaju plaćene godišnje odmore, bonuse, božićnice, a materijale i tehnologiju potrebnu za rad nabavljaju sami, nemaju plaćene troškove prijevoza i naravno sigurnost stalnog prihoda kojim mogu planirati život duže od mjesec do dva, ili godinu dana, objasnio je Pavelić.

Dodao je i kako su honorari koje nude izdavači na hrvatskom tržištu sramotno niski i kako je pravo čudo da se uopće netko bavi tim poslom.

– Naručitelji iskorištavaju svaku krizu, pa tako i ovu uzrokovanu ratom, da dodatno smanje iznose honorara pravdajući se visokim troškovima na drugim stranama i tražeći od ilustratora da imaju razumijevanja i budu zadovoljni time što im nude priliku za rad.

Kako živjeti s malom mirovinom? Sve su u NU2 otkrile umirovljena tekstilna radnica i spisateljica

Umjetnici su već 13 godina na protuustavnim mjerama

Još jedan problem samostalnih umjetnika je i nizak koeficijent za izračun mirovina, koji je na tu razinu smanjen 2009. godine u sklopu antirecesijskih mjera koje je donijela HDZ-ova vlada na čelu s Jadrankom Kosor.

– Već podkraj iste godine te mjere su svima ukinute osim samostalnim umjetnicima kojima država uplaćuje doprinose i takav je koeficijent ostao sve do danas. Dakle, mi smo već 13 godina potpuno protuzakonito i protuustavno na antirecesijskim mjerama, rekao nam je Pavelić i dodao kako je takva situacija postala neizdrživa jer ljudi odlaze u mirovine s osnovnom mirovinom koja se kreće negdje oko 1.800 kuna. Ipak, kako kaže, mogući su na nju i dodaci od 500 ili 800 kuna na osnovu Zakona o dodacima, no njega ne dobivaju svi. Također, kako kaže, radi se o ljudskim sudbinama koje često završavaju i tragično jer više ne mogu živjeti u bijedi u koju ih je HDZ-ova Vlada poslala.

Samostalni umjetnici mogu sami sebi dobrovoljno uplaćivati u 3. mirovinski stup, ali mnogi umjetnici to ne rade jer jednostavno nemaju dovoljno financijskih sredstava za izdvajanje za bolju mirovinu.

– Neki ljudi naravno uplaćuju u dodatne mirovinske stupove, oni koji imaju od kuda. Ako ste samac s nestalnim prihodima, nemate nekretnine koje iznajmljujete ili prodajete ili rodbinu koja vas potpomaže ili uzdržava teško da ćete si još i uplaćivati u 3. mirovinski stup. Ja si ne uplaćujem, kazao je ilustrator.

Ne poduzima se dovoljno

Iako nam je Ministarstvo kulture i medija istaknulo kako je u vrijeme pandemije pomagalo umjetnicima, ali i kako pripremaju nove mjere, Pavelić misli da ni Ministarstvo ni Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika ne poduzimaju dovoljno za zaštitu samostalnih umjetnika.

– Definitivno se ne zalažu dovoljno, ni Ministarstvo ni, apsurdno ali istinito, Zajednica. Kako bismo uopće mogli reći da se Ministarstvo zalaže za samostalno umjetnike ako 13 godina nije poduzelo ništa da nam se koeficijenti za mirovine povećaju?! A tu su još i druga pitanja koje Ministarstvo uporno ne rješava. Na primjer regulaciju tržišta koja bi donekle olakšala rad umjetnika. Za HZSU ipak ne treba biti tako oštar u osudi jer oni rade svoj posao i šalju dopise i reakcije Ministarstvu i javnosti, no Ministarstvo ih ne percipira kao nekog kome bi trebali odgovarati. Dojam je članova HZSU-a da ih udruga ne zastupa na dovoljno proaktivan i učinkovit način nego odrađuje svoj dio posla (ili borbe za prava) na formalan način i ništa više od toga, istaknuo je Pavelić.

Svima je dosta čekanja

Kao što smo pisali ovdje, Ministrica kulture je istaknula da nikada nije bilo upitno da se samostalnim umjetnicima treba povećati koeficijent za uplatu mirovinskog i zdravstvenog doprinosa koje je SDP-ova Vlada smanjila na 0,35, a HDZ-ova Vlada prvo povećala na 1,2 da bi krizne 2009. godine smanjila na 0,8. Pitali smo i gospodina Pavelića da nam prokomentira ove navode.

– Pa ako nikad nije bilo upitno zašto to već nisu učinili? Takve izjave ne služe ničemu, osim zamagljivanju problema. Ovo spominjanje SDP-ove Vlade je čisto skrivanje i prebacivanje krivnje kako bi sebe prikazali u boljem svjetlu. Antun Vujić koji je tada bio SDP-ov ministar kulture postupio je krajnje sramotno smanjivši nam koeficijent na 0,35 uz izjavu da su samostalni umjetnici i njihova udruga relikt prošlosti i kao takvi ne zaslužuju potporu. Takvom izjavom ušao je povijest, onu negativnu povijest. No ta je greška ispravljena od strane Bože Biškupića vrlo brzo, u nekoliko mjeseci i nije trajala 13 godina kao ova sada. Ispada da je Božo Biškupić bio do sada najbolji ministar kulture kojeg smo imali jer je dovoljno autonomno donosio odluke u svojem resoru i nije toliko ovisio o uputstvima i odobrenjima direktno od predsjednika Vlade, kao ministri i ministrica nakon njega, rekao nam je ovaj ilustrator.

Istaknuo je i kako se Ministarstvo sada opravdava, ali kako je ovo opravdanje besmisleno jer povećanje koeficijente ne ovisi o Zakonu o umjetnicima.

– Ministarstvo se sada nakon malo većeg pritiska javnosti i medija u priopćenjima (nakon godina šutnje i ignoriranja) opravdava da koeficijent nisu dizali jer čekaju donošenje Zakona o samostalnim i slobodnim umjetnicima. 13 godina! I koliko ćemo ga još dugo čekati, još 13?! Takvo opravdanje je inače potpuno besmisleno i nema nikakvog pravnog ili bilo kakvog pokrića jer povećanje koeficijenta ne ovisi o Zakonu o umjetnicima nego je vezano uz Zakon o doprinosima koji već postoji, rekao je Pavelić.

Potpore u vrijeme pandemije nisu bile tolike u praksi

Ilustrator je i sam bio djelomični korisnik potpora Ministarstva za vrijeme pandemije i kaže nam kako oni kojima su potpore bile najpotrebnije nisu dobili ništa kod dodjeljivanja prvih covid potpora.

– Ja sam bio djelomično korisnik tih potpora pa baš stoga mogu odgovorno reći da takva tvrdnja ne zvuči tako pozitivno u praksi. Naime s prvim covid potporama iz njih su isključili, financijskim cenzusom, velik broj umjetnika koji unazad godine dana nije zaradio dovoljan iznos. Potpuni apsurd! U donekle opravdanoj želji da potpomognu umjetnike koji rade i žive od svog rada u stvari su potpomogli one koji dobro zarađuju, a onima kojima su takve potpore bile najpotrebnije nisu dodijelili NIŠTA. Da se razumijemo, te potvrde nisu bili pokloni, mi hrvatski građani smo ih financirali svojim poreznim uplatama, nisu došle iz izvora nekog bogatog mecene.

Nakon pobune zbog takve diskriminacije, u drugom navratu su dodijelili nešto više potpora. Velik broj je dobio samo 2.000 kn umjesto 4, ali i dalje dosta njih nije dobilo ni lipe. Dok su sva druga zanimanja iz drugih resora dobivala skoro dvije godine (ako ne i dvije) konstantne mjesečne potpore od 4.000, mi samostalni umjetnici dobili smo samo te četiri potpore tj. velik broj samo dvije polovične od 2.000 kn. ili ništa. Dakle, da, 751 od 1400 članova dobilo je potpore, no je li to stvarno za hvaliti se ili sramiti, prosudite sami, rekao je Pavelić.

Ulozi umjetnosti treba vratiti važnost kakvu zaslužuje

Na čekanju je novi Zakon o samostalnim i slobodnim umjetnicima, a ilustrator se nada da će im on omogućiti lakši život i funkcioniranje na tržištu.

– Već je neko vrijeme u izradi, doradi i na čekanju Zakon o samostalnim i slobodnim umjetnicima i ja ga sad ne bih htio komentirati jer ga nemam na uvid. Znam da su u njemu predložene neke mjere s kojima se nismo složili na sjednici u Novinarskom domu neposredno prije pandemije. No ono što se nadam da ćemo dobiti zakonom su, između ostalog, i bolje mogućnosti funkcioniranja na tržištu koje je sada prepuno prepreka za naš rad, rekao je Pavelić i dodao kako se svaki samostalni i slobodni umjetnik suočava s time u praksi jer često i u poreznim upravama ne znaju kako ih tretirati.

Iako se čini da nema pomoći, Pavelić za kraj dodaje da je važno napraviti samo jednu sitnicu kako bi se stvari promijenile i krenule na bolje.

– Ono što bi još uz zakonske odredbe trebalo promijeniti da samostalni umjetnici mogu normalno živjeti je svakako i svijest o umjetnosti i njenoj važnosti u društvu. To jest dug i težak proces, ali nije i nemoguć. S pravilnom kulturnom i obrazovnom politikom možemo doći do toga. Na jednak način kako smo u ovih 30 godina od samostalnosti Hrvatske sistematski uništili kroz obrazovanje, medije i državnu politiku ulogu umjetnosti u društvu i percepciju njezine važnosti, tako isto možemo i reverzibilizirati taj proces i vratiti joj važnost koju zaslužuje. Kad se promijeni svijest u društvu prema umjetnosti bit će i više prilika za normalno funkcioniranje umjetnika, zaključio je ilustrator.

Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap