Preminuo Miroslav Ćiro Blažević, trener svih trenera: Ovo je njegova životna priča

Miroslav Ćiro Blažević nije uspio dočekati 88. rođendan. Preminuo je u Zagrebu nakon duge i teške borbe s karcinomom. Njegov život je bio pun uspona i padova, kako privatno, tako i profesionalno. No, trener svih trenera se do zadnjeg trenutka, kao i uvijek, nije predavao.

Nakon duge borbe s karcinomom, svega dva dana prije svoga 88. rođendana, preminuo je “trener svih trenera” Miroslav Ćiro Blažević. Dugo se vremena mučio s rakom, koji je metastazirao. Iako je vozilom Hitne pomoći prebačen u KB Merkur, liječnici ga nisu uspjeli spasiti. Posljednji puta se u javnosti pojavio prije dva tjedna, kad je ruku pod ruku sa svojim sinom prošetao Trgom bana Jelačića.

Ćiro je rođen 10. veljače 1935. godine u Travniku. Bio je najmlađe od osmero djece. Kažu da je zapravo rođen dan ranije, ali je u svim dokumentima upisano 10. veljače, jer je njegov otac nakon velikog slavlja tek tada stigao do matičara. Nadimak je dobio po nekakvom lutku u novogodišnjoj noći 1940. godine. Ukućani su ga zvali Braco.

Odmalena je, unatoč teškoj neimaštini, bio okružen sportom. Njegova majka Katarina (rođ. Markovinović) bila je povjerenica Dinama za Travnik, a on je sa 17 godina, na opće iznenađenje osvojio prvenstvo bivše države u skijaškom trčanju.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Velik nogometaš, ali i trener

Bio je i uspješan nogometaš; toliko dobar da je “postao punoljetan” već 1951. godine. Čelnici travničkog Bratstva krivotvorili su dokumente kako bi mogao zaigrati za prvu momčad. Potom je igrao za Dinamo, Lokomotivu, Rijeku, Sarajevo te švicarske klubove Sion i Moutier, u kojem je započeo svoju trenersku karijeru. Dok je igrao za Rijeku zadobio je ozljedu prednjih križnih ligamenata, koja je kasnije utjecala na to da prestane igrati u 31. godini.

https://www.facebook.com/mciroblazevic/posts/pfbid02384qTKWZfJYyGTuSQApwL1kGBDGo4DpvreoFrNTbS3e99LhdY8AU2jdRoPThcGbXl?__cft__[0]=AZUQammUqWvDW06_0rcJgZFRNYFPa3w5wu99JreqNqosQzjPR5EzcS10c6BdFKsWDTOSWdwITui8JeHgK89bJ_k96dSsH5zvcNUWs7EL4yYnlqtn4tt9n0cjw4a4PvsdINK7300pvuHSWVCd4nvoMCro&__tn__=%2CO%2CP-R

Dok je igrao u Švicarskoj, morao je raditi dodatne poslove. Zaposlio se u jednoj školi u Sionu, ali ne kao profesor tjelesnog odgoja, iako je imao diplomu Pedagoške akademije, već kao čistač. Naime, nije znao nijedan od jezika koji se govore u Švicarskoj. Potom je radio kao vozač kamiona i radnik u tvornici satova. Sredinom 1967., Ćiro se preselio u gradić Vevey, koji je imao nogometni klub u najnižem rangu natjecanja. Ćiro ih je u četiri godine uveo u prvu ligu.

Trenersku karijeru nastavio je u Sionu, a potom i u švicarskoj reprezentaciji, koju je vodio sam dvije utakmice, jer su u savezu otkrili da ne zna njemački. Potom se vratio u Rijeku, a zatim je stigao poziv Dinama, koji mu je omogućio da ostvari jedan od dva vrhunca u svojoj trenerskoj karijeri – osvajanje Prvenstva Jugoslavije 1982. godine, nakon duge 24 godine čekanja. Njegov bijeli šal postao je simbolom kohezije i hrvatstva, no iz Dinama je otišao zbog ambicija koje su bile veće od realnih mogućnosti.

Nakon toga je trenirao Grasshoppers, Prištinu, ponovno Dinamo, Nantes, PAOK, a potom je preuzeo Dinamo, odnosno tadašnju Croatiju. Nekoliko mjeseci ranije postao je izbornikom hrvatske nogometne reprezentacije, koju je vodio do četvrtfinala Europskog prvenstva 1996. godine u Engleskoj te do bronce na Svjetskom prvenstvu dvije godine kasnije u Francuskoj. To je bilo prvo svjetsko prvenstvo na kojem je Hrvatska nastupala!

Potom je otišao u Iran, a zatim u Osijek, pa po četvrti put u Dinamo. Trenerski ga je put odveo zatim u Muru, Varteks, Hajduk, Zagreb, ponovno Rijeku, zatim je preuzeo reprezentaciju BiH, potom Kine, pa se vratio u iranski Mes Kerman, pa u Tuzlu. Zadnji angažman mu je bio u Zadru. Trenersku karijeru je završio 2014. godine, u 79. godini života.

Politički pokušaj

Bio je blizak prijatelj s predsjednikom Franjom Tuđmanom. Nagovarali su ga da postane ministar sporta, no to nikad nije htio raditi. Kasnije se kandidirao na predsjedničkim izborima, ali je osvojio svega 0,8 posto, odnosno 17.847 glasova. Godine 2007. je bio na listi zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, ali ni tu nije imao uspjeha.

I u privatnom životu, Ćiro je imao uspona i padova. Za vrijeme Drugog svjetskog rata izgubio je dva brata te još nekolicinu rođaka, oca mu je izvukao jedan čovjek iz četveroreda za Bleiburg, majka mu je nekoliko puta uhićena. Dok je igrao za Rijeku, sa suprugom Zdenkom Đorđević dobio je kćer Barbaru. No, nedugo zatim preminula mu je majka. Kasnije je dobio još jednu kćer Katarinu i sina Miroslava.