One su dokaz da umirovljenici nisu stari i dosadni: “Trač partije su gubljenje vremena”

Jasmina Grgurić
7. rujna 2019.
Priče
A- A+

Kada se spomenu umirovljenici, prva slika mlađim generacijama je pogrbljena baka ili djed sa štapom. U percepciji mladih, osobe srednje i starije dobi kao da su lišene većine interesa i aktivnog življenja. Da to nije tako, dokazuju Boba i Mirjana, dvije mlade i vesele “penzićke” koje se svaki tjedan nađu na kavici kako bi se u prvom redu zajedno – zabavile.

Boška Čolić i Mirjana Stefanovski Foto: Mirovina.hr

Osmijeh s lica na zajedničkoj jutarnjoj kavi ne skidaju Boška Čolić i Mirjana Stefanovski. Na druženju se nađu jednom tjedno, razgovori traju dugo, tema je raznih, a smijeha i zabave pritom im doista ne nedostaje.

Trač partije gubljenje su vremena

Ekonomistica Boška u starosnoj je mirovini čitavo desetljeće. Iza sebe ima 36 godina radnog staža. Ako egzistencijalna pitanja ostavimo po strani, mirovina, ističe, ima svoje vedrije strane. Vrijeme najradije provodi s unukinim psom Krunom, za kojeg je jako vezana.

“Jako volim muziku. Dobivam glazbu iz Njemačke, slušam sve, doma si pustim na kompjuteru pjesme koje volim i zaplešem. Na Internetu sam stalno. Pronašla sam tamo vježbe koje radim i super su. Trač partije su mi gubljenje vremena, to me uvijek zamaralo. Čitam knjige, gledam serije i filmove koje želim, ali biram nešto što je romantično. Nepopravljivi sam romantičar, zamara me strašno agresija, od one u dječjim crtanim filmovima nadalje. Mislim da je agresija prevladala i da ju treba izbjegavati. Često idem u šetnje i puno se krećem” – kaže nam ova 70-godišnja umirovljenica.

Mladost i iskustvo za nju su najbolji spoj. Dok je radila, voljela je surađivati s mladim kolegama, a senzibilitet prema mlađim generacijama ima i danas. Najbolje bi bilo, dodaje, da smo iskustvo koje dođe s godinama mogli imati kao mladi. Ali, to ionako nije moguće pa različite generacije imaju cijeli život za učiti jedne od drugih i međusobno se obogaćivati.

Nema više žurbe, sve ide polako

Njezina prijateljica Mirjana Stefanovski u mirovinu je otišla 2013. godine iz sisačke Rafinerije, a 22 godine provela je živeći i radeći u Australiji pa prima dvojnu mirovinu.

Umirovljenica Ljerka nikada ne kuka: "Da imam veću mirovinu, ne znam što bih s njom"

“Oduševljena sam mirovinom, treba naći bogatog udvarača, iako imam supruga. Ni u Australiji se od mirovine ne može puno dodatnih stvari, ima se za osnovne troškove života. U ovim godinama ide sve polako, nema više žurbe, to je prednost. Ipak, možemo si priuštiti manje nego kada smo radili. Odlazak na more nije više pitanje samo novca, nego i zdravlja. Nekada ne možete ni ustati iz kreveta, a kamo li plivati” – priča 62-godišnja Mirjana.

Za njegovanje kulta mladosti prijateljice Boba i Mirjana kažu da je pretjeran. Uostalom, za mladolik izgled ionako je važniji duh, što ove dvije umirovljenice – i te kako dokazuju.