Kamensko, ekipno: Ženska vrijednost nema roka trajanja, dok je ponosa i nade, bit će i nas

U maloj radioni Udruge Kamensko, koja je od ove godine službeno u vlasništvu tvrtke Otvoreno Kam, radi devet pari vrijednih ruku, od toga osam pod ugovorom na neodređeno, a jedan na određeno jer je tako zahtijevala radnica.  Krojačice Kamenskog stale su na noge i ne planiraju stati u svojoj borbi za radnička, ženska i ljudska prava. Od samih početaka predvodnica ekipe je Đurđa Grozaj, umirovljenica odlučna u svojoj namjeri da omogući (bivšim) kolegicama ono što zaslužuju – dostojanstven život i pošteno zarađene mirovine.

Radnice Kamenskog bore se za svoje dostojanstvo već skoro osam godina. Najprije udružene u Udrugu Kamensko, a od 1. srpnja ove godine i pod okriljem tvrtke Otvoreno Kam, radnice bivše tvornice Kamensko ne odustaju od poštenog i marljivog rada jer vjeruju u bolju budućnost. Ta budućnost je već došla, pa može doći opet, još bolja.

Ugovori su danas u Kamenskom na neodređeno, a plaće redovito sjedaju na račune. Šivaće mašine nose imena političara koji su ih poklonili, a na zidovima stoje fotografije dobrih ljudi (novinara, umjetnika, prijatelja i kolega) koji su poraženim radnicama pomagali u njihovom nastojanju da stanu čvrsto na noge nakon što su u Tvornici Kamensko bile ponižene, poražene i dovedene do ruba egzistencije.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Novac nije mjerilo sreće, ali država previše oprašta

Još uvijek im, kaže predsjednica Đurđa Grozaj, pristižu mnogi voljni pomoći. Jer, koliko im je god sada bolje nego što im je bilo prije osam godina, ona ne smatra da treba stati. Pomoć je potrebna sve dok radnice Kamenskog, kaže Grozaj: “ne dobiju sve novce koje nam duguju, kamate, odštetu i ispriku”. Dodaje kako takva nepravda ne može proći nekažnjeno. Iz toga razloga, “paralelno ćemo pokazati da možemo bolje, uz pomoć dobrih ljudi i bez onih koji su nam ukidali prava – zajedno ćemo oživjeti hrvatski tekstil i on će živjeti”.

Ekipu od koje se Đurđa ne odvaja čine dvije Štefice, dvije Biljane, Biserka, Nada, Pepica i Zlata. Voditelj poslovanja u novoj firmi je njihov bivši kolega Tomislav, koji radi rame uz rame s vrijednim krojačicama. “Gospođa Đurđa nije u mirovini u tom smislu, ona radi po cijele dane”, objašnjava kolega kojem je do mirovine ostalo još oko pet godina. Budući da tri godine tvrtka Kamensko nije uplaćivala plaće ovim radnicima, “što uopće znači mirovina”, pita se Tomislav.

“Dosta ljudi kod nas je u mirovini, pa i dalje rade. Mirovine su male, tri godine nam nisu plaćali poreze ni doprinose. Država je to oprostila ali nama je mirovina manja radi toga”, objašnjava.

“Mi ćemo sada tužiti državu”, govori Grozaj.

Odvjetnik koji ih je zastupao izbačen je iz Hrvatske odvjetničke komore jer “nekome nije odgovaralo da on pomaže” radnicama Kamenskog, tvrdi predstavnica koja je u prijevremenu mirovinu ušla prije pet godina, ali ne planira se umiroviti u pravom smislu dok samoj sebi ne ispuni obećanje koje si je davno dala.

Rad joj daje zadovoljstvo, tvrdi Grozaj.

“Novac nije mjerilo sreće. Ne možeš bez njega, ali ja sam naučila skromno živjeti i meni je dovoljno da imam za podmiriti svoje osnovne troškove. Više manje si sve odradim sama – obleku, frizuru, šminku. Tu ne trošim ništa. Od samog onog parka, od štrajka glađu, nisam ni pet minuta odustala. jer sam jednostavno odlučila da idem do kraja. Zadovoljstvo koje imam kad pomognem nekome, a to je gotovo svaki dan, to je neprocjenjivo. I to daje rezultate”, uvjerena je.

Kad se male (i velike) ruke slože

Ne isplati se uništavati malog čovjeka. Malom čovjeku pomaže drugi mali čovjek. A onda, kada se pročuje da su se “mali ljudi” udružili u nešto veliko, počinje zajednička borba malih i velikih za “nešto veće”.

“Tak’ nas malo ima i tako smo ispačeni, pa kada na ta mala vrata dođe kompanija kao što je IKEA i želi pomoći, napravi ti radionu, zaposli ljude… To ti daje motivaciju i pokreće te. Odjednom, sve što radiš ima smisla”, objašnjava Grozaj ponosno.

IKEA je zaposlila par bivših radnica Tvornice Kamensko, a omogućili su im i prostor i sredstva za rad. Švedska tvrtka za ekipu iz Kamenskog organizirala je i veliki kongres povodom obilježavanja Dana žena. Tamo predstavljene platnene torbe, koje su dizajnirale i sašile vrijedne radnice, zapele su za oko Zagrebačkom kazalištu mladih, koje je odmah naručilo pet stotina torbi iz Kamenskog.

“Nema što ne radimo”, tvrdi Tomislav i dodaje kako je posla sve više, a trenutno se najviše bave izradom opreme za hotele i restorane te šivanjem po mjeri.

Borba koju vodi ovaj usklađeni tim ne tiče se samo njihove situacije. Njihova borba samo je dio veće borbe za društvo u kojemu će “mali čovjek” biti zadovoljan, nagrađen za pošten rad, u kojemu ga se neće ponižavati, već će se njime dičiti. “Mladi školovani ljudi bježe van i to je prestrašno”, govori Grezaj. Udruga Kamensko, zato, surađuje s mladima u sklopu edukacija, radionica i nudeći im stručna osposobljavanja.

“Sad nam, krajem mjeseca, dolazi jedna mlada ženica, vraća se s porodiljnog, a prije je kod nas radila”, kaže Grezaj i dodaje kako bi sigurno još puno više još pomogla “kada bi država htjela pomoći”.

“Ako se potrude, ako rade, ako zarade”, radnicima ide sav profit. Za strojeve im, kaže Grozaj, ne treba ništa, jer će ona “naći likove, iste one koji su tamo dozvolili da se pokrade, da kupe strojeve – ne da daju novac, nego sredstva za rad”.

Grozaj je odlučna u svojim namjerama: “Ja bum te žene dizala, žene koje su na burzi, koje su samo broj. Dizat ću ih i one će si moći kupiti kruh od mirovine. A strojevi će doći…”

Do sada, Udruga je dobila “rupičarku” Josipovićku (polovni šivaći stroj koji je već otkazao), novu Bandićku “bez koje se ne može”, kaže Grozaj, te peglu koja je dobila ime Kitarovićka, kao i ostali dijelovi opreme, prema prezimenu osobe koja ju im je poklonila.

Timski duh i trud bez prestanka

Nakon što su, na molbu europarlamentarke Dubravke Šuice napravile sto bademantila i krevetnina za bolnice u Vukovaru i Dubrovniku, ova je ponudila Đurđi Grozaj plaćeni put u Brussels.

“Šuica je bila sva pod dojmom kad je vidjela kako radimo u radioni, i kada smo zajedno gostovale u emisiji kod Anite Malenice, veli da mora javno reći da, koliko se dugo bavi politikom, toliko dugo nije srela osobu kao što sam ja, jer sam ja odbila njezin dar”, priča Grozaj.

“Kad sam joj ja slikovito ispričala o našem životnom putu, ona je bila toliko pod dojmom i u suzama da me poslije lovila i tražila kontakt. Veli da će mi se javiti njezin tajnik. Za dva dana, stvarno se javio…”

Grozaj je kontaktirao spomenuti tajnik i ponudio joj spomenuto putovanje, “za ljude koji su se istaknuli u društvu”, prepričava nam ona. Međutim, Đurđa je odbila biti izabrana. Ekipno ili nikako, odgovorila je. “Nisam sama to napravila. Kad se dogovorimo, ženice su uvijek tu, jer morate imati ekipu. Recite gospođi Šuici da na naš račun uplati te novce za mašinu”, odrješito je poručila predstavnica Kamenskog.

https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/pb.424886914596833.-2207520000.1530783176./502187926866731/?type=3&theater

Godinu dana nakon toga, Đurđa Grozaj po prvi puta je letjela u avionu, zajedno sa svojim kolegicama kojima je, svima, također bio prvi put. U Brussels su otišle kao ekipa i vratile se kao ekipa, jer one to tako rade. S jednog mjesta na drugo odlaze zajedno – iz tvornice u park, iz gladi u dostojanstvo, iz pakla u bolji život.

“Nastojim im, uz rad, omogućiti i sve ono što nikad nisu mogle imati uz taj pakao u kojem smo bile”, objašnjava Grozaj.

“Nekad su robovi imali veća prava nego mi. Oni su bar dobili koricu suhoga kruha, a mi ništa osim poniženja”, govori Đurđa Grozaj s pozicije umirovljene radnice Kamenskog. Što ima za poručiti umirovljenicima? “Nek’ budu sretni što su blizu onoga svijeta”, govori predana volonterka u šali, dok svojim primjerom pokazuje svima kako je i ovaj svijet moguće promijeniti.