Branko Uvodić: „Lijepom našom“ ide dalje čim epidemiološki uvjeti to dopuste

Ivana Horvat
13. rujna 2020.
Priče
A- A+

Legendarni voditelj Branko Uvodić ispričao nam je kako je kao klinac glumio u filmovima „Družba Pere Kvržice“ i „Orlovi rano lete“. Zbog prvog dana škole unuke Laure ‘potegnuo’ je do Rijeke, a pohvalio se i kako unuk David nije skrivao oduševljenje njegovim poklonima – praćkom i pikulama. Otkrio je i da umirovljenici mogu mirno spavati, jer emisija “Lijepom našom” ide dalje, možda u malo drugačijem aranžmanu, ali i dalje s najdražim voditeljom.

Branko Uvodić (Foto: Mirovina.hr)

Kad je medijski odjeknulo da se Branku Uvodiću ne produžuje ugovor za emisiju „Lijepom našom“ jer je stekao uvjete za mirovinu, jedan prijatelj odmah ga je nazvao i rekao „Ne smijem babi reći da emisija više neće ići. Hvala Bogu da baba ne čita portale. Nije propustila ni jedno emitiranje“.

“Ovih dana bio sam na sastancima na HRT-u i baba može mirno spavati. Dogovoreno je da, čim se steknu epidemiološki uvjeti, emisija ide dalje” – rekao nam je Uvodić.

„Lijepom našom“ tako je prva zabavno-glazbena emisija koja je ustuknula pred koronom i to nakon 25 godina emitiranja. Njezin urednik i voditelj primio je tih dana na stotine poruka.

“Sve ih je ta odluka iziritirala, revoltirano su reagirali jer im je emisija tjedni odmor. Razgale si dušu, daju si oduška. Nazvala me je i predivna dama i pjevačica Beti Jurković. Rekla je da ne zove jer bi voljela nastupiti, nego se želi zahvaliti. Našom emisijom je, rekla je, doista upoznala lijepu našu” – ispričao nam je Uvodić.

Kad je u srpnju primio mail kojim su ga obavijestili da mu se ukida emisija, bio je osupnut. Prvo je pomislio na svog producenta koji mu je uvijek govorio „pošalji mail“.

Sprema izložbu suvenira „Lijepe naše“

Tihana Harapin Zalepugin: "Društvo prihvaća bake, ali samo dok smo im od koristi"

“Uvijek sam ulazio u sve s puno ljubavi i poštovanja. I prema publici i suradnicima. Mail je samo dokument, potvrda nečeg što smo dogovorili. Ovo je bilo obrnuto. Prvo slati mail, a onda uopće ne razgovarati mi je nepojmljivo. Niti bih ja to ikome učinio, niti želim da to još netko doživi. I to nakon 46 godina vjernosti kući u kojoj sam odgojen i odrastao” – rekao je Uvodić.

Mogao je, dodaje, i on tijekom svih tih godina otići na druge televizije. Odabrao je biti lojalan HRT-u, gdje je profesionalno stasao. Zato ga je taj mail šokirao. Kaže da, od kako je sve procurilo u javnost, pozivi da serijal nastavi u drugoj kući ne staju.

“Sad bih mogao dogovoriti snimanja za dvije godine unaprijed, eto toliko je zanimanje. Po meni je to razumljivo, jer je ta emisija jedini način da se bogato i slikovito prezentira grad i županija iz koje se javljamo” – priča.

Osim što je obradovao viješću da emisija ide dalje, Uvodić trenutačno pregovara s Gradom oko prostora za sve suvenire, slike, zahvalnice koje je dobio gostujući posvuda s „Lijepom našom“.

“Šteta je da to stavim u kutije i gurnem u garažu. Moja kuća nažalost nije osjetila potrebu da u te prazne foajee stavi vitrine, pa da se vidi da je ta emisija nešto značila, da je ostavila traga. Treba to sačuvati da ne misle mladi  da svijet s njima počinje. I da će stati kad oni završe svoje” – kaže.

Kao mogućeg zamjenika, nasljednika vidi samo Franu Ridjana. Smatra da su mlađe generacije opterećeni novim medijima i da se neće imati čega sjećati. Žali što nitko od mladih voditelja ne zna ili ne želi znati koliko je truda potrebno uložiti u istraživanje. Vani, priča, postoji resource timovi, kod nas toga nema. Sve je to sam radio.

“Kad su me znali upitati gdje je blesimetar, odgovarao sam „u glavi“. Ništa mi ne daje za pravo doći u neki grad, županiju a ne znati na pamet točne podatke. Zato svi KUD-ovi i vole u biografiji napisati „dva put smo nastupali u Lijepom našom“. To im je referenca, da se zna da nešto vrijede” – govori Branko.

„Lijepom našom“ najgledanija je od svih emisija HRT-a u Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini. S njome je ekipa od 55 članova obišla Europu nekoliko puta, Australiju, Kanadu… Zadnji poziv stigao im je iz Trsta. Ponosan je što je Unesco u svoj registar upisao najviše nematerijalnih dobara upravo s naših prostora.

Kad je odjenuo slavonski kaputić, govorili su „Gle seljaka“

“Nijemci imaju jedan tip nošnje, žene nose dindrlice i uske dekoltirane prsluke, a muški lederhosen. Nema šanse da u nedjelju kad ide u crkvu Nijemac to ne odjene jer se ponosi svojom nošnjom. Kad sam ja prošetao u slavonskom kaputiću, govorili su mi iza leđa „Gle seljaka“. Ne znamo cijeniti to što imamo, što su naše bake sve radile da sačuvaju tradiciju. Tkale noćima i noćima tu nošnju, vezle…  to umijeće se, smatram, mora nastaviti” – odlučan je Uvodić.

Na HRT je, prisjeća se, došao kao mladi golobradi student. Tek je bio navršio 19 godina i iz Našica krenuo u Zagreb. Položio je i prijamni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti ali se ipak odlučio za fakultet Vanjske trgovine. Bio je, kaže, svjestan da tek jedan od stotinu glumaca doista uspije.

“U Našicama sam 11 godina igrao u kazalištu, glumio i u filmovima „Družba Pere Kvržice“, „Orlovi rano lete“.  Nesuđeni sam glumac, a to mi je iskustvo puno pomoglo u kasnijim poslovima. Uvijek sam bio snalažljiv, zemljopis sam s karte odgovarao, po bojama. Smeđe, planine pa ima i  ruda… zeleno, nizine pa poljoprivreda…” – prisjeća se.

Na HRT-u je, priča, počeo kao najavljivač za obrazovni program. Potom je spikirao, pa surađivao u emisiji „Kritična točka“. Napravio je i TOM, televizijski obiteljski magazin i nakon samo dvije emisije magazin je prebačen na udarni termin, nedjeljom popodne. Emitirao se do rata. Onda je vodio program „Za slobodu“, obilazio je ratišta, vodio dobrotvorne koncerte, skupljao novac za humanitarne svrhe. Nakon što je 1995. otišao s televizije na osam mjeseci, Ivan Parać ga je pozvao da bude pomoćnik glavnog ravnatelja i direktor marketinga. To je, kaže, radio godinu dana, a istovremeno i svoj voditeljski posao. Tad mu je i Kemal Mujičić pomogao da krene s emisijom „Lijepom našom“.

“Bilo je problema i oko imena, pa sam mijenjao nazive u „Hit do hita“, „Domovnica“, da bi se ime „Lijepom našom“ ustoličilo dolaskom Domagoja Burića. Rekao je: “Uvodiću, vrati ti naziv ‘Lijepom našom’. Nema razloga da se tako ne zove” – otkriva.

Službeno je u mirovini od 25. srpnja, no ne vidi se kao tipičnog umirovljenika. Svako malo je na laptopu, ovaj mjesec su mu svi vikendi popunjeni voditeljskim poslovima, a preko tjedna brine o vrtu. Zalijeva cvijeće, uređuje živicu…

Unuka Davida naučio gađati iz praćke

Pričali smo sa Žarkom Potočnjakom: "Dvije mirovine dovoljne su za režije, benzin i hranu"

“Imam dvoje unučadi i s njima mi je najdraže provoditi vrijeme. Unuka Laura je sad krenula u školu. Baka i ja to nismo mogli propustiti pa smo sjeli u auto i odvezli se u Rijeku, jer tamo Laura ide u školu. Najponosniji sam djed, imam i nasljednika, petogodišnji unuk David je isti ja, moja preslika” – ponosno govori.

Od niskih mirovina ne strahuje. Nije, kaže, hohštapler, nema velikih prohtjeva da se ne bi mogao pokriti s mirovinom. Samo da bude redovita i omiljeni voditelj bit će zadovoljan.

“Uvijek ću naći nešto honorarno za odraditi. Ne zbog novca nego stoga što ne mogu sjediti doma. Čovjek će biti mlad i osjećati se korisno dok radi. Ne želim se opustiti, a nažalost sve je manje aktivnosti gdje se može dati obol ljepšem druženju, boljoj kvaliteti života” – kaže.

Prije je, dodaje, bilo amaterskih kazališta, raznih udruženja… a sad se, smatra, sve se otuđilo, jer su ljudi na Fejsu i ne skidaju se s laptopa ili s mobitela. Nema Uvodić ništa protiv moderne tehnologije ali ona bi, umjesto da nas otuđi, trebala podići kvalitetu života. Ljudi su, uvjeren je, ovisni o mobitelima, sve je to, kaže, postalo poput droge. Zato ne da unucima da se navuku na to. Samo pola sata na večer, prije spavanja, mogu biti na tabletu ili djedovom mobitelu.

“Bio sam nedavno u Našicama na Danima slavonske šume i na štandu ugledao praćku. Odmah sam je uzeo Davidu i sad se ne odvaja od nje. Kasnije sam u jednoj trgovini naišao na svežanj pikula, 50 komada bilo je unutra. One fine staklene. Kad sam mu ih pokazao, David je raširio oči i mislio da je to za praćku. Pa smo iskopali rupu i učio sam ga kako se pikula. Volio bih da svaki djed i baka pokažu unucima kako su odrastali, uz kakve igračke” – priča.

Zadovoljan je svojim životom i da se ponovo rodi sve bi isto ponovio. Ljuti ga samo odnos države prema umirovljenicima. Smatra da je mnogo ljudi zapostavljeno, iako imaju i volju i intelektualne sposobnosti za raditi. Misli da je od strane države kruto i tvrdo tjerati u mirovinu sa 45 godina staža, ako postoji želja za radom. S druge strane, neki su s 30 godina rada bolesni, potrošeni, a ne mogu u mirovinu. Pita se čemu takva krutost.

Želja mu je otvoriti restoran „Lijepom našom“

“Nema socijalne osjetljivosti prema tim ljudima,  ne mogu više raditi, a ne mogu mi u mirovinu, niti negdje drugdje. Mislim da država treba biti fleksibilnija. Zašto liječnici ne bi nastavili raditi ako mogu i žele? Ljudi s iskustvom trebali bi biti dragocjeni. U svakoj drugoj državi jesu. Pokojni Mike Bongiorno ili Pippo Baudo, na talijanskoj su televiziji radili do 80-e možda i 90-e. Jer su Talijani svjesni da u tim godinama imaš drugi šarm, drugi odnos, a i njihova publika tako shvati da mogu i oni biti korisni i raditi, baš kao i omiljeni im voditelji. Ne moraju biti samo mlade voditeljice a atributima. Nije to najvažnije. Ima programa gdje i stariji mogu biti korisni – kaže Uvodić.

Kad uhvati malo slobodnog vremena rado će, veseli se, na otok Krk u ribolov. Tamo ima apartman, pa će uživati u zadnjim toplim danima. Veseli se i kuhanju, kaže da je najbolji u spremanju čobanca.

“Rado bih otvorio i restoran „Lijepom našom“, to mi je želja. Tamo bi se svaki tjedan mijenjala jela, po njih pet iz svake županije, najreprezentativnija jela i fina vina. Mislim da to jedna metropola treba forsirati jer to bi bili nacionalni specijaliteti, ne jela s potpisom na tanjuru. Pravo, kako treba biti” – završava Uvodić.