Istaknuto Zaželi: Žene koje rade sa starijima nemaju za prijevoz, a u poslovima često moraju angažirati muževe

Zaželi: Žene koje rade sa starijima nemaju za prijevoz, a u poslovima često moraju angažirati muževe

Udruge koje diljem Hrvatske provode projekt Zaželi kojim dugotrajno nezaposlene žene brinu o starijim osobama upozoravaju na nedostatke u samoj provedbi na terenu. Naime, u drugoj fazi projekta nedostaje im sredstava za osigurati prijevoz te ostale troškove korisnika i gerontodomaćica. One posao iz čiste empatije obavljaju i u privatno vrijeme, a za pomoć često moraju angažirati i muževe.

Ilustracija: Udruga OSI kupila bicikle za obilazak starijih osoba Foto: UOSI SMŽ

Na tisuće žena zaposleno je kako bi pomagale starijim osobama diljem Hrvatske kroz projekt “Zaželi” koji sredstvima iz europskih socijalnih fondova već četvrtu godinu provodi Ministarstvo. No, u drugoj fazi projekta smanjili su sredstva, što smanjuje učinkovitost rada na terenu, posebice u ruralnim i nedostupnim područjima gdje u vrlo teškim uvjetima žive nemoćni starci.

Traže veća sredstva za prijevoz korisnika

Gerontodomaćice rade za minimalac dvije godine, a putni troškovi pokrivaju im se samo u cijeni karte javnog prijevoza koji često ili ne postoji ili ga nije moguće uvijek koristiti kako bi se provela kvalitetna usluga. Na nedostatke uočene na samom terenu, daleko od ministarskog ureda u kojemu su uvjeti birokratski sastavljeni, upozorilo je osmero udruga. Cilj im je, ističu, da se svi realni nedostaci uklone kroz buduće projekte.

Svoje su prijedloge prije nekoliko tjedana uputili i Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, no odgovor još uvijek nisu dobili.

Naime, u većem dijelu ruralnih sredina ne postoji javni prijevoz. Korisnicima je iznimno važno da su gerontodomaćice mobilne u donošenju namirnica i lijekova te da ih mogu odvesti liječniku, u poštu… No, one taj trošak ne mogu financirati same iz minimalne plaće, dok im onaj predviđeni pokriva samo cijenu karte. Na raspolaganju su im bicikli, ali oni nisu svugdje iskoristivi zbog terena, vremena i slično, pogotovo ne za žene starije od 50 godina. Također, kvaliteta bicikala je ograničena jer je budžet za njihovu kupnju postavljen na 1.500 kuna.

Udruge, između ostalog, predlažu da se ostavi mogućnost nositeljima projekta da planiraju prijevoz kupnjom mjesečne karte za područja gdje je moguće i osobnim vozilom u ruralnim, teško dostupnim dijelovima te trošak prijevoza korisnika do liječnika, banke, pošte, frizera, na laboratorijske pretrage i slično, a što je dijelu korisnika sada onemogućeno.

Za kućne popravke treba im majstor

Također, pomoć u kući često zahtijeva i teže fizičke poslove koje gerontodomaćice nisu u stanju obaviti, poput cijepanja drva, košnje i čišćenja snijega, a potrebni su često i popravci po kući, a koje nije moguće organizirati zbog nedostatka sredstava i majstora. Prijedlog je stoga da se i majstori angažiraju na projektu te da se za kućne radove po korisniku u potrebi osigura oko tisuću kuna godišnje.

“Sadašnji projekt u urbanim sredinama još nekako i može proći, no on je puno bitniji starijima u ruralnim područjima i tu fali sredstava za prijevoz, popravke i slično. Dio postojećeg novca može se prenamijeniti recimo iz paketa higijenskih potrepština koje im u predviđenoj količini nisu potrebne svaki mjesec. Žene sada iz raznih zaseoka moraju proći kilometrima do trgovine i transport im je nužan. U prvoj fazi projekta budžet nije bio ograničen za putne troškove, dok se biciklom ne mogu voziti 365 dana u godini” – kaže nam Velinka Buljan iz zagrebačke udruge Promeza koja projekt provodi na području Kutine.

Pitanje je, naglašava, i hoće li ovaj hvalevrijedan projekt kojeg žele unaprijediti Ministarstvo uopće i nastaviti od 2021. godine.

Dodatni trud ulažu iz empatije

Projekt Zaželi: Isplate kasne i po deset mjeseci, a Ministarstvo krivi koronu

“Posao gerontodomaćice često se nastavlja i izvan kuće korisnika pa tako u slobodno vrijeme obavljaju za njih potrebne stvari, angažiraju muževe za prijevoz ili pomoć oko popravaka, i to zbog empatije prema tim ljudima pa tako uzmu i veći broj korisnika o kojima brinu. Ljudska dimenzija ne može se zanemariti. Ti su ljudi često samci i nemaju ni susjeda oko sebe pa im ovakva pomoć jako puno znači, kao što i nezaposlenim ženama znači što su konačno dobile posao, no nužni troškovi i za jedne i za druge trebali bi se osigurati i refundirati” – zaključuje Buljan.

Osmero udruga okupljenih u inicijativi “Zaželimo bolje uvjete za uspješniji Zaželi” naglašavaju kako je projekt odličan, ali da je manjkavosti uočene na samom terenu potrebno ubuduće ispraviti kako bi stariji ljudi dobili što adekvatniju pomoć, a žene što lakše mogle obavljati posao brige o starcima.