Novosti Goran Milić: 'Djeca i unuci dužni su uzdržavati stare roditelje, bake i djedove'

Goran Milić: 'Djeca i unuci dužni su uzdržavati stare roditelje, bake i djedove'

Jasmina Grgurić Zanze
Jasmina Grgurić Zanze

26. listopad 2026.

Google Dodajte Mirovina.hr kao željeni izvor na Googleu
Goran Milić: 'Djeca i unuci dužni su uzdržavati stare roditelje, bake i djedove'

Goran Milić | Al Jazeera/YT

Goran Milić podijelio je svoju filozofiju života u starijoj dobi. Smatra da država treba dati priliku umirovljenicima da unovče svoje iskustvo.

Televizijski novinar i urednik Goran Milić poznat je po svojim putopisnim emisijama. Proputovao je pola svijeta, a u razgovoru s Melitom Fundom za SUH-ov Glas umirovljenika ispričao je zašto hrvatski umirovljenici žive lošije od svojih vršnjaka u drugim zemljama. 

Milić se osvrnuo na europske statistike koje pokazuju da hrvatska djeca između 14 i 30 godina imaju u Europi najviše imovine. Tu se ubraja vlasništvo stanova koje u Hrvatskoj ima puno mladih ljudi. Stanove su naslijedili od roditelja ili su ih roditelji djelomično darovali. S druge strane, naši stari sugrađani su među najsiromašnijima u Europskoj uniji.

Je li itko završio u zatvoru jer nije uzdržavao roditelje?

- Ovakvu situaciju možemo objasniti roditeljskom solidarnošću prema djeci. Uzvraćanje roditeljima od strane djece je minimalno, nažalost. U zakonu piše da su djeca i unuci dužni uzdržavati svoje stare roditelje, bake i djedove ili će snositi iste posljedice kao i oni koji ne plaćaju alimentaciju. Je li itko ikad završio u zatvoru jer nije uzdržavao roditelje? Nije. To smo tako prihvatili. U bogatijim zemljama, Norveškoj, Švedskoj roditelji ne kupuju djetetu auto. Roditelji jamče za studentski kredit, djeca ga plaćaju, ali ako iz nekog razloga ne plaćaju, tek onda roditelji uskaču da djeca ne bi bila u bankrotu. I to se smatra velikom uslugom. U Skandinaviji roditelji ne kupuju djeci stanove niti mijenjaju velike stanove za male kako bi njihova djeca mogla živjeti u većem stanu. U Americi sve ovisi o podrijetlu. Ako su podrijetlom Talijani, onda se ponašaju kao Talijani koji žive u Italiji. Englezi i Skandinavci funkcioniraju kao što bi funkcionirali da žive u svojim domicilnim zemljama, ispričao je Milić. 

Poznati novinar na temelju bogatog iskustva zaključuje da sve ovisi o etičkim postulatima i vjeri kojoj narodi pripadaju. Život je, kaže, težak i složen. U razvijenim zemljama i uređenim društvima za one koji zaista nemaju i ne mogu, pomoć je daleko izdašnija nego kod nas. Ako doista ne možeš i nemaš, država će ti pomoći da živiš dostojanstveno.

Umirovljenici bi za novac mogli prenositi iskustvo

- Pogledajmo Kinu i Japan, to su dva koncepta. U Kini je darvinizam, svi moraju raditi, tako ih se odgaja i uči od osnovne škole, zapravo, od vrtića. Nekad je kod njih poslušnost bila ideološka, a sad više nije. Sad govorimo o disciplini prehrane, vježbanja i učenja. Trogodišnja djeca uče kuhati, a kod nas ljudi od 30 godina ne znaju skuhati jaje. Djelomično rješenje za naše umirovljenike bi bilo kad bi mogli svoje iskustvo valorizirati na nekom poslu od 4 ili 5 sati na dan. Da to postane učestala praksa. Svatko tko je otišao u mirovinu ima veće iskustvo od onoga koji radi. Umirovljenici bi mogli raditi najrazličitije poslove, poslove savjetovanja, predavati u školama. Dio svog bogatog iskustva mogli bi prenijeti djeci u školama, ili mladim stručnjacima koji se zapošljavaju nakon fakulteta. Ima i malih poslova koji se mogu raditi od kuće i koji ne iziskuju neka ulaganja, a svaki euro dobro dođe kao dodatni prihod na mirovinu. Zašto se dvjesto, tristo tisuća hrvatskih umirovljenika ne bi tako zaposlilo. Svatko, ama baš svatko, ima neki talent i neku mogućnost, nastavlja Milić.

Konkretan prijedlog trebao bi doći od Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, smatra, kao i od stranaka umirovljenika. Novinar ukazuje i na to da  među našim umirovljenicima vlada razjedinjenost. Ne smije sebičnost vladati, treba tražiti rješenja u nekim potpuno jednostavnim i logičnim stvarima, ističe. U Japanu imaju skroz suprotnu ideologiju od Zapada, od Amerike. Japanci ne otpuštaju ljude, stavljaju ih uz prozor. Oni uz prozor su manje vrijedni i nisu polučili rezultat za tvrtku u kojoj rade. I nikad neće biti otpušteni, tek poniženi i posramljeni uz prozor. Ako se popraviš, otići ćeš od prozora, opisuje Milić, ako ne, ostat ćeš do umirovljenja uz prozor.

Raditi, osloniti se na djecu i živjeti skromno u nadi

Milić smatra da je rat promijenio puno toga i da su mirovinski fondovi istrošeni. Prošli smo kroz veliku krizu, ljudi su rano odlazili u mirovinu, s ili bez otpremnine.

- Na referendumu smo glasali za samostalnost i za kapitalizam. I to je u redu. Ali do danas nismo prihvatili temeljna pravila kapitalizma. Kapitalizam je više individualistički, u kapitalizmu se zna tržišna vrijednost i proizvoda i čovjeka. Ljudi koji su imali slabiji učinak, manje radnih godina, trebaju razumjeti da u zemlji srednje razvijenosti ne mogu imati visoku mirovinu s kojom mogu udobno živjeti. Dakle, ostaje im raditi dopunski, osloniti se na djecu i ljude kojima su u životu pomagali, živjeti skromno i očekivati da će napredak države i svijeta ova tehnološka revolucija unaprijediti te da će i oni osjetiti koristi u vrlo bliskoj budućnosti. Ova generacija umirovljenika je, nažalost, prošla kroz teže razdoblje nego kad su bila mirnija vremena, zaključio je Goran Milić za Sindikat umirovljenika Hrvatske. 

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.