Dom za starije izdaje časopis: 'Prostor za uspomene i životne priče korisnika'

Dom za starije osobe 'Katarina' u Puli izdaje svoj domski časopis. Žele zabilježiti razgovore, osmijehe i trenutke koje korisnici doživljavaju u domu. Domski časopis bit će 'mjesto' koje će povezivati korisnike, obitelji, djelatnike i sve one koji vjeruju da starija dob nosi vrijednost, iskustvo i životnu mudrost. Vesele se stvaranju časopisa koji će biti više od stranica, ističu iz doma za starije.

'Za male trenutke veselja i prijateljstva' 

Svakodnevno se u radu sa starijima susreću s različitim izazovima, od prilagodbe na promjene i osjećaja nesigurnosti, do potrebe za podrškom, razumijevanjem i povezanošću. Kroz individualne razgovore, kognitivne radionice i grupe socijalne uključenosti pokazalo se koliko strukturirana podrška može doprinijeti većem osjećaju sigurnosti, pripadanja i kvaliteti života, ističu. 

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Naš budući časopis bit će prostor za uspomene i životne priče naših korisnika, za zajedničke aktivnosti i radionice, za male trenutke veselja i prijateljstva, za korisne savjete i teme vezane uz kvalitetu života starijih osoba i za jačanje osjećaja zajedništva unutar doma. Ovakav oblik rada provodimo svakodnevno u domu za starije osobe Katarina, a želja nam je podršku i pozitivne priče proširiti i na širu zajednicu, kroz rad sa starijim osobama i njihovim obiteljima, kako u domu, tako i u kućnom okruženju, rekli su iz umirovljeničkog doma.

'Pjesma briše sve brige svijeta' 

Domski časopis uskoro stiže. Sada je u završnom uređivanju i pripremi za print, a iz doma su podijelili i pjesmu 'Naša zajednička pjesmica' koju su korisnici osmislili tijekom radionice. Pjesma je djelo Josipe, Zore, Mirele, Luzarije, Luke, Vere i Brune.

– Ujutro sam otvorio vrata, a tamo me dočekala mačka. Mijaukala, repom mahala, cijelo jutro sa mnom ostala. Obuo sam dvije različite cipele, pa sam otišao ravno u dućane vesele. Svi me gledaju, nitko ne pita, a meni smijeh odmah procvita. Skuhao sam juhu od papira, pa sam pozvao jednog kurira. Kad je stigao, samo se smijao, i praznu žlicu meni dao. Sjeo sam na stolicu koja pjeva, a ona mi kaže: 'Šuti, treba trema!'. Ja joj velim: 'Pjevaj ti dalje', nek’ se smije cijelo naše slavlje. Na glavu sam stavio lonac, i svi su rekli da sam poklopac. Ali meni to nimalo ne smeta, jer pjesma briše sve brige svijeta, riječi su pjesme koja je tek 'uvod' u ono što će donijeti njihov prvi domski časopis.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.