Umirovljenik Ivan: 'Nije ugodno kad unuci moram reći da nemam novca'

Umirovljenik Ivan, baš poput ostalih, pravi je umjetnik preživljavanja. Od mirovine najprije podmiri režije, hranu i osnovne troškove, a za puno više od toga ni ne ostane. Nedostaju mu putovanja, odlasci u restoran i čašćenje prijatelja. Najteže mu je pak kad unučici mora reći da joj nešto ne može kupiti. Ipak, za unuke se žrtvuju na druge načine.

Kada stigne mirovina, umirovljenici prvo izdvajaju za režije i one najnužnije, egzistencijalne troškove. Tu je, naravno, i hrana čija inflacija najviše pogađa upravo umirovljenike. Još ako voze, značajan troška om je i automobil, jer uz gorivo treba plaćati održavanje, ali i parkiranje. Praćenje akcija u trgovačkim centrima osnova je manevriranja s financijama, što potvrđuje i umirovljenik Ivan. Auto im treba jer razvoze unuke. Zbog odricanja u mirovini najviše mu, kaže, nedostaju putovanja, ali i još neki sitni gušti. Što nam je o mirovini ispričao umirovljenik Darko, pogledajte ovdje.

Luksuz bi bio i odvesti prijatelje na piće

– Meni je, moram priznati, najteže palo to što sam se morao odreći nekih putovanja, odlazaka u neki dobar restoran. I to si, nažalost, sada s ovom mirovinom u ovoj situaciji ne mogu priuštiti. To mi je najviše žao i to mi nedostaje. Kao i druženja koja ipak iziskuju jedan trošak, ispričao je Ivan za HRT.

Luksuz bi, kaže, za njega bio odlazak doktoru na jednu specijaliziranu ciljanu pretragu, na dijagnostiku za traženje izlaza iz određenih tegoba kao što su lumbalno-sakralne, koljena i nesanica. Luksuz je i napuniti pun rezervoar goriva, odvesti unuke i prijatelje na piće, na ručak, nabraja Ivan. Bez tisuću eura, dodaje, umirovljenik koji je više-manje dobrog zdravlja ne može komotno i zasluženo živjeti.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Umirovljenici bi trebali imati barem 1.000 eura

– Tih 500, 600 eura je zaista minimalno i poražavajuće za 21. stoljeće uz dostignuća ljudi. Veliki broj bogatih ljudi je na svijetu i onda s druge strane vidite ljude koji kopaju po smeću jer nemaju za hranu. Bolesni su i slično. Kad unučici kažem ‘nemam novca da ti to kupim’, ona kaže imaš na bankomatu. Ona to pojednostavljeno, naravno. Međutim, mi zaista šparamo i zaista gledamo i važemo kako bi mogli baš njima priuštiti, jer su nam oni zapravo prioritet i to njihovo zadovoljstvo. I nije baš ugodno kad vi djetetu morate pred ljudima u dućanu objašnjavati da je to dosta skupo. Mada sam ja već malo i oguglao, kaže Ivan.

Za odnos države prema umirovljenicima smatra da je u najblažu ruku maćehinski.

– Pogledajmo da su ti ljudi 30 do 40 godina se dizali ujutro, pet sati školovali djecu, plaćali porez, brinuli se. Žalosno je da taj jedan umirovljenik ne može u svojoj dobi, kad ima unuka, djecu, imati 1.000 eura mirovinu. Umirovljenici su jedna trećina našeg pučanstva i samim time značajan faktor, jedna snaga, ali i glasači. Država bi trebala brinuti o umirovljenicima kad usporedimo njihov značaj, doprinos i status u društvu, zaključuje za HRT umirovljenik Ivan.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.